Pečat nedelje

Borba bez rukavica

Politički sukobi su dosegli nivo neobuzdane mržnje u čijoj su osnovi često lični animoziteti, cijela istorija poremećenih ličnih odnosa i interesa plasiranih narodu kroz navodnu političku borbu. Ostalo su argumenti

Piše Dr Sonja Karadžić Jovičević

Odbrojavanje je počelo. Uskoro će završetak kampanje, dan predizborne ćutnje, pa dan izbora. Radujem se danu predizborne ćutnje, i iskreno, jedva čekam da se sve završi. Ne sjećam se da je u istoriji Republike Srpske ikada bila tako teška, mučna, prljava kampanja. Reakcije se kreću od pobjedničke euforije, bijesa, stida preko mučnine i zabrinutosti do tuge i ogorčenosti. Sasvim sigurno, čak upadljivo, produbljeno je nepovjerenje i jaz između dva politička bloka nakon prikaza ogoljene stvarnosti naše političke scene i međusobnih odnosa što je donijelo poražavajuće stanje dubokog razdora i unutar samog naroda. Glasači se obračunavaju na društvenim mrežama, ne štedeći uvrede uz olako etiketiranje ljudi, i to ne samo kandidata nego i njihovih glasača. Dijelimo se na lopove i izdajnike. Ponavljamo šablon i odmjeravamo po negativnoj selekciji – da li narod više voli lopove od izdajnika. Mijenjamo uloge – ko bješe izdajnik, sad je lopov i obrnuto. I tako više od dvije decenije.

[restrict]

OVO JE BALKAN Politički sukobi su dosegli nivo neobuzdane mržnje u čijoj su osnovi često lični animoziteti, cijela istorija poremećenih ličnih odnosa i interesa plasiranih narodu kroz navodnu političku borbu. Ostalo su argumenti. Mnoštvo argumenata, često potpuno oprečnih, prilagođenih izbornoj borbi bez rukavica. Učili su nas da su argumenti nosive grede svake konstrukcije manje ili više stabilne i kvalitetne kao i sama konstrukcija. Argumenti kojih smo se naslušali, bez obzira na često i glasno iznošenje, ipak mogu da se spakuju u konstrukciju od tri dana kampanje. A mi smo imali na raspolaganju mjesec dana tokom kojeg, u vrtlogu optužbi, najveću težinu nose optužbe o miješanjima u izbore. Sa više strana. Ništa neobično. Ovo je Balkan. Održavanje Balkana nesređenim, sa starim konfliktima koji su, s vremena na vrijeme, samo primireni, ali nikada riješeni, podrazumijeva i stalni interes da se bude u toku sa svim, pa i izbornim procesima. Sa time i stalne optužbe. I to je stara priča. Ali otvorene optužbe za miješanje, dakle pokušaj uticaja na krajnji rezultat, neminovno će ostaviti traga i na odnose unutar Republike Srpske i na odnose van nje. Pri tome, ne mislim na trag kroz rezultat izbora, jer se iskreno (čitaj: naivno) nadam da takvog uticaja neće biti, ili bar neće biti presudan, nego na onaj koji će biti kamen spoticanja u političkim, ekonomskim i svim drugim odnosima u budućnosti. Onaj poznati gorak ukus nepovjerenja sa tendencijom produbljivanja.
Potpuno smo potrošili prostor u kojem žive tolerancija i kultura dijaloga. Time smo skoro sasvim izgubili i osjećaj i prostor za razgovore, dogovore i kompromise. A kada se sve završi, pitanje je da li smo, nakon svega, sposobni da stavimo tačku na izborni proces, prihvatimo rezultate ma kakvi oni bili, i krenemo dalje. Za to „dalje“ trebaće nam svima i vremena i prostora i volje za razgovore i kompromise. Protekle četiri godine nije bilo volje i pokazalo se da kampanja iz 2014. godine nije prestajala. Sukobi su se nastavljali, proširivali. Umjesto uvažavanja, tolerancije i kulture dijaloga, imali smo epizode od bahatosti i arogancije do potpunog isključivanja političkih neistomišljenika iz procesa odlučivanja.

NISMO SVI ISTI Biračko tijelo je duboko podijeljeno i umorno. Zasićeno. Vjerni glasači jednog ili drugog političkog bloka navijački prate dešavanja tokom kampanje i vrlo izvjesno neće mijenjati stav. Ali oni „neopredjeljeni“, „apolitični“, izborni apstinenti, treba da dobiju želju da konačno glasaju. Da li će? Ipak, moja obaveza je da pozovem sve birače da izađu na izbore. U što većem broju. Svi imamo pravo i obavezu da biramo, da se IZBORIMO za svoj stav i one koji će taj stav zastupati. Godinama rezultate izbora i sve posljedice određuju oni koji ne glasaju, a koji kasnije kritikuju sve i svašta, sa obaveznom konstatacijom „svi su isti“. Nismo. Nismo svi isti ni u jednoj porodici, pa ni u preduzeću ili političkoj organizaciji. Zato treba glasati za neku od ponuđenih opcija ili glasom pokazati da nijedna ne valja, ali glasati i ukazati na svoj stav. Zaboravlja se da glas bilo kojeg glasača nije manje bitan od bilo čijeg drugog glasa.
Iz mnogo, mahom pogrešnih razloga, ostaje utisak da se ponašamo kao da su ovi izbori pitanje života i smrti. Kao da tog sledećeg dana, 8. oktobra, nećemo ujutro morati krenuti za svojim obavezama i uobičajenim životom. Kao da nas neće sačekati sve brige, tuge, radosti. To što je nekome izborna noć pitanje „biti ili ne biti“ opasno je prepisano na živote običnih ljudi. Izbori će, u krajnjem rezultatu, donijeti pobjednika. Ali teško da će neko ocjenjivati i sanirati štetu nanesenu opštem ambijentu u kojem će se živjeti i raditi nakon izbora.

IZBORI SA SMISLOM Ako propagiramo promjene, treba se nadati da one podrazumijevaju i promjene na svim nivoima, pa i na nivou međusobnih odnosa. Normalizacije. Stabilizacije. Rizikujem da zvučim utopistički, ali konstantne tenzije i sukobi, nakon i van izborne retorike, vidjeli smo, besmisleno su iscrpljujući.
Ova zemlja, Republika Srpska, ima toliko potencijala za pristojan život. Grijeh je to ne čuvati i razvijati. Još veći grijeh je prema onima koji su je stvarali. Dopuštamo da nam politika bude remetilački faktor sa sveukupnim negativnim i dubokim uticajem na naše živote. Ona bi trebalo da pomaže da dolazimo do rješenja koja uređuju društvo i omogućavaju normalan život. Treba birati one koji mogu da nas dovedu do takvog društva, do ambijenta u kojem želimo da ostanemo, živimo, radimo. Tada će izbori imati pravi smisao i predstavljati proces u kojem se ocjenjuje uspiješnost političara tako što se nagrađuje ponovnim izborom ili kažnjava gubitkom vlasti.
Generalno, nedostaje nam mudrosti koju brkamo sa lukavstvom. A to nije isto. Velika je razlika. Da citiram jednog pokojnog prijatelja: „Mi sve govorimo kako je lisica lukava, a na pijaci samo njeni repovi vise. I pokoji od zeca.“

[/restrict] Autor teksta je aktuelni potpredsednik NSRS i kandidat za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske