PEČAT NEDELJE

CRNA GORA

Otpriznavanja tzv. Kosova

U nekoliko crnogorskih opština, u kojima je smenjena tridesetogodišnja vlast Đukanovićevog DPS-a i stranaka koje su bile njegovi sateliti, najavljeno je usvajanje odluke o suspenziji priznanja takozvanog Kosova 

Bilo je davno, pre punih 15 godina, ali se dobro pamti, i nikad neće biti zaboravljeno, jer je reč o drastičnom primeru političkog beščašća i samovolje jedne odnarođene vlasti: Crna Gora je 2008. priznala nezavisnost samoproglašenog Kosova. Tačnije rečeno, nije to učinila Crna Gora, pošto je većina njenog naroda – računa se čak oko 85 odsto – bila protiv takvog poteza, nego Vlada te države, na čijem je čelu bio Milo Đukanović dugogodišnji promotor antisrpske politike i delovanja protiv interesa države Srbije.

MOTO ZA SRAMOTU Moto Đukanovićeve vladavine bio je rasrbljavanje Crne Gore, zbog čega se i odlučio na priznanje bez referenduma, iako se radi o veoma važnom pitanju za zemlju, uveren da će to udaljiti dve bratske države i onemogućiti Beograd da podržava borbu za elementarna prava crnogorskih Srba, uveliko ograničena tokom njegove tridesetogodišnje diktature.
Priznanje lažne države Kosovo, zbog toga što ga nije podržala većina stanovnika, nikada nije prestalo da bude tema oštrih polemika u Crnoj Gori. Ne samo između crnogorskih političkih stranaka nego i među običnim ljudima, pri čemu su manjina bili i ostali oni koji su odobravali ovaj Đukanovićev „nož u leđa Srbiji“, istovremeno bolan udarac i Srbima i Crnogorcima na Kosovu i Metohiji, njihovom vekovno ognjište i prostoru na kom su njihove najveće hrišćanske svetinje. Vera da ovaj Milov greh (svakako ne jedini) mora biti ispravljen nikada nije ugušena u Crnoj Gori, ali ni u Srbiji, kojoj su najbolji mogući odnosi s tom državom bili i ostali jedan od spoljnopolitičkih prioriteta. Tu veru ojačao je nedavni poraz Đukanovića na predsedničkim izborima čime je trasiran njegov put u političku penziju što će, očekuje se, biti završen na parlamentarnim izborima u junu, na kojima njegovoj stranci i politici većina analitičara i birača predviđa potpun poraz.
Vera o kojoj je reč proteklih sedmica, nakon predsedničkih izbora, često je uplitana u pitanja kojima je zasipan novoizabrani šef države, mlađani Jakov Milatović. To je, nema sumnje, bio i izraz očekivanja, pre svega samih Crnogoraca, da sramota zvana priznanje nezavisnog Kosova može i mora, kad tad, biti poništena. Predsednik Milatović je, valja napomenuti, odbacio mogućnost otpriznavanja, podvlačeći, istovremeno, da će se zalagati za najbolju saradnju Crne Gore i Srbije. Nema sumnje da ovakve njegove reči nisu bile poželjna muzika za uši mnogih u toj maloj državi.

NOVI TALAS Dokaz za to je činjenica da je nekoliko opština širom Crne Gore, u kojima je, posle tri decenije, smenjena vlast Đukanovićevog DPS i stranaka koje su bile njegovi sateliti, već najavilo usvajanje odluke o suspenziji priznanja takozvanog Kosova. Otpora tome, naravno, još ima, ali je i pritisak na otporaše sve jači. To je, minulih dana, iskusio predsednik opštine Zeta Luka Krstović (sa liste Demokratske Crne Gore Alekse Bečića) koji je, u maniru Đukanovićeve klike, odbijao da zakaže odlučivanje odbornika o pomenutoj odluci. Kad je, konačno, popustio, ispoljio je neviđeni cinizam: sednicu lokalnog parlamenta zakazao je za 11. jun, dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori. I to – za 20 časova. Nema sumnje da mu je motiv verovanje da će rezultat izbora obeshrabriti protivnike priznanja.
Nasuprot njemu su oni koji smatraju da će predstojeće glasanje još više aktuelizovati pitanje otpriznavanja Kosova jer je, prema toj drugoj „školi mišljenja“, to interes zemlje. Računajući da će raspoloženje građana za povlačenje kosovskog priznanja i dalje rasti, jedan od vođa koalicije za budućnost Crne Gore Milan Knežević izjavio je, na nedavnom skupu SNS u Beogradu, da će mu prva odluka, ako postane premijer, biti poništavanje Milove bruke, odnosno priznanja nelegalne države Kosovo. Iako Crnom Gorom, kako je rekao, još vladaju strani ambasadori, koji su decenijama čuvali Milov režim, on je naglasio: „Ipak postoje Srbi i časni Crnogorci koji nikad neće priznati lažnu UČK tvorevinu.“
Eventualno otpriznavanje Kosova od strane Crne Gore pojedine zapadna diplomate su u više navrata ocenile kao štetan potez za tu zemlju, članicu NATO-a, koja, prema njihovim rečima, „dobro stoji i na putu ka Evropskoj uniji“. Oni, naravno, zanemaruju ono što je nedavno ukazao ministar odbrane Srbije Miloš Vučević – da priznanja Kosova ne bi bilo kad bi se pitao crnogorski narod.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *