RATKO DMITROVIĆ Stanimirović više nije mogao da ćuti

Piše Ratko Dmitrović

Burne reakcije u Hrvatskoj ovih dana izazvao je Vojislav Stanimirović, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke, koalicionog partnera HDZ-a, samo zato što je javno izneo istinu koja, bude li prihvaćena, ruši teoriju o karakteru rata u Hrvatskoj

Bez rezerve verujem da je prekompozicija prostora bivše Jugoslavije i sadašnje stanje, sa ucrtanim granicama i postavljenim teorijama, posledica „istine“ da je Slobodan Milošević razbio Jugoslaviju a Srbi izazvali rat u Hrvatskoj, naravno, uz pomoć Srbije koja je time, kaže ova teorija, izvršila agresiju na Tuđmanovu državu. Redovni čitaoci „Pečata“ znaju da sam tekst na ovu temu objavio u broju od 29. oktobra. Tu, podsetiću, kumim i molim sadašnje vlastodršce u Srbiji da prekinu ovu agoniju i javno kažu da teza o Miloševiću i Srbima kao krivcima za rat nije tačna. U protivnom, napisao sam, Srbija kao država nema nikakvu šansu, ko god da je na vlasti u Beogradu, a generacije koje dolaze stalno i bez prestanka moraće da plaćaju cenu te „agresije“.

OTVORENA NETRPELJIVOST
To besmisleno i pogubno ćutanje srpskih političara prekinuo je pre nekoliko dana Vojislav Stanimirović, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), koalicionog partnera HDZ-a, dakle, jedne od vladajućih stranaka u Hrvatskoj.
Stanimirović je u intervjuu „Politici“ prešao liniju koja se godinama ne prelazi izjavivši da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru, a to znači u Hrvatskoj, jer Vukovar je za Hrvatsku i Hrvate početak i kraj priče o tuči između Srba i Hrvata. Vukovar je ključno mesto teze o srpskoj agresiji na Hrvatsku.
Rekao je Stanimirović još nešto; da su se među ranjenicima u vukovarskoj bolnici skrivali i hrvatski vojnici, tačnije, da su glumili ranjenike, te su kao takvi odvedeni iz bolnice. Zbog toga su, naglasio je, značajni oni ratni protokoli vukovarske bolnice koje je Tadić doneo iz Beograda i u Vukovaru uručio Jadranki Kosor.
Reakcije u Hrvatskoj na Stanimiroviće izjave bile su žestoke, sa elementima otvorene netrpeljivosti i mržnje. Nisu izostale ni pretnje, one javne, čiji se autori znaju.
Predsednik Ivo Josipović je kritikovao Stanimirovića, rekavši da Vojislav izgleda nije shvatio poruku koju su on (Josipović) i Boris Tadić poslali iz Vukovara i Paulin Dvora. Da ne bi bilo dileme oko karaktera rata u Hrvatskoj, Josipović je svoje reagovanje završio ovako: „Znamo, rat je započela miloševićevska agresivna politika“.
Jadranka Kosor je posebno iznervirana Stanimirovićevim tvrdnjama najavila razgovor sa njim ( rekoh da su u koaliciji) i  iskoristila priliku da sagradi još jedan zid oko teorije koja za Hrvate ima značaj kakav biblija ima za hrišćane. Jaca kaže: „Istorijska je činjenica da je Hrvatska bila žrtva agresije, da je Vukovar bio žrtva agresije i da je poznato ko su agresori“.
Jedan od najžešćih hadezeovaca, poznat po vrlo blagonaklonom stavu prema NDH i ustaškom pokretu, Andrija Hebrang, aktuelni šef Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Hrvatske, kazao je da se Stanimirović očigledno vraća u svoju prvu političku fazu, kada je-kaže Hebrang-bio funkcioner SAO Krajine i trudio se da rat protiv Hrvatske učini što intenzivnijim, podsećajući da je Stanimirović, nakon što je bolnica u Vukovaru stavljena pod kontrolu JNA, napisao da je „palo poslednje ustaško uporište“.
Pre otprilike godinu dana, Igor Mandić je u Zagrebu izjavio da nije bilo srpske agresije na Hrvatsku, da je to laž Tuđmanovog režima, a ono što se početkom devedesetih događalo Mandić je okvalifikovao kao građanski rat, dodajući da je taj sukob izazvala obnova ustaštva i endehazije na jednoj, i neprimerena reakcija Srba na sve to, na drugoj strani.
Gotovo nijedne službene reakcije, na Mandićeve konstatacije, nije bilo. Verovatno zbog toga što je Mandić samo intelektualac i jedini među hrvatskom inteligencijom koji ima ovakvo mišljenje. Ćutali su i hrvatski režim i hrvatska opozicija ali kada je isto to, uz mnogo više detalja, ponovio Josip Boljkovac, prvi ministar policije u obnovljenoj hrvatskoj državi, rekavši u intervjuu za frankfurtske „Vesti“ da je Hrvatska oružjem napala Jugoslaviju i JNA i da je to otvorilo ratna vrata na prostoru današnje Hrvatske, usledile su žestoke optužbe i napadi zbog kojih je Boljkovac na određeno vreme morao da napusti rodni Karlovac. Napadali su ga svi, od tadašnjeg predsednika Mesića do lokalnih „udruga dragovoljaca domovinskog rata“.

STRAH MEĐU SRBIMA SE ŠIRI
Sve to ponavlja se u slučaju Vojislava Stanimirovića, ali sa dodatnom težinom u činjenici da je Vojina partija sastavni deo aktuelne hrvatske vlasti. Iz SDSS-a je Slobodan Uzelac, potpredsednik Vlade Hrvatske. Prema informacijama sa kojima raspolažemo, Jadranka Kosor je povodom Stanimirovićevog intervjua „Politici“ imala razgovor sa Miloradom Pupovcem, potpredsednikom SDSS-a, a rekoh već da je nagovestila i susret sa Stanimirovićem.
Mogu li u tim razgovorima sa Jadrankom Kosor i eventualno Andrijom Hebrangom, Pupovac i Stanimirović da budu spokojni i dominantni. Da li je Vojislav preterao? Ima li argumente za ono što je rekao? Ova i slična pitanja može da postavi samo neko ko je potpuno neupućen u događanja u Vukovaru 1990. i posebno 1991. godine. Svi argumenti su na strani Srba. Evo nespornih i neoborivih činjenica.
Posle majskih izbora 1990. godine, nekoliko meseci u Vukovaru je vladala atmosfera podgrejanih strasti ali osim političkih rasprava fizičkih incidenata nije bilo. U toj atmosferi, hrvatska policija 31. marta 1991. godine hapsi čelne ljude Srpske demokratske stranke Vukovara, Gorana Hadžića i Borivoja Savića. Puštaju ih posle nekoliko dana, ali poruka Srbima u Vukovaru bila je jasna.
Prolazi i zima a onda se u proleće 1991. godine, u Vukovaru i okolini, najpre u večernjim satima a ubrzo i po danu, počinju pojavljivati ljudi u crnim uniformama sa simbolima ustaške nezavisne Pavelićeve države, kojima je upravljao izvesni Tomislav Merčep. Taj je na prvim višestranačkim izborima na listi HDZ-a, ušao u gradsku skupštinu Vukovara i postao sekretar za narodnu odbranu.
Strah među Srbima širio se i uvećavao svakodnevno. Počinju privođenja i nestanci viđenijih vukovarskih Srba, u okolnim srpskim selima organizuju se noćne straže, mnoge porodice beže preko Dunava u Srbiju, grad se lagano pretvara u mesto gde je srpski život bio sve jeftiniji a izlazak iz grada sve skuplji. Merčep u potpunosti preuzima kontrolu nad Vukovarom i raspolaže sa imovinom i životima ljudi. Teror nad Srbima Vukovara sprovodi se bez ikakvog straha od posledica. Broj ubijenih i nestalih se uvećava.
Danas, 19 godina posle, niko ne zna tačan broj Srba ubijenih u Vukovaru tih meseci. Ružica Spasić, predsednik Udruženja porodica nestalih iz Vukovara, kaže da ni oni nemaju preciznu evidenciju ali da se taj broj penje i do 120 ljudi. Ali vratimo se onim strašnim danima, koji su prethodili velikoj vojnoj operaciji JNA u Vukovaru.
Kuće i lokali vukovarskih Srba lete u vazduh gotovo svake noći. Eksploziv raznosi kafanu „Krajišnik“ (15. aprila), pa „Sarajku“ i „Tufo“ (3. maja), „Brdo“ (6. maja)…Ista sudbina zadesila je ugostiteljske objekte „Maliraj“, „Popaj“, „Točak“, „Čokot bar“…

NEZAUSTAVLJIVA USTAŠKA BRATIJA
Marin Vidić Bili, poverenik hrvatske vlade za Vukovar, pokušava da uradi nešto i zaustavi Merčepa i njegovu ustašku bratiju, ali mu ne polazi za rukom. Shvativši da više ništa ne može da učini, a da ga svi doživljavaju kao čoveka koji deli vlast sa Merčepom, Marin Bilić 18. avgusta 1991. godine piše strogo poverljivo pismo Tuđmanu. Tu navodi da Merčepova jedinica sprovodi teror nad stanovnicima grada, uglavnom Srbima. „Upadaju u stanove, otimaju imovinu, privode i saslušavaju ljude, a neretko pribegavaju i ubistvima“-piše Vidić i traži od Tuđmana da interveniše. Pismo dostavlja i Ivici Račanu, Savki Dapčević Kučar, Draženu Budiši i Marku Veselici. Svi ćute. Niko mu nije ni odgovorio
Ponavljam, sve to se događa u proleće i početkom leta 1991. godine. Međunarodno priznanje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske nije ni na pomolu. Jugoslavija postoji, kao i njena oružana sila zvana JNA.
U Vukovaru je garnizon Jugoslovenske narodne armije, 14. pontonjerski bataljon. Tu je lociran još 1948. godine. Osokoljeni činjenicom da im se niko ne suprotstavlja, da su Srbi u paničnom strahu i bez ikakve zaštite, Merčep i njegova jedinica kreće u blokadu kasarne u Vukovaru. Po receptu koji se primenjivao u celoj Hrvatskoj najpre su isključeni voda i struja, posle čega su usledile oružane provokacije i onda otvoren napad na vojnički i oficirski kadar u kasarni. Gađaju ih snajperima, ubacuju bombe u krug kasarne, drže pod stalnom vatrom. Petnaestog septembra hrvatske snage u Vukovaru otpočinju masovne napade na garnizon JNA. Vrhovna komanda u Beogradu upućuje u Vukovar gardijske oklopnomehanizovane jedinice, sa zadatkom da se zaštite ljudi i sve što je tamo.
To bi, ali mnogo ranije, na vreme, učinila svaka država i svaka vojna komanda na svetu. U sastavu jedinica koje su došle iz Beograda bilo je Srba, Muslimana, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara… i to nije nikakva tajna. Garnizon je deblokiran, a ta intervencija pretvorila se u bitku za grad.
Eto, tako je počeo rat u Vukovaru. Na isti način isprovocirani su i svi drugi sukobi u Hrvatskoj. Bez izuzetka.
Stanimirović je rekao istinu. Josipović laže, Jadranka Kosor laže, Hebrang laže… Pitanje je samo dokle će pred tim lažima ćutati beogradski vlastodršci. Od toga zavisi budućnost Srbije i Srba.

15 коментара

  1. Avatar

    Natalitet
    Hrvatska je u daleko većoj prednosti i poslije protjerivanja oko 280.000 srba i oko 250.000 jugoslovena iz Hrvatske u Hrvatskoj se svake godine rađa sve više beba. Mjere poticaja koje su jake daju i odlične rezultate.Treba znati da su srbi u Hrvatskoj većinom staro stanovništvo tako da srbi učestvuju s oko 1.000 poroda godišnje. U Hrvatskoj se godišnje rodi preko 40.000 stanovnika dok u Srbiji od skoro duplo većeg broja stanovnika samo oko 60.000 pa vi pogledajte kako brzo izumiremo. Hrvati su planski u Krajinu naseljavali Hrvate iz Bosne ali i mlade porodice i socijalne slučajeve tako da od predratnog Knina koji je imao 99 % srba sad je skoro toliko hrvata. Da je Srbija radila tako sve prognane srbe naselila bi u Suboticu i okolicu . Znači u većinski hrvatske i mađarske opštine. Tako bi promjenila etničku strukturu što je napravila Hrvatska i još soli pamet Srbiji gde će sa izbeglicama pa u Krajinu odakle su i proterani inače Hrvatska nesme u Evropu.

  2. Avatar

    Genocid, protjerivanje , pljačka stanova, kuća, poljoprivrednih strojeva i priključaka, dinarske i devizne štednje izvršena je nad srpskim narodom u Hrvatskoj.Pošto se već Tadić izvinjava Hrvatskoj i obećava ulaganje u Vukovar ima idealnu šansu. Neka Srbija uz pomoć Hrvatske izgradi oko 42.000 stanova koliko je oteto Srbima protjeranim iz Hrvatske .Idalne lokacije su u Podunavlju Vukovaru , Vinkovcima , Iloku, Belom Manastiru i Oseku za protjerane Srbe koji su nepoželjni u Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu, Splitu, Zadru ,Koprivnici, Bjelovaru itd. To bi bio istinski čin pomirenja dvaju naroda .Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba. U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju. Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj. U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti. Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u. U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu. Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje. Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima. Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose. Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske. Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju. On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava. „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta. On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči. Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima. On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje. Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“. Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

  3. Avatar

    Zelim samo da dadem kratki komentar na clanak i komentare.
    Ovo je vazan clanak a isto tako dobri komentari.
    Ja samo zelim da se osvrnem na Hrvate i njihovo negiranje ili
    jednostavno da se preskoci citav period 1941-45. Kao da je sve
    pocelo za njih od Vukovara i ‘balvana’, Nemci su se izvinili Jevrejima i jos uvek se vode sporovi oko otstete. Hrvatima sve
    je to jedna srpska negativna prica i kako kazu; Srbi su opsednuti sa ulogom ‘zrtve’ – vec poznati klise. Dok se taj problem ne resi
    sa Hrvatima nikada nece biti baze za normalne susedske odnose.
    To je ogromna kost u grlu u Hrvata. Samo naravno, to je narod bez savesti. Gde god vera uci -i spovedaj se i biti ce ti oprosteno
    je problem. Tu nema osecaj licne odgovornosti. Sto se tice Vukovara, to nije problem drzave Srbije jer ona nije bila u ratu sa Hrvatskom. A drugo, ako su etnicki Srbi napadnuti od suseda –
    normalno je svugde u svetu da Srbi gde god da se nalaze ukazu
    pomoc. Sto kazu Hrvati.“svoj svome“. I na tu pomoc se cekalo i suvise dugo. Ipak mislim da su oni izabrali nekada pogresnu veru koja nije u skladu sa slavenskim duhom. Oni su izabrani da stoje na braniku (granici) kao slucaj Poljske i dela Ukrajine.
    Ovim putem i na ovom mestu ne zelim da ulazim u teoloske rasprave. Setite se samo nasilnog pokrstavanja 1941-45 kojim
    su Srbi u NDH bili podvrgnuti. Sve je koren problema u tome.
    Neka se g. Boris Tadic ne izvinjava u moje ime. Neka podje po
    srpskim selima spaljenim i opustelim od Srba. Tako je bilo i
    ranije. 1945 sam kao prezivelo dete posla da trazim rodbinu i
    prolazila sam kroz pusta srpska sela i slucajno naidjem na jednuu
    prezivelu zenu (bese moja strina). Toga jauka nikada necu zaboraviti niti one pustosi okolo. Dajem ovde licnu istoriju i da
    se nikada, nikada ne zaboravi. Ja sam samo mali deo tragedije
    srpskog naroda u Hrvatskoj. Braco i sestre preziveli, pisite ili
    diktirajte svoja secanja dok to drugi ne urade na svoj nacin.
    Revizija istorije je pocela jos tokom drugog svetskog rata i kasnije.
    Ovo je moj odgovor na Tadicevu misiju izvinjavanja. Verovatno sto nas jos ima zivih.

  4. Avatar

    Srbima u Hrvatskoj sve teže
    Vandalizam Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata već treći put na meti
    Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Okolno stanovništvo, uglavnom Srbi, zaprepašteno vandalskim činom, naglašava da je to već treći sličan slučaj koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.
    Povećaj Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Devastirana spomen kosturnica u Prkosu Lasinjskom
    Foto: kristina štedul fabac/pixsell

    Razbijeni dijelovi nadgrobne ploče, ostaci velike crvene zvijezde petokrake porazbacani po spomen-parku, sve izmiješano s ostacima vijenaca i svijeća, prizor je koji su jutarnji prolaznici jučer zatekli na spomen-kosturnici žrtava Drugog svjetskog rata u Prkosu nedaleko od Lasinje. Po informacijama susjeda, kosturnica je uništena oko četiri sata, kad se iz tog pravca čula buka.

    – Razgovarao sam sa susjedima i rekli su mi da su čuli neke čudne zvukove tijekom noći iz pravca spomenika. Prošle godine spomenik je išaran bojom, a ovo što se sada dogodilo pretežak je incident da bih ga uopće opisivao. I sve to događa se upravo na dane kad se trebamo prisjetiti onih koji nisu više s nama – rekao je Svetozar Stopić, koji živi nedaleko od spomen-kosturnice.

    Riječ je o mjestu na kojem su pokopani posmrtni ostaci 478 žrtava fašističkog terora u Prkosu. O ratnim stradanjima tamošnjih stanovnika govori se i na razbijenoj ploči ispisanoj ćirilicom. Noćni vandali kosturnicu su uništili velikim maljevima, a karlovačka policija jučer je obavila očevid.

    Devastacija je izazvala konsternaciju kod okolnog stanovništva, uglavnom Srba, koji naglašavaju da je to već treći sličan primjer koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.

  5. Avatar

    Drugi ‘okršaj’ koalicijskih partnera
    Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Predsjednik SDSS-a Karlovačke županije žestoko se okomio na župana Ivana Vučića i pročelnicu njegova ureda Bernardicu Topolnjak-Halapa, predsjednicu Županijskoga vijeća HSP-a
    Povećaj Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Rade Kosanović, predsjednik SDSS-a Karlovačke županije

    Nedopustivo je da Bernardica Topolnjak-Halapa, koja je zaposlena u Županiji na mjestu pročelnice Ureda župana, u javnosti tvrdi da je SDSS jeftina i trgovačka stranka. Neka odluči hoće li biti zaposlena u Županiji, primati plaću koju joj građani daju i raditi svoj posao, ili se baviti politikom, ponovio je predsjednik SDSS-a Karlovačke županije Rade Kosanović riječi Dušana Jerosimića, vijećnika SDSS-a, koji je u četvrtak na sjednici Županijske skupštine komentirao izjavu pročelnice. Ona je, kao predsjednica Županijskog vijeća HSP-a, u rujnu na konferenciji za novinare rekla da država ne treba udovoljiti zahtjevu SDSS-a za osnivanje vijeća općina s većinskim srpskim stanovništvom u Slavoniji. Stranku je nazvala trgovačkom i optužila je da i dalje sanja o ‘Velikoj Krajini’, a da je osnivanje vijeća općina ponovni pokušaj ostvarenja tih snova.

    Odgovor još gori
    Dušan Jerosimić na sjednici je pitao župana zna li za tu izjavu pročelnice i je li njome neugodno iznenađen i zatečen. No, Rade Kosanović smatra da je odgovor njenog šefa, župana Ivana Vučića, još gori od napada B. Topolnjak-Halapa. Smatra ga napadom na sve Srbe koji žive u županiji.
    Naime, župan je rekao da je od vijećnika Jerosimića, kada već osuđuje izjave njegove pročelnice, očekivao da će osuditi naslovnicu u Novostima, na kojoj je nakon pada MIG-ova osvanuo naslov ‘Oba su pala’, ili činjenicu da se u jednom kafiću u Plaškom, za očevida i izvlačenja ostataka zrakoplova, pjevalo pjesmu ‘Avione, slomit ću ti krila!’. Župan mu je poručio da treba izbalansirati izjave, pa će svima biti bolje, bez obzira na nacionalnost.
    – Posjetio sam Mariju Klipu u ogulinskoj bolnici, koja je ozlijeđena za pada aviona, a vas tamo nije bilo, i to dovoljno govori o nama kao ljudima – dodao je župan Ivan Vučić.

    Sastanak sa županom
    Rade Kosanović zatražio je sastanak sa županom kako bi riješili nesuglasice.
    – Ne može župan vijećnika pozivati da reagira na stvari na koje nema utjecaja; nije Dušan Jerosimić uređivao Novosti, pa ne može govoriti o naslovnici, a SDSS ne može biti uz svaku budalu i govoriti mu kakvu glazbu je primjereno ili neprimjereno puštati u kom trenutku. S druge strane, pročelnica Topolnjak-Halapa državna je službenica i treba paziti na svoje istupe. Ona taj posao radi 24 sata. Ne prima mjesečnu plaću kao predsjednica stranke, nego kao pročelnica – uvjeren je Rade Kosanović.
    HDZ i SDSS koalicijski su partneri na županijskoj razini, pa je pitanje kako će se ovaj sukob odraziti na njihovu međusobnu suradnju. Inače, župan često ističe da je spreman na suradnju sa svima i da je kao gradonačelnik Ogulina, kada to zakon još nije tražio, imao suradnike predstavnike srpske manjine.

  6. Avatar

    Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj.

  7. Avatar

    Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.

  8. Avatar

    Cija je to ideja bila da se napada regularna drzavna vojska-JNA i pojedinci drugih naroda,dali samo ustasoidna.Zasto se slicni scenario desavao sirom zemlje?U Makedoniji partija VMRO u drugom svretskom ratu saradnici ustasa,je isto zagovarala napade na garnizone JNA,ali su na srecu na vlast bili socijalisti i Kiro Gligorov koji su to sprecili i tako tu nije bilo nikakvih borbi ni razaranja.Vidimo da su se hrvatski politicari,cak i socijalisti,pravili “englezima”.

  9. Avatar

    Drasticno nazadovanje

    Kriza procesa demokratskih promena ce se, na nesrecu makedonskog naroda, podudariti sa kosovsko-balkanskom krizom kada ce se Makedonija suociti s prvom velikom konsekvencom jedne od njenih sasvim nepromisljenih odluka u spoljnoj politici: uspostavljanje diplomatskih odnosa s Tajvanom s apsolutnom ignorancijom saznanja da to znaci i prekid diplomatskih odnosa sa NR Kinom, koja u datim momentima moze da ima bitan uticaj na nasu sudbinu (kao sto je poznato ovaj kompleks odnosa Makedonija –NR Kina – R Kina ce imati znacajan uticaj i na realitet predsednickih izbora 1999. godine). I mutatis-mutandis, ista »prica« ce se ponoviti i na lokalnim izborima u jesen 2000. godine.
    Znaci, predsednicki izbori 1999. godine i lokalni 2000. godine definitivno ce indicirati na koji nivo ce doci makedonska demokratija posle promene vlasti nakon parlamentarnih izbora 1998. godine, koje svaka analiza moze oceniti kao demokratske – u cemu je objektivan doprinos imala i tadasnja opozicija. Analiticari bi vise zeleli da zaborave na »krizu izborne demokratije« nego njen »nivo«. A ako je u krizi izborna demokratija ili tacnije demokratija u izbornoj proceduri u svim njenim aspektima, onda je u krizi konstitucija celog drustva.
    Ubedjene demokrate teska srca ce zakljuciti da se u Republici Makedoniji u ovih 10 godina desio jedan politicki paradoks: izbori sprovedeni 1990. godine su prosli regularnije nego oni 1999. i 2000. godine, cime se Makedonija, de facto, vraca u onu bitnu tacku politicke strukture svoje »polazne pozicije«. I u komparativnim svetskim dokumentima (posebno posle pobede srpske opozicije septembra–decembra 2000. godine) ona ce se naci na poslednjem mestu (ili u najboljem slucaju pretposlednjem) u Evropi. Svakako, pomalo je gubljenje vremena ako se dokazuje gde ce se naci ovo pitanje u procesu naseg legitimisanja za Evropsku uniju, posebno kada se zna da nismo veoma visoko stajali niti u vezi sa drugim za ovu legitimaciju relevantnim pitanjima. Koliko god da zeli, stojeci pred ovim cinjenicama, covek ne moze da izostavi svoje emocije, ponavljajuci jednu poznatu mudrost koja se cini primerenom za jedan sintetiziran zakljucak o nasem desetogodisnjem iskustvu: polazimo iz daleka ka cilju – vratili smo se jos dalje (ili smo otisli jos dalje u suprotnom pravcu).
    Razume se, ovo je slika koja ne izaziva nikakvu radost iako nase prognoze 1990/91 nisu bile previse optimisticne. Na osnovu svetskog iskustva verovali smo da ce cak posle tri izborna ciklusa kod nas zapoceti pozitivan razvoj izborne demokratije, a ova slika kod nas moze da izazove samo duboko zaljenje. I najveci ortodoksi i pesimisti 1990/91 nisu mogli da veruju u ovakvo dramaticno nazadovanje. Jer, ako demokratska konstitucija i politicka borba imaju za cilj opsti zivotni napredak – s nasim desetogodisnjim rezultatima nijedan demokrata nema osnova za posebno zadovoljstvo: kada bi me danas, deset godina posle, neko pitao da li su ispunjena moja ocekivanja u vezi sa pitanjima koja ljudi obicno identifikuju sa svakodnevnim zivotom – materijalne mogucnosti za zadovoljenje osnovnih zivotnih potreba kao sto su hrana, odmor, zdravlje, skolovanje dece, sigurnost zivota i imovine, sloboda kretanja, pa cak i sloboda misljenja, morao bih da odgovorim sa podvucenim ne. A deset godina zivotnog veka jednog prosecnog coveka nije malo.

    Slavko Milosavlevski

  10. Avatar

    A sta pa ima od toga sto *vise nemora da suti*..*nemoze da suti*….??? RSK je prodana i izdana, to jedno bez drugog ne ide, *mladu spremaju* za udaju, kosovki devojki navlace dimije, djerdane..Kosmet…Vojvodina…*decki kaj ste to zasrali*…?

    http://www.bild.bundesarchiv.de/dev05/barchpic/2008/10-25/bb/6f/30/athene-5mcwszmuj401c0e26122_layout.jpg

  11. Avatar

    Do kada će ovaj Lune pisati protusrpske postove na srpskom portalu.

  12. Avatar

    Duska, budi ljubazna pa citiraj sta je to *proturski*..? Kleveta nije isto sto i argumnt, to mu dojde nakako prostacki manir…!

  13. Avatar

    nema te oči, nemate uši, nemate dušu….

  14. Avatar

    Što nebi krak naftovoda išao iz Srbije u Republiku Srpsku ako nas već Rusi smatraju braćom pa se iz Srpske ovajali Kraci za Hrvatsku i Sarajevo ? Može ići uz Savu do Kostajnice pa tu preći u Hrvatsku prema Sisku. To bi znatno ojačalo Republiku Srpsku i Rusi bi dokazali da ne pričaju prazne priče. Hrvati su naftovod odbijali do zadnjega i sad im Rusi ne smiju dozvoliti da biraju. Ali pošto su Rusi i Srbi najnaivniji narodi i ništa nisu naučili iz niz poraza ništa me ne može iznenaditi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *