Pečat nedelje

Smeta im mitropolit

Povodom osvećenja Hrama Vaskrsenja Hristovog, patrijarh srpski Irinej u pratnji mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i nekoliko sveštenoslužitelja boravio je u zvaničnoj poseti Albanskoj pravoslavnoj crkvi. Ova poseta propraćena je protestima aktivista albanske Crveno-crne alijanse, koji su uzvikivali da Srpska crkva negira istoriju Albanije i da se protivi ujedinjenju svih balkanskih Albanaca u jednu albansku državu. Demonstranti su najviše negodovali zbog prisustva mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija. Za njih, razumljivo, on je živo podsećanje na sve zločine njihove sabraće na Kosmetu. I crkveni velikodostojnik koji neumorno opominje našu zaboravljenu dijasporu u Skadru da čuva svoj svetosavski i pravoslavni identitet. Konačno, zameraju mu što čuva sećanje na naše korene i naše zemlje. A ko će da ga čuva ako ne mitropolit Skenderije, Crne Gore i primorja i egzarh pećki za oba sveta?

U slavu koljačkog zanata

Na prostoru Spomen-područja Jasenovac, najvećeg srpskog stratišta u 20. veku, posađeno je, kako je objavio jedan hrvatski portal, cveće u bojama šahovnice. Beli i crveni cvetni kvadrati uredno oblikovani u slovo „U“, nikli na mestu gde je na vrhuncu ustaškog ludila u vreme Drugog svetskog rata ubijeno, zaklano, otrovano i umoreno više stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma.
Ova cvetna provokacija nikla je nakon što su pre nekoliko godina uklonjeni rekviziti za mučenje iz postavke muzeja i izostavljena navođenja ranijeg mesta življenja žrtava odakle se moglo zaključiti da je postojanje ovog logora imalo osnovu u nacionalnim i verskim zakonima NDH. Autentičan logorski ambijent je trajno narušen, a istoričari su upozorili da ovaj pokušaj relativizovanja istorije ide pod ruku sa publicističkim i istoriografskim pokušajima koji su monstruozne zločine pravdali nekakvom velikosrpskom idejom.
Danas na mestu, jedinstvenom na svetu, gde je stradalo 19 432 dece, niklo je cvetno „U“, valjda u slavu koljačkog zanata, onog zbog kojega bismo, ako bismo želeli da odamo poštu minutom ćutanja nad ovim dečjim gradom, trebalo da ćutimo 13,5 sati! U ime te dece, svaka replika ustaštva trebalo bi da bude najstrože sankcionisana. I ona na ulici, a kamoli na mestu spomen- područja.

Dan „D“

Obeležavanje sedamdesetogodišnjice iskrcavanja savezničkih snaga u Normandiji, šestog juna, dugo i brižljivo je pripremano, a mestom na kojem je započet „najduži dan u istoriji“ prodefilovaće najvažnije svetske političke figure. Otuda nije bez značaja pitanje koje se ovih dana najčešće postavlja: da li ovaj događaj ima dovoljno jaku poruku da podseti bivše Saveznike na najkrvaviji sukob u 20. veku i baci novo svetlo na sukobe koji u ovom trenutku najozbiljnije prete da se pretvore u novi svetski konflikt? Ovogodišnja ceremonija okupiće dvadesetak šefova država i vlada, među kojima ruskog predsednika Vladimira Pitina, predsednika SAD Baraka Obamu, britansku kraljicu Elizabetu, nemačku kancelarku Angelu Merkel… Iskrcavanje u Normandiji, popularno imenovano kao Dan „D“ ili operacija „Overold“, najveća je pomorska invazija u istoriji ratovanja. Bila je to jedna od najpažljivije planiranih vojnih akcija koja je potpuno iznenadila Nemačku. Bitka za Normandiju vodila se između snaga nacističke Nemačke, koje su okupirale zapadnu Evropu i savezničkih snaga u Drugom svetskom ratu. Sedamdeset godina kasnije ova invazija ostaje najveći pomorski i vazdušni desant u istoriji, koja je uključivala više od tri miliona vojnika prevezenih preko kanala Lamanš iz Engleske u Normandiju u okupiranoj Francuskoj. Šesti jun se obeležava i kao dan kada je najveći broj vojnika prešao sa jedne teritorije na drugu.

2 komentara

  1. Iz srpskog jezika je izbačena jedna riječ-SEDAM! Sad se kaže VIŠE, a neki koriste i NEKOLIKO. Valjda je tako politički korektnije.

  2. Pročitala sam u novinama “Pravda” članak o boravku Patrijarha srpskog Irineja u Karlovcu, u Hrvatskoj, gde je osveštao obnovljenu crkvu Svetog Nikolaja.

    Na pitanje novinara o eventualnom dolasku pape u Srbiju, rekao je da je problem to što u Srbiji danas ima 250 hiljada ljudi, za koje, kako je rekao, ne zna da li su proterani iz Hrvatske ili su je napustili.

    Izjava patrijarha srpskog Irineja:

    “Da je problem to što u Srbiji danas ima 250 hiljada ljudi za koje, kako je rekao, ne zna da li su proterani iz Hrvatske ili su je napustili”,

    predstavlja provokaciju, upućenu Srpskom narodu koji je živeo i koji živi u R.Hrvatskoj.

    Da na čelo SPC, može doći čovek koji nema pojma što se dešavalo na delu teritorije, na kome je živeo deo Srpskog – pravoslavnog naroda i da nezna, koliki je broj protjeranih Srba iz Hrvatske, nemam reči!

    Ako patrijarh srpski Irinej, nezna što se dešavalo u R.Hrvatskoj od 1990.g. do danas, trebao je samo obići srpska sela i gradove Slavonije, Like, Korduna, Banije i ostalih krajeva Hrvatske, gde je živelo 90% i više Srpskog naroda, pa bi video, da veliki deo srpskih sela više ne postoji, ostale su samo hrpe materijala miniranih i zapaljenih kuća.

    Povodom ovog članka u ” Pravdi”, svoj komentar je dao i ” izvesni
    Bratislav Stošić, (orginal izjave ):

    Pazi “tzv. ljute krajišnike” što su se uzdigli. Što niste branili Krajinu, nego ste se širili po Srbiji, a mi odavde treba vas da branimo. Šta mene vezuje za Krajinu? Osim toga pljujete Patrijarha, a prvi ste uzeli hrvatsko državljanstvo i serete po Srbiji. Kako vas nije sramota? Govna dvolična!

    na čije izjave sam uputila svoj komentar i nadam se da će ga pročitati:

    Bratislave Stošiću, koji radiš u Vojsci Srbije, treba da te bude za sve izjavljeno sram, jer bi mi trebalo mnogo, mnogo papira da napišem sve o našim stradanjima u Hrvatskoj a kada smo došli u Srbiju, vaši pripadnici službi su naveliko sarađivali sa hrvatskim zločincima i zajednički ste nastavili naše progone i u Srbiji.

    Za svoj opstanak, izbegli Srbi su se svakako snalazili i borili, završavali su kao podstanari, bez posla, bez penzija, mnogi su bili više gladni, nego siti, goli i bosi, oni nesretni – sretnici, kojima kuće nisu bile srušene, uspeli su spratnice i vile na moru, menjati za nabijače i straćare po vojvođanskim selima ili prodati za dalekoo niže cene, nego što je imovina vredela, da ne budu na ulici.

    Od čega ste mislili da će tako stradali narod živeti, od čega ste mislili da će živeti ljudi koji su stekli uslove za penzije i koji više nisu bili radno sposobni, ako ne uzmu ono što je samo njihovo, njihov radni staž i uslove za penzije?

    Da li gospodin Bratislav Stošić zna, da izbeglice koje su stekle polovinu radnog staža u Srbiji ( oko 18 – tak godina ), kolike imaju penzije? ( oko 8 000 dinara)!

    Zna li gospodin Bratislav, da jedan diplomirani inženjer…žena, za
    15 godina radnog staža u Srbiji, koja je radila na poslovima vss, prima penziju od 11 000 dinara?

    Da li to dobivaju socijalnu pomoć, za odrađeni radni staž?

    Da li gospodin Bratislav Stošić zna, da je Hrvatska crkva, na našim ulazima u stanove, duboko urezivala krstove, obilježavajući porodice koje su bile predviđene za likvidaciju, uništenje i progon.

    Bratislave Stošiću, treba da te bude sram, pošto si vojnik a neznaš da je 100 000 hrvatskih vojnika, naoružanih do zuba, uz američku navigaciju, jurnulo na Krajinu, čije oružje je bilo pod kontrolom UN.

    Svoju decu, da ih spasim stradanja, bila sam dovela rodbini Srbima u Niš, nisu prihvatili da nam pomognu i nakon par dana decu sam vratila u Beograd, gde su bili nešto duže, ali sam dobro platila za njihov boravak, a znali su u mirna vremena, svakog leta dolaziti u Hrvatsku i po mesec dana, na odmor.

    Život nas tjera, da napišemo knjigu istine o stradanjima Srba izbeglica, poreklom iz Hrvatske, da demantujemo Kandićke, Stošiće i slične!

    Da samo podsetim Bratislava Stošića i sve one koji nisu znali, da je Radmila platila i nabavila Paji brod i da nije ničiji STRANI agent.

    Izdržala sam sva zla, ali je sada onima koji su lagali na tone, teško Srbiji reći i priznati istinu, pa koriste svoje lažove i dalje u službama, da i dalje šire laži i lažima pokušavaju demantovati istinu.

    Objavite ove komentare ako se ne bojite istine?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *