Nasilje kao dobar sluga

Piše Miodrag Zarković

Incident u Đenovi

Nekoliko dana posle masovnih nereda na ulicama Beograda, srpski navijači sprečili su odigravanje jedne važne fudbalske utakmice.
Pošto u prethodnoj rečenici nije navedeno vreme dešavanja, vi sada ne možete da znate na koje se događaje ona odnosi – da li na petooktobarske nerede i „večiti derbi“ iz 2000. godine, ili na desetooktobarske nerede i meč Italija-Srbija iz tekuće, 2010. godine. Svrha ovog teksta, međutim, nije da vas zbuni, već da istakne još jedno poređenje aktuelnih , i zbivanja od pre decenije. Otklonićemo svaku nedoumicu i naglasiti da se nadalje bavimo incidentima u Đenovi, gde su navijači srpske reprezentacije izazvali odlaganje, a zatim i prekid utakmice „azura“ i „orlova“.
Kao i maltene sve što je vezano za Srbiju – od Kosova, preko „gej parade“, pa do lokalnih posledica svetske ekonomske krize – tako se i ovaj ispad tretira kao jedinstven iz sasvim pogrešnih razloga. Jedinstvenost ispada srpskih navijača u Italiji, ogleda se prvenstveno u nečemu što srpski mediji upadljivo izbegavaju da primete, a to je medijska pažnja koja je poklonjena izgrednicima. Po preporukama iz FIFA i UEFA, televizijske kamere na stadionima širom Evrope i sveta, godinama unazad izbegavaju huligane, upravo da njihove aktivnosti ne bi ni na koji način doživele javnu promociju. Primera radi, kada neki egzibicionista utrči na teren na nekoj međunarodnoj utakmici, a to se dešava svako malo, televizijska publika nije u mogućnosti da vidi tu njegovu „akciju“ iz prostog razloga, što kamermani prisutni na stadionu kao po komandi okreću objektive na drugu stranu i snimaju korner zastavice ili klupe sa rezervnim igračima. Isto se dešava i kada dođe do izgreda na tribinama, pa tako ne postoji video zapis događaja od pre nekoliko godina, upravo sa italijanskih stadiona, kada su navijači Intera na utakmicu uneli moped (?!), kojim su onda gađali navijače na tribini ispod njih. Jednostavno rečeno, huligani su, inicijativom međunarodnih fudbalskih saveza, postali – „gej“ terminologijom rečeno – nevidljivi (Čak ne ni samo huligani: nevidljiva je, recimo, bila i akcija jedne pivske kompanije, koja je u svoju promotivnu garderobu obukla tridesetak plavuša i poslala ih na utakmicu nedavnog Svetskog prvenstva u Južnoj Africi;  pojava ovih plavuša na tribinama, kao i njihovo proterivanje sa istih, bili su sakriveni od TV auditorijuma).
Ipak, iz nekog jedinstvenog razloga, publika širom planete mogla je da gleda svaki pokret tetoviranog mladića, koji je u utorak uveče na stadionu „Luiđi Feraris“ u Đenovi makazama sekao zaštitnu ogradu. A srpska publika je to isto posle mogla da posmatra, u bezbrojnim ponavljanjima, na svim ovdašnjim TV kanalima.
Da li je moguće da su FIFA, UEFA i mediji, kojima ove organizacije izdaju odobrenje da direktno prenose utakmice pod njihovim okriljem, naprasno zaboravili na mogući štetan uticaj koji nasilni prizori izazivaju kod gledalaca?! Teško. Pre će biti da je reč o nečemu drugom, odnosno, o tome da se uticaj televizijskih snimaka na široke narodne mase ovog puta iskoristio u „specifičnom“ smislu. Pošto su već demonstranti od nedelje, u srpskim medijima mahom označeni kao navijači, izazvali po režim preopasne simpatije stanovništva, samo dva dana kasnije srpskoj publici servirana je slika koja bi trebalo da doprinese osudi protesta protiv „gej parade“.
Očigledno, režim i njemu naklonjeni mediji – uz ne baš neobjašnjivu podršku kolega iz Italije – trenutno tretiraju nasilje kao dobrog slugu. Kada jednog dana budu shvatili da je to isto nasilje mnogo zao gospodar, verovatno će biti prekasno Uzgred: zašto su italijanski fudbaleri „osetili nesigurnost“ tek posle sedam odigranih minuta? Da li zbog toga što utakmica koja nije ni započeta, ne može da bude registrovana službenim rezultatom 3:0? I zbog čega se maltene ni ne pominje odgovornost domaćina utakmice, koji je dužan da obezbedi sigurnost svima koji su prisutni na stadionu?. I još uzgrednije: zbog čega se maltene ni ne pominje odgovornost domaćina utakmice, koji je dužan da obezbedi sigurnost svima koji su prisutni na stadionu?.

2 коментара

  1. Догађај у Ђенови изгледа није случајан. Никад се онолика пажња није поклонила навијачима и њиховим егзибицијама(камера је просто пиљила!), које нису биле ништа посебно. У Жабарији на свакој већој утакмици се дешавају много већи “инциденти” па се утакмице одигравају без проблема.
    Овде је у питању координација, тешко да је случајност, и то је нека “служба” домаћа или страна( а можда и са талијанском) са циљем направила да напирка јавно мнење против навијача , па да их све забране. Онај Спајдермен у Ђенови се слободно зезао са својим егзибицијама са још пар пријатеља, могуће је да је послат да обави задатат(то неки талијани тврде), с обзиром да има 4 кривичне пријаве и да је слободно изашао из Србије. Плаћа дуг тиме што мало одради по неки послић за “службу”, уценили га, можда! А режим “добија” Алиби за следеће репресивне мере.
    Све је могуће у оваквој земљи!
    Наравно жабарима је одговарала ова ситуација, победише без опаљене лопте!

  2. Svakako da je koordinirano, i nije sport u pitanju nego politika. Ovo je zadocnelo iskrcavanje *saveznika*, na tle Jugoslavije.Po Noamu Comskom, amerikanci su se iskrcali i sa sobom doveli cikasku mafiju, kojoj je povereno snabdevanje *humanitarna pomoc*, kako kaze Comski..*od zelene pijace* pa na dalje.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *