USTAVOBRANITELJI SRBIJE

ZA PROMENU USTAVA SRBIJE I PROTIV NJE

Započela je kampanja „za odbranu Ustava i Srbije“, uz poziv za otpor na referendumu 16. januara kako ne bi bilo kasno kad na red dođe preambula o Kosovu

Nema slobode bez suvereniteta, a bez suvereniteta nema ni države. Ono što je Sveto pismo za crkvu i sve verujuće ljude, to je Ustav za jednu državu, rekla je predsednica Srpske stranke Zavetnici Milica Đurđević Stamenkovski, otvarajući tribinu i najavljujući početak kampanje pod nazivom „Odbranimo Ustav – sačuvajmo Srbiju“.

OPASNE PROMENE Publici u prepunoj sali Opštine Stari grad ona je zahvalila na sabranju oko najvažnije stvari za državu, a to je, kako je rekla, pitanje na kome nemamo prava da se politički i stranački delimo, pitanje koje mora da bude spona svih nas, vezivno tkivo svih građana koji žele da odbrane državu, koji žele da sačuvaju Ustav i koji znaju da vrednosti na kojima srpsko društvo kroz vekove počiva moraju da budu odbranjene.
Predsednica Zavetnika je naglasila da tribina nije stranački skup, jer smatra da sve stranačke aktivnosti do 16. januara 2022, kada se održava referendum „na kome svi treba da zaokružimo NE promenama Ustava“, nema mesta stranačkim i političkim porukama, jer svi zajedno treba da odbranimo Ustav i Srbiju. Ona je ukazala da su izmene najvišeg pravnog akta posebno opasne u okolnostima kada su na delu velikoalbanske integracije, odnosno kada takozvana država Kosovo i Albanija ukidaju međusobne granice. Dodala je i da je stanje u srpskom pravosuđu poražavajuće, ali da bi reforme koje bi bile omogućene promenom Ustava vodile u još dublju politizaciju sudske vlasti.
„Aktuelna vlast odlučila je da ukine narodni suverenitet, da obespravi skupštinu kao predstavničko telo građana i da posredstvom Visokog saveta sudstva dalje delegira i bira sudije. Da li će se buduće presude donositi u ime naroda, ili u ime stranih korporacija i banaka, nevladinih organizacija, domaćih i inostranih političkih subjekata?!“, zapitala je Đurđevićeva, napominjući da preporuke Venecijanske komisije nisu obavezujućeg karaktera.
Ona je rekla da je od 47 članica Saveta Evrope svega osam država ustrojilo pravosuđe po ovakvom modelu, a među njima ne može da se pronađe nijedna ozbiljna i razvijena zemlja Evrope i sveta, i naglasila da je predloženi način izbora sudija koristan, primenile bi ga i Nemačka, Francuska, Austrija ili Velika Britanija.

MILICA ĐURĐEVIĆ I VLADAN GLIŠIĆ

BOJKOT PODVALA Milica Đurđević Stamenkovski je podsetila da je za važeći ustav glasao i blaženopočivši patrijarh Pavle, te da braneći Ustav želimo da saberemo sve državotvorne snage, prevazilazeći političke razlike i stranačku pripadnost.
„Oni koji zagovaraju bojkot referenduma zapravo priželjkuju promenu Ustava. To su one iste političke strukture koje su pozivale građane da ne izađu na prethodne izbore i na taj način omogućile vladajućoj koaliciji dvotrećinsku većinu neophodnu za pokretanje ustavnih promena. Mi nemamo prava da bojkotujemo Srbiju. Prilika je da 16. januara kažemo NE promenama Ustava i da ovaj datum bude upisan u novijoj srpskoj političkoj istoriji kao praznik demokratije, dan kada je narod sačuvao slobodu i nezavisnost“, zaključila je Đurđevićeva.

PRAVDA VAŽNIJA I OD HLEBA Jedini opozicioni poslanik u Narodnoj skupštini Vladan Glišić obratio se skupu rečima „pravda drži zemlju i gradove“, i rekao da ono što će se desiti 16. januara nije pitanje pravnih sitnica koje samo stručna javnost može da raščivija nego pitanje našeg opstanka. Naglasio je da se radi o eksperimentu koji su u Briselu predvideli samo za nas koje nikada neće hteti u svojoj zajednici, ali će hteti sve što im treba u našoj zajednici.
Glišić je ocenio da je probriselska opozicija odlukom da se ne bori za Ustav pokazala da joj je sve briselsko važnije od svega srpskog, i da je time ustavobraniteljima ostavila prostor da zaustave nasilje nad običnim čovekom kome je pravda važnija od hleba.
„Mi hoćemo ono što čoveka čini čovekom, a to je pravda. Pravdu ćemo imati samo ako ovaj narod bude birao svoje sudije, jer nismo mi narod od juče koji ne zna kako to izgleda kada nam stranci nameštaju sudije. Nismo neko ko ne zna da od 2000. naovamo razne američke organizacije finansiraju srpsko pravosuđe i obučavaju sudije. Svi mi vrlo dobro znamo šta će se dogoditi ako dozvolimo da narod isključe iz procesa biranja sudija. Smisao suvereniteta je da oni ljudi koji žive ovde, koji su stvarali ovu državu, koji je brane i hrane, čiji su preci svoje kosti uložili u njene temelje, sami odlučuju o svojim najvažnijim institucijama“, rekao je Glišić i dodao da je srpski narod u mnogo težim istorijskim prilikama smogao snage da kaže NE.

[restrict]

DVOSTRUKI EU ARŠINI Govoreći o dvostrukim aršinima Evropske unije, Glišić je naveo primer Italije koja uporno ignoriše preporuke Venecijanske komisije.
„Mnogo puta smo čuli da se Ustav ne maže na hleb. U takvom omalovažavajućem pristupu prema najvišem pravnom aktu, zagovornici ove teze zaboravljaju da je za narod mnogo puta pravda važnija i od samog hleba. Od petog oktobra nam govore kako ćemo imati toliko mnogo hleba da nam pravda neće biti potrebna. Tog 16. januara treba da krenemo u marš dostojanstva na kojem ćemo podići barjak ustavobraniteljstva i s tim barjakom ići u nove pobede, koje kao narod već dugo čekamo“, poručio je Glišić.
On je još naveo razloge zašto Srbija ne treba da postane članica EU, koja je danas suprotna svemu što je zagovarala, i rekao da je u Evropi uspešno sačuvan mir, ali ne mir za nas nego za kolonijalne sile koje bi nama da vladaju. Glišić je napomenuo da se u Evropi priča o svim rasizmima osim o rasizmu prema slovenskim narodima, rasizmu koji Evropa gaji vekovima i sve do danas. I pozvao je sve ljude i domaćine koji znaju čiji su i koga treba da ostave na ovoj zemlji da 16. januara izađu na referendum i olovkom urade ono što su naši preci morali da urade handžarom.

PREDUHITRIMO IZBACIVANJE PREAMBULE Dr Dušan Proroković započeo je svoje izlaganje pitanjem zašto se baš u ovom trenutku i na ovakav način menja Ustav, i poručio da će za otpor biti kasno kada preambula dođe na red.
„Na to pitanje još uvek nismo dobili valjane odgovore od onih koji su pozvani da daju objašnjenje. Ustav je najviši pravni akt koji uređuje prava i obaveze građana i definiše unutrašnje uređenje države, zbog čega njegove izmene moraju biti oposlene tek nakon dugih i temeljnih rasprava u koje se uključuje najširi mogući broj zainteresovanih udruženja i pojedinaca“, rekao je Proroković.
Istakao je da u Narodnoj skupštini Srbije nije bilo temeljne i ozbiljne rasprave o predloženim ustavnim amandmanima, dok je skupštinski Odbor za ustavna pitanja ustavne amandmane izglasao za svega dva minuta i dvadeset sedam sekundi: „To je slika i prilika institucija u ovoj zemlji, a najviše brine obrazloženje vlasti da se Ustav menja zbog zahteva EU odakle nam se poručuje da u suprotnom neće biti integracija. A Srbija se ovakvim modelom pravosuđa vraća u 1945. godinu i u vreme kada su na najvažnije funkcije u državi postavljani politički podobni pojedinci od strane raznih petočlanih komisija.“
Proroković je naglasio da se ovakvim ustavnim promenama protivi većina naučnika, politikologa, pravnika, među kojima je i dekan Pravnog fakulteta u Novom Sadu, ali i sudija, advokata i tužilaca.
„Do sada je u proces izbora nosilaca pojedinih pravosudnih funkcija bilo uključeno 250 poslanika kao nosilaca narodnog suvereniteta. Sada će u izbor sudija i tužilaca biti uključeno svega petoro ljudi u jednoj komisiji“, ukazao je Proroković i upozorio da bi usvajanje ovakvih ustavnih promena produbilo netransparentnost i vodilo u dalje zloupotrebe u pravosuđu. I poručio da se ne zavaravamo da je ovde kraj zahtevima onih koji traže promene.

DUŠAN PROROKOVIĆ I SRĐAN PERIŠIĆ

SRBIJA NASUPROT SRPSKOJ O spoljnopolitičkoj pozadini promene Ustava Srbije govorio je prof. dr Srđan Perišić, podsećajući da su osim Saveta Evrope i struktura EU, za ovo pitanje zainteresovane i transnacionalne globalističke organizacije čiji su predstavnici još pre tri godine dolazili u Beograd i s Vladom Srbije razgovarali o izmenama Ustava.
Profesor Perišić je naveo da iza promena Ustava direktno stoji Fond za otvoreno društvo čiji je direktor Džordž Soroš.
„Primer ovakve prakse je BiH, gde postoji Visoki sudski i tužilački savet koji bira sve sudije i tužioce u zemlji. Svi oni odlaze na edukaciju u Brisel, na razne seminare. Sudije u Republici Srpskoj ne smeju da sude po njenom ustavu i njenim zakonima jer se plaše da će dobiti negativnu ocenu od Visokog sudskog i tužilačkog saveta, a time i otkaz na poslu. Upravo to se sprema i Srbiji“, upozorio je Perišić.
Pozvao je Srbiju da se ugleda na Republiku Srpsku koja je krenula u vraćanje otetih nadležnosti i o pitanju pravosuđa.
„Imam proverenu informaciju da će prvi sledeći zakon koji bude donet biti onaj o osnivanju Visokog sudskog i tužilačkog saveta Republike Srpske. Njegovi članovi biće birani od strane Narodne skupštine Republike Srpske, a Skupština će takođe birati i sudije i tužioce. Srbija je krenula u pravcu suprotnom od Republike Srpske, u pravcu globalizma i NATO agende. Na pogrešnom putu Srbiju mogu zaustaviti samo građani, izlaskom na referendum i glasanjem protiv promene Ustava“, poručio je Perišić.

ČETVRTA GRANA VLASTI O aktuelnim reformama u oblasti pravosuđa govorio je i advokat Dragoslav Ljubičanović, ukazujući na činjenicu da se Srbiji nameće nešto što ne poznaje nijedan uporedno-pravni poredak.
Rekao je da se izmene koje se stavljaju na referendum tiču uređenja i formiranja najviših pravosudnih organa, te da se legitimitet svih grana vlasti crpi iz narodnog suvereniteta i zato ne može postojati legitimitet nosilaca pravosudnih funkcija ukoliko se on ne zasniva na narodnoj volji.
„Ovim izmenama se suštinski uvodi četvrta grana vlasti. Sudska vlast se potpuno delegitimizuje jer će sudije same sebe birati, same će odlučivati o svom unapređenju i svojoj odgovornosti, ali i o svom razrešenju“, rekao je Ljubičanović, dodajući da nije sporno da strukovni saveti odlučuju o ovim stvarima, ali isključivo ako svoj legitimitet zasnivaju na zakonodavnoj vlasti i na svom odnosu prema Narodnoj Skupštini.
„Govore nam da su ove izmene potrebne da bi se sudije i tužioci lišili političkog uticaja, ali taj problem postoji u svakom pravosuđu. Međutim, nikad ih ne čujete da govore o korupciji u pravosuđu, nikada ih nećete čuti da se žale na taj problem. Ove ustavne promene su kišobran iza koga oni pokušavaju da sakriju svoje koruptivne aktivnosti“, naglasio je Ljubičanović i dodao da je sudijska funkcija izraz i simbol suvereniteta jednog naroda i države, i onda kada se narod lišava mogućnosti da utiče na izbor i razrešenje sudija lišava se i vlasti, te se postavlja pitanje u čije ruke se ta vlast predaje?
Učesnici skupa najavili su aktivnu kampanju za odbranu Ustava širom Srbije, pozivajući sve odgovorne pojedince i organizacije da im se pridruže.

[/restrict]

2 komentara

  1. Čim je počelo da se govori o referendumu za promenu Ustava Srbije, i cenzusu, nametnula su mi se dva pitanja.

    Najpre, šta je referendum? Po definiciji to je demokratski izražena volja naroda. Ako cenzus nije važan, pitam: kako može bilo koji procenat izašlih na referendum da izražava volju celog narod? Ako taj broj nije bar za neki procenat viši od 50% od svih onih koji imaju pravo glasa, može li da se smatra izrazom legitimne volje naroda? Legalitet je, verovatno već obezbeđen.

    Kako je definisano referendumsko pitanje? Nipošto nije konkretno! Da sadrži pitanje – da li je ovaj narod za promenu Ustava u delu koji se odnosi na pravosuđe – imalo bi smisla; pravosuđu narod odavno ne veruje treba ga učiniti nezavisnim, jer je sad – zavisno, od struktura vlasti. Pitanje “Da li ste za promenu Ustava?” je toliko neodređeno a daje neslućene mogućnosti da se, kasnije, tj. ubrzo, Ustav promeni u svim tačkama koje neko poželi da menja, u zemlji i u inostranstvu, pritiskom na Srbiju. Zato, na referendum treba MASOVNO izaći i zaokružiti “NE”. Ne! Dok vlast ne smisli šta hoće i od kog naroda hoće da pribavi mišljenje.
    Ne ulazim u pravničke, za laike komplikovane zavrzlame. Ova pitanja postavlja samo zdrava logika i – malo znanja i mnogo iskustva.

    Već vidim: ako se izglasaju promene Ustava, prvo će da strada preambula po kojoj je Kosovo i Metohija deo Srbije. Naći će se rešenja, kroz zakone, i za, zasad neuspelo, donošenje zakona o ekproprijaciji, i o projektovanom “žderaču” i uništitelju plodne zemlje u Srbiji sa nesagledivim zdravstvenim posledicama po stanovništvo. Načiniće se još neki ustupak EU, tj. Šiptarima; naći će se način da se nateramo u NATO, da se pridružimo hajci na Rusiju, pokidamo prijateljske odnose sa Kinom, odreknemo se Srpske, aminujemo jednopolne brakove, proglasimo sami sebe genocidnim narodom…

    Kažete da ne može? Samo izglasajmo promene Ustava pa će se videti da je moglo, itekako. I sve je lepo vremenski usklađeno, zamka postavljena! I vrata otvorena za sve moguće pritiske sa strane.
    Otvaranjem poglavlja za pristupanje Uniji samo smo namamljeni da činimo, zdušno, sve po diktatu. A ipak nas neće primiti; “Pre će kamila proći kroz iglene uši…”, a prko naše nade da će kamila proći, postići će sve što žele, po svojoj meri. Srbija samo može da se spase prolongiranjem “pregovora” u Rambujeu, pardon, u Brislu. Da traži svoje, od Šiptara, od mogućnosti koje pruža Rezolucija 1244. Nikakvih daljih pregovora dok se ne ispune “zaboravljene” (posebno od svih srpskih vlasti) garancije EU.

    A ko to da traži? Ovi isti što nam poturaju ovakav referendum? Ne nadajmo se! Zato, “NE”!

    Zašto nas niko ne pita da li želimo u EU? Ne želimo!!! Ali, što god da učinimo,

  2. Izvinjavam se za ovaj mali dodatak.

    Sa ovakvim referendumskim pitanjem i idimi-dođimi cenzusom, na koga kreatori referenduma računaju? Pogađate! Na onaj neveliki broj srbomrzaca i autošovinista, da odždrade posao. I to nazivaju referendumom!

    A “žderač” i uništitelj plodne zemlje je Rio Tinto, jasno.

    3
    1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *