Dugi pipci snajper politike

Atentat u „Kraun plazi“

Ne treba sumnjati da će se neuspeli beogradski atentat u Crnoj Gori odraziti kao nepredvidivi politički rikošet s dalekosežnim posledicama na ionako uzavreloj društvenoj i političkoj sceni bratske nam republike

Da li ga je spasla sudbina ili nešto drugo, tek, crnogorski biznismen Miodrag Daka Daković preživeo je atentat u poznatom beogradskom hotelu „Kraun plaza“ i prošao samo s lakšom povredom ruke. Sama reč atentat, vezana za ovaj slučaj, prošla je kroz sve medije, nagoveštavajući na taj način politički kontekst snajperskog pucnja na Crnogorca usred Beograda, jer Davidović je poznat i kao veliki protivnik režima Mila Đukanovića, predsednika Crne Gore, zbog čega je svojevremeno i napustio Crnu Goru.
Bizarnost ovog slučaja pojačava i koincidencija da se u trenutku napada na crnogorskog biznismena u „Kraun plazi“ zatekao i novi ambasador Crne Gore u Srbiji Tarzan Milošević, kako su nezvanično saznale „Novosti“.

PUCANJ S PARKINGA Na Davidovića, crnogorskog državljanina i uspešnog biznismena, pucano je iz snajperske puške u večernjim satima 10. decembra, dok se nalazio u društvu vladike Srpske pravoslavne crkve, episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Napad se dogodio na prvom spratu hotela, u biznis klubu, a atentator je pucao s nekih šezdesetak metara udaljenosti, s hotelskog parkinga. Metak je prošao kroz trostruko staklo i Davidovića pogodio u ruku, a rikošeti od stolice ozledili su lice vladike Joanikija.
Prve indicije policijske istrage govore da je, najverovatnije, snajperista imao pomagača u hotelu. Taj neko je morao da dojavi mesto i vreme kada je Davidović došao u restoran, kao i gde je seo. Upućeni navode da je crnogorski biznismen uvek bio za istim stolom. Organizatori su na sve računali, osim, izgleda, na (trostruku) debljinu stakla i, verovatno, njegov uticaja na putanju metka.
Posle izvesnog vremena, nekoliko kilometara dalje, u Ulici omladinskih brigada kod broja 104 pronađen je zapaljeni automobil, čiji je nestanak pre izvesnog vremena prijavljen u Kraljevu, i u njemu puška s optičkim nišanom. To je do sada poznato, a sve ostalo su spekulacije i nagađanja jer istraga je tek počela.

[restrict]

PITANJE MOTIVA Jedna od njih se tiče samog motiva, pa nagađanja istragu usmeravaju ka Crnoj Gori, jer je Davidović poznat kao oponent režima Mila Đukanovića i kao čovek koji podržava i finansira opoziciju.
Uoči raspada SFRJ Davidović je bio ekonomista u Željezari Nikšić, da bi tokom devedesetih godina osnovao preduzeće „Neksan“. Bio je i načelnik Centra bezbednosti u Nikšiću, a za vreme rata u Bosni i Hercegovini, u skladu s tadašnjom zvaničnom politikom Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije, radio je u korist vojske bosanskih Srba, a bio je i ministar u ratnoj Vladi Srpske autonomne oblasti (SAO) Hercegovina, koju je u istočnoj Hercegovini osnovala 1991. godine Srpska demokratska stranka (SDS) Radovana Karadžića.
Po okončanju oružanih sukoba, Davidović je ušao u biznis, ali i u politiku u Crnoj Gori. U jeku političkog sukoba Momira Bulatovića i Mila Đukanovića unutar tada jedinstvene Demokratske partije socijalista 1997. godine Davidović je stao na stranu svog kuma Momira Bulatovića. Davidović je tada bio i uhapšen pod, nikad dokazanom, optužbom da je navodno manipulisao u trgovini cigaretama i oštetio republičku kasu za više od deset miliona evra. Tadašnji predsednik Crne Gore Momir Bulatović je abolirao Davidovića.
Crnogorski mediji mahom izveštavaju da je jasno da se „atentatorima mnogo žurilo“ da ubiju Davidovića, jer su pucali uprkos nepovoljnim uslovima. Govori se da je pozadina atentata politička, da je Davidoviću prećeno smrću, kao i da je već jednom brutalno napadnut.
Na portalu „In4s“ navodi se da su u poslednje vreme u određenim crnogorskim medijima plasirani podaci o povezanosti Davidovića sa opozicionim političkim partijama, kao i informacije da je on predvodnik novog opozicionog političkog pokreta „Da svako ima“, koji objedinjuje više uticajnih stranaka.
„Istovremeno, u Crnoj Gori je vođena orkestrirana kampanja u kojoj se Davidović predstavlja kao lice povezano sa kriminalnim miljeom, sumnjivim poslovnim aranžmanima, a izbegava se iznošenje činjenica koje upućuju na zaključke zbog kojih je Davidović zapravo napustio Crnu Goru, u kojoj već 20 godina postoji sprega vlasti i kriminala“, navodi ovaj portal.

Nagađanja istragu usmeravaju ka Crnoj Gori, jer je Davidović poznat kao oponent režima i kao čovek koji podržava i finansira opoziciju

MEDIJI POD KONTROLOM ANB Tako podgorička „Pobjeda“ motive atentata naglašeno odbacuje od sfere politike, iako i sama kaže da je Davidović bio politički angažovan u pomoći strankama koje su bile protivnici crnogorske vlasti. Davidović, po pisanju „Pobjede“, odavno ne predstavlja političku pretnju, a u prvi plan ovaj list stavlja njegov pozamašan biznis u Srbiji, Makedoniji i poslovanja sa ofšor-destinacija.
Teza ovog lista, za koji crnogorska opozicija kaže da pripada medijima pod kontrolom ANB (Agencije za nacionalnu bezbednost), u prvi plan stavlja navodnu Davidovićevu međunarodnu distribuciju oružja za koju kaže da iako je legalan posao, istovremeno je i monopolski, što podrazumeva dobre odnose sa zvaničnim Beogradom, sugerišući sukob s biznismenima iz kruga Srpske napredne stranke koji su, navodno, do sada imali tu privilegiju.
Uz to se skoro poslovično ističe i njegova neskrivena privrženost radikalnim srpskim političkim idejama, kao i nelegalni biznis sa vođama Republike Srpske, naročito u poslovima „reeksporta“ nafte i cigareta na ratnim teritorijama. Kao da se ovde ne zna ko je bio glavni „duvandžija“ na Balkanu, za kojim su optužnice po Evropi „zamrznute“ do okončanja važnih političkih poslova.
Iz te, navodno ANB-ove medijske grupe portal „Standard“ je objavio da je Davidović ubijen. Posle nekoliko minuta vest je povučena, ali je na „Guglu“ ostao „trag“ i sumnja kroz pitanje kako je redakcija ovog medija „saznala“ da je Davidović ubijen.
Uostalom, detaljno češljanje i analiza poslova kojima se Davidović bavio proteklih godina, sa invektivama i aluzijama prema Beogradu, stvaraju utisak da su mediji vezani za Đukanovićev režim imali skoro pripremljene materijale o Davidoviću.

SPC NA NIŠANU Međutim, nagađanja i sugestija ne manjka ni na drugoj strani. Iako se tek prikupljaju operativna saznanja o motivima i načinu izvršenja neuspelog atentata na biznismena Davidovića, u mnogim spekulacijama već je nađena sličnost s likvidacijom ministra vojnog Pavla Bulatovića, ubijenog iz snajpera u februaru 2000. godine u restoranu fudbalskog kluba „Rad“ u Beogradu. Uz poređenje ide i zapažanje da je ta likvidacija kasnije pokrenula lavinu političkih promena u Srbiji, ali ne i u Crnoj Gori.
Navodnu vezu između ova dva događaja treba da potvrdi činjenica da su i Pavle Bulatović i Miodrag Daka Davidović veliki protivnici režima Mila Đukanovića. Davidović, kao veliki dobrotvor Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, predstavlja veliku opasnost po crnogorski režim, koji upravo intenzivira negativnu medijsku kampanju protiv SPC uoči donošenja novog zakona kojim bi se SPC oduzela imovina.
Dalje se spekuliše da Đukanović aktuelnu političku krizu prouzrokovanu aferom „Koverta“ pokušava da ublaži „izvozom“ u susednu Srbiju, zbog čega se iz Londona oglasio i akter ove afere Duško Knežević s tvrdnjom da je napad na Davidovića „profesionalni plaćenički napad“. „U ovom momentu mi ne znamo ko je bio meta, da li vladika Joanikije ili Daka Davidović. Sve to dodatno komplikuje situaciju u Crnoj Gori. Jako sam zabrinut jer se teren sad prebacio na snajpere i na ubistva. Interesantno je da se ovo desilo pred veliki sabor u Nikšiću jer je Daka Davidović glavni finansijer i donator SPC-a“, poručio je Knežević preko „Večernjih novosti“.
Naime, Davidović je uspešan biznismen, koji je već nekoliko godina poslovno prisutan u Srbiji, a sredstva koja je zarađivao u legalnim poslovnim aranžmanima prevashodno je usmeravao na pružanje pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Jedan je od najvećih finansijera SPC u Crnoj Gori, gde je, ukazuju mediji, finansirao izgradnju i renoviranje crkvenih objekata među kojima je i manastir Ostrog. Zbog tog dobročinstva Davidović je i odlikovan od strane SPC-a, dobitnik je Ordena Svetog Save prvog reda, kao i Ordena Svetog kralja Milutina za nemerljivi doprinos u obnovi manastira Ostrog.

„DRŽAVNI UDAR“ Spekuliše se i s informacijama da je Davidoviću pre napuštanja Crne Gore prećeno smrću, ali i da je na njega izvršen fizički napad.
U jeku istrage o „pokušaju državnog udara“ za vreme parlamentarnih izbora 2016. godine, Davidović se oglasio saopštenjem u kome je rekao da nikog od uhapšenih ne poznaje, da nikog nije finansirao niti ubeđivao da ubijaju. Davidović je tada upozorio: „Ako se, ne daj Bože, bilo šta desi mojoj porodici, mojim saradnicima i mojim zaposlenima, jasno je sa koje je adrese došla poruka. Prirodno je da ovako razmišljam jer su ovakva pisanija stvorila nezdravu klimu u javnosti i označila me kao finansijera terorista.“ Od tada Davidović nije pominjan u kontekstu „državnog udara“.
Zbog značaja i uloge Davidovića u krugu Srba u Crnoj Gori ovaj neuspeli atentat nije mogao ostati bez odjeka.
U Demokratskom frontu (Davidović ga podržava i finansira) uvereni su da je atentat na vladiku Joanikija i nikšićkog biznismena kukavički i podmukao čin, kojim se želi poslati poruka čitavom narodu.
„Taj pokušaj ubistva uspešnog privrednika i dobrotvora SPC i jednog najuglednijih episkopa naše pomesne crkve izveden je, ne slučajno, baš nekoliko dana pre velikog crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona protiv SPC. Oni koji stoje iza ovog napada očigledno su navikli da do vlastitih ciljeva dolaze zločinom, pa veruju da bi nastavkom ubijanja najuglednijih ljudi, poput streljanja Pavla Bulatovića u Beogradu i Duška Jovanovića u Podgorici, prisilili narodnu većinu da ustukne pred njihovim terorom i da mirno i bez otpora prihvati da zlo pobedi dobro“, poručuju iz ovog političkog saveza.
Iz „Prave Crne Gore“ ocenili su da je ovo poruka Srpskoj pravoslavnoj crkvi i da je, očigledno, reč o nameri određenih struktura i centara, a u jeku najvećeg najavljenog nasrtaja na Crkvu u Crnoj Gori, da se radikalizuju odnosi i zastraše svi oni koji rade na očuvanju i opstanku kanonske crkve.
„Oni koji misle da su ovim pokušajem ubistva zastrašili nas Srbe i ostale pravoslavne vernike grdno su se prevarili, naprotiv, ovde se najbolje oslikava rečenica ’udar nađe iskru u kamenu, bez njega bi u kam očajala’. Još više će nas biti u Nikšiću, još žešće ćemo braniti naše svete manastire, hramove, crkve, naša groblja i našu prošlost i budućnost. Zato pozivamo sve Vasojeviće, Polimljane, Šekularce, Veličane … da svi kao nekad budemo na braniku svoje crkve, vladike Joanikija koji je naš duhovni pastir i časni naslednik episkopa koje je u Budimlji 1219. godine postavio Sveti Sava. Budimo ono što jesmo, ne dajmo svoje svetinje“, kaže se u saopštenju Srpske narodne odbrane Vasojevića i Limske doline.
Pucanj u „Kraun plazi“ proizveo je, očigledno, sasvim suprotan efekat kada je u pitanju mobilnost i reakcija Srba u Crnoj Gori. Uostalom, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije uputio je poziv vernicima da dođu u Nikšić 21. decembra na crkveno-narodni sabor gde će se braniti hramovi i svetinje SPC u Crnoj Gori. „Pobedićemo i tu pošast. Gospod je na našoj strani“, poručio je episkop Joanikije.

[/restrict]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *