CRNA GORA JE ZEMLJA ĆIRILICE

Budvansko kulturno leto

Za Pečat iz Budve Ranko Pavićević

Nastupom rumunskih pisaca Lučijana Aleksijua i Slavomira Gvozdenovića, i besjedom prof. dr Siniše Jelušića povodom 170 godina Gorskog vijenca, u Budvi je nakon petodnevnog trajanja završena kulturna manifestacija Ćirilicom, koju su organizovali Narodna biblioteka iz Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore

U okviru programa kulturne manifestacije Ćirilicom u Budvi je predstavljeno i kapitalno delo staroruske književnosti Slovo o pohodu Igorovom (Slovo o polku Igoreve) sa ilustracijama i kaligrafskim listovima originalnog teksta u prevodu, prepevu i sa komentarima pjesnikinje i istoričarke umjetnosti Vere Horvat iz Beograda. Knjiga je izašla iz štampe 2016. godine, a izdavači su beogradski Štampar Makarije i Obodsko slovo iz Podgorice.

[restrict]

MISTIČNO I TAJANSTVENO Pjesnik i izdavač ove jedinstvenog spjeva, epa o junačkom pohodu kneza Igora, remek-dela ruske poezije s kraja 12. veka, Radomir Uljarević istakao je da je veliki trenutak naše kulture što se ovakvo izdanje pojavilo kod nas. A koliko je to važan trenutak, izjavio je Uljarević, najbolje svjedoče riječi velikog ruskog pjesnika Zabolockog, koji je jedan od pedeset prevodilaca ovog spjeva na ruski jezik: „Ispunjen sam veličanstvenim strahopoštovanjem, zadivljenošću i zahvalnošću sudbini zato što nam je iz dubine vjekova donijela ovo čudo.“

Prevodilac epa Vera Horvat pojasnila je da se radi o mističnom i tajanstvenom tekstu čiji je original izgubljen. Prvu kopiju, koja je sačuvana, uredio je grof Puškin za potrebe Katarine Velike jer je ona i na taj način željela da utemelji stubove svoje moćne države.

Tekst je pronađen u Jeroslavskom manastiru, ima 218 redova i njihovo značenje dopire do dan-danas i ne jenjava interesovanje za njega. U Rusiji je čak napisano 2.000 doktorata na temu Slova o polku Igoreve. „Pitajući se zašto je to tako, došla sam do zaključka da se pravi autor teksta sakriva iza naslova, a s druge strane, u tom periodu, kada je tekst nastajao, nije bilo dobro biti popularan. (…) Tema ovog teksta je religiozna, ali kada ga pročitate cijelog, onda vidite jednu klaster metaforu, koja lebdi iznad spjeva, uprkos svim mogućim paganskim elementima. Kada pročitate ovaj tekst, onda shvatite da neko sunce pravoslavlja grije nad njim i pretapa sve te slike u jednu veliku metaforu“, istakla je prevodilac Vera Horvat, koja je osim osnovnog teksta Slova predstavljenog u takozvanoj numerisanoj i nenumerisanoj verziji, načinila i dva izvrsna poetska prevoda – jedan u slobodnom, a drugi u rimovanom stihu. Izdanje je, takođe, opskrbljeno izuzetno obimnim komentarima koji predstavljaju dragoceni instrumentarij i putokaz za lakše kretanje kroz drevni tekst i njegovo sveobuhvatnije razumevanje.

Odavno publika u Budvi nije bila u prilici da s oduševljenjem uživa u stihovima jednog poete kao što je to bio nastup poznate bugarske pjesnikinje Elke Njegolove u okviru manifestacije Ćirilicom. Po rečima pjesnika Bećira Vukovića Njegolova je jedna od najistaknutijih poetesa u Bugarskoj, predsjednici Slovenske akademije književnosti i umjetnosti, osnivač uglednog međunarodnog festivala poezije Slovenski zagrljaj koji se održava u Varni u Bugarskoj, direktorka Međunarodne asocijacije pisaca i publicist Balkana i glavni urednik književnog časopisa Znaci. Elka je redovni član Akademije ruske slovesnosti čiji je osnivač Ekatarina Velika i autorka više od dvadeset knjiga poezije i proze.

„Radujem se što sam večeras u ulici ćirilice u Budvi“, kazala je na početku svoje književne večeri Elka Njegolova. Evocirajući uspomene na davni boravak u Crnoj Gori, ispričala je kako je bila oduševljena kada je na putu od aerodroma ka Podgorici na nekoliko bilborda bilo napisano „Crna Gora je zemlja ćirilice“. „To je na mene tako djelovalo kao da sam srela rođenog brata. Gdje god da sam putovala, svima sam pričala o toj poruci o ćirilici u Crnoj Gori i sve to imalo je posebno mjesto u mom životu. Takođe ću cijelog života pamtiti knjige i dnevnike mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija. Dok sam ih čitala, mnogo puta sam zaplakala. Vraćajući se njegovim tekstovima otkrila sam da imamo mudrog, vaseljenskog čovjeka, iskrenog slovenskog oca. To me je jako povezalo sa Crnom Gorom“, kazala je Njegolova.

PISMO KOJIM PIŠE POLA EVROPE Govoreći o ćirilici, Njegolova je istakla da ovo pismo koristi 53 odsto stanovnika Evrope, što znači „da je to tako Bog postavio i ništa nije slučajno“. „Zato smo dužni da to čuvamo. Moramo biti zajedno, da ne ljutimo našeg Boga. Ako se ne volimo međusobno, plakaće Bog. Hajde da ga obradujemo i da ga ne rastužujemo“, istakla je na svojoj književnoj večeri u Budvi poznata bugarska pjesnikinja Elka Njegolova, kojoj su organizatori kulturne manifestacije Ćirilicom dodijelili nagradu Sveti Stefan Štiljanović za doprinos očuvanju ćiriličnog pisma i saborne istine koju ćirilica posvjedočuje i javlja čovjeku i svijetu. Odluku o nagradi Njegolovoj donio je žiri: Mila Baljević, direktorka Narodne biblioteke Budva, Radomir Uljarević, predsjednik Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, i prof. dr Siniša Jelušić.

Prilikom prijema priznanja, pjesnikinja Elka Njegolova se odrekla novčanog dijela nagrade u znak doprinosa za objavljivanjem knjiga pjesnika i pisaca u Crnoj Gori i sa velikim uzbuđenjem kazala: „Ja ću ovom nagradom obogatiti moju biografiju, jer sam nagradu dobila u Crnoj Gori, zemlji ćirilice, a to mi je posebno drago. Ćirilica je naš doprinos svjetskoj riznici kulture i zato mora opstati.“

Završno veče kulturne manifestacije Ćirilicom obilježila je izvanredna besjeda prof. dr Siniše Jelušića povodom 170 godina Gorskog vijenca.

Jelušić je najpre istakao da je Njegoš prvih decenija do relativno skoro bio kultni pisac na jugoslovenskom prostoru, dok poslednjih godina vrlo izrazito, na određenim prostorima, Njegoš dobija krajnje negativno određenje, pa čak i u svojoj Crnoj Gori.

„Zaključujem da ti ljudi ne razumiju ono fundamentalno kod Njegoša, a najdrastičnije u svemu tome je da se on svrstava u genocidne pisce, a to mišljenje, nažalost, imaju i neki naši, crnogorski kvaziintelektualci. Danas na internetu, kada želite da pročitate tekst o Njegošu, prvo vam se otvara, recimo na Univerzitetu u Sarajevu, da je Njegoš genocidni pisac, što je ravno skandalu. Po toj logici Njegoš bi se mogao naći u prvom redu Haškog tribunala“, opominje profesor Jelušić.

Njegoš je najdublji religiozni pjesnik, a to znači da je pjesnik onaj kome Svemogući svete tajne šalje. Tu se uspostavlja vertikalna relacija između Boga i pjesnika, posredstvom koga se prenosi najdublja filozofija ideja, istine bića. Sada, kada su izgubljene visoke i velike vrijednosti, u vremenu potpunog relativizma u kome je sve dopušteno i sve je moguće, postavlja pitanje, kaže Jelušić, kako čitati Njegoša…

Osvrćući se na Gorski vijenac, Jelušić ističe da je važno što Njegoš, baš u njemu, koji je objavljen 1847. godine, nesumnjivo prihvata načela Vukove reforme, ali izuzetno mudro ostaje pri velikoj staroslovenskoj tradiciji. Takođe, ovo delo u sebi sadrži izuzetnu interpretaciju raznih vidova kulture. Tu se govori o crnogorsko patrijarhalnoj , odnosno srpskoj kulturi, ali istovremeno i o katoličkoj kulturi Zapada, gdje je Venecija veoma prisutna i Mleci, kao i o turskoj i islamskoj.

„Gorski vijenac je djelo u najvišem smislu enciklopedije crnogorskog života i crnogorske istorije i neupitno se pokazuje na našim prostorima kao delo najdubljeg psihološkog, religiozno hrišćanskog i etičkog značenja, djelo koje naročito svojim utemeljenjem pojma slobode ima opšte humanističko značenje, koje nadilazi granice Crne Gore i kome smo dužni neprekidno vraćati se jer te pojmove neprekidno zaboravljamo“, zaključio je profesor dr Siniša Jelušić u svojoj besjedi na završetku kulturne manifestacije Ćirilicom u Budvi.  

[/restrict]