Formalno registrovana kao „udruženje za negovanje mađarske kulture i tradicije“, „Mađarska garda“ brzo je pokazala plebejske korene jedne neofašističke horde, zaodenute u zapadnjački marketing, čiji je cilj samo jedan – ujedinjenje mađarske nacije: duhovno, ekonomsko i teritorijalno
Iako je Viši budimpeštanski sud u drugostepenom postupku 3. jula 2009. godine potvrdio odluku glavnogradskog Opštinskog suda od 17. decembra 2008. o raspuštanju „Mađarske garde“, ona je, kako je nakon presude obećao predsednik ove ultradesničarske paravojne organizacije Gabor Vona, „nastavila da maršira još čvršćim korakom“. I u zemlji i u inostranstvu!
Formalno registrovana kao „udruženje za negovanje mađarske kulture i tradicije“ (čijem „nevinom“ osnivačkom aktu niko nije mogao unapred ništa da zameri), brzo je pokazala plebejske korene jedne neofašističke horde, svoju „neonjilašku subkulturu“ zaodenutu u zapadnjački marketing, čiji je primarni zadatak, po rečima Vone – da štiti Mađarsku od napada iz okolnih zemalja! „Otvoreno mogu reći da sam mislio na Slovačku, Rumuniju i Srbiju, kad sam govorio o tome da strahujemo od ataka neke od regionalnih država na našu domovinu“, precizirao je tada šef garde, dodajući da u tim zemljama živi mađarska manjina i da s njima Mađarska i dan danas ima stalne probleme.
5.000 GARDISTA
Gardijski „zadatak“ na domaćem planu bio je zaštita interesa nacije u kulturnom i privrednom životu (verovatno od jevrejskog lobija, ciganske najezde, stranaca, homoseksualaca, bankarskih zelenaša i globalista – što su načela stranke „Za bolju Mađarsku“, skraćeno Jobik, koja je Mađarsku gardu 27. avgusta 2007. godine i osnovala!).
Za prvog komandanta „Garde“ (koja je zbog crnih uniformi i „arpadskih“ zastava oko ruke mnoge neodoljivo podsećala na zloglasne „njilaše“, mađarske fašiste u Drugom svetskom ratu koje je predvodio ratni zločinac Ferenc Salaši), imenovan je Maćaš Ustič, poznat iz domaće serije „Mali grad“, a za ideologa se samovoljno proklamovao Andraš Benčik, glavni urednik desničarskog nedeljnika „Mađarski demokrata“. Gardiste su blagosiljali po jedan katolički, evangelistički i protestantski pop, a pozdravila ih je i Marija Vitner, poslanica Fidesa, najveće opozicione stranke u zemlji, dok je na prvoj ceremoniji ispred Palate „Šandor“ (rezidencije šefa države!) bivši ministar odbrane u prvoj višepartijskoj mađarskoj vladi (1990 – 1994) Lajoš Fir, sa bordo baršunastih jastučića, predao osnivačka uverenja u ruke 56 mladića! Sama brojka nije slučajna, pošto je bilo prijavljeno više od hiljadu zainteresovanih. Ona, nema sumnje, asocira na 1956. godinu, kada je u Mađarskoj podignut (neuspeli) ustanak protiv sovjetskih trupa.
Za 22 meseca delovanja (do zabrane, ili „transformisanja“ u Novu Mađarsku gardu, kako oni stalno ističu), „Garda“ je zvanično imala deset javnih promocija (od kojih osam u Budimpešti!), na kojima je posle „zakletvi vernosti“ u svoje redove primila ček nekoliko hiljada punoletnih članova! Ima, uz to, i svoje pionir(k)e, kadet(kinj)e i omladinu – gardiste! Procena je da samo u Mađarskoj danas ima preko 5.000 „regrutovanih“ gardista i oko 12.000 njihovih aktivista i simpatizera, a najbrojniji su u pet županija (od 19 koliko ih Mađarska ima) – peštanskoj, boršod – zemplenskoj, zalaškoj, čongradskoj i županiji Bač-Kiškun.
I ako danas regrutaciju obavljaju u „ilegali“ i zatvorenom prostoru, krajem 2009. godine u Sentandreji su nenajavljeni ponovo „prevarili“ policiju! Javno, i pred velikim brojem turista (koji su ih, verovatno misleći da se radi o državnoj svečanosti, snimali kamerama i pojedinačno se, nakon „zakletve“ – s njima fotografisali!), regrutovali su novih 115 članova!
DEONICA SEKELJA U KLUŽU
Centrale „Mađarske garde“ u zemljama Karpatskog basena (u kojima živi mađarska nacionalna manjina), da bi „sakrile“ svoju pravu delatnost, uz naziv – „udruženje za negovanje nacionalne kulture i tradicije“ – najčešće dodaju i ime i prezime nekog od mađarskih kulturno – istorijskih ličnosti! Poznato je da „gardisti“ centrale imaju u Komarnu (Slovačka), Klužu (Rumunija), Subotici (Srbija), Užgorodu (Ukrajina)… U ovim državama često imaju i – akcije! Najnoviji je februarski „slučaj“ u Rumuniji! „Bataljon Albert Vaš“ (deo zabranjene „Mađarske garde“), čije sedište je u Đeru (Mađarska), osnovao je 2009. u rumunskom Sekeljfeldu tzv. „Deonicu Sekelja“ – čije članove je vrbovao iz redova erdeljskih mladih Mađara. „Sekeljska deonioca“ upravo u ovim trenucima u Rumuniji završava registrovanje dve svoje poslovne kompanije koje će joj obezbediti ustavno-pravnu i finansijsko-ekonomsku sigurnost u toj zemlji. Prva je firma za fizičko – tehničku zaštitu imovine i lica (ime joj je na rumunskom jeziku – Mađar garda Kft!), dok će se druga (Teran Grupa) baviti detektivskim poslovima i delatnostima naplate materijalnih dugova!
Prvi incident desio se, ipak – vrlo brzo. Gardisti iz „Sekeljske deonice“ nedavno su u Klužu (kojeg svi Mađari isključivo nazivaju starim mađarskim imenom Koložvar) hteli su da na dan rumunskog državnog praznika na spomenik mađarskom kralju Matiji polože venac i time obeleže 90. godišnjicu od osnivanja Sekeljske divizije koja je svoje najžešće ratne bitke vodila upravo – protiv Rumunije! Kažnjeni su novčano sa 50 hiljada leja (nisu imali dozvolu gradskih vlasti), a policija je u poslednjem trenutku sprečila pristalice ekstremne rumunske „Nove desnice“ da se fizički obračuna sa članovima mađarske „Deonice Sekelja“! Gradska kancelarija Kluža i mesna žandarmerijska stanica nakon toga uputili su zahtev parlamentu Rumunije da zabrani ulaz u zemlju članovima „Bataljona Albert Vaš“, jer nose ime ekstremnog mađarskog književnika rođenog u Transilvaniji, potpukovnika Hortijeve fašističke vojske ( za ratne zasluge, između ostalih, odlikovan i sa dva „gvozdena“ nacistička krsta!), proglašenog u Rumuniji ratnim zločincem (pobegao 1944. u Nemačku, a 1952. u SAD, gde je u gradu Ejstoru 1998 umro).
„Mi pripadamo Mađarskoj. Matična zemlja nam pomaže u svemu što nam je potrebno! Finansira nam sve, od socijalnih programa do usavršavanja ‘samoodbrane’. Moramo biti spremni za svaku situaciju u datom momentu“, rekao je portparol rumunske „Deonice“ Nandor Keresteš…
„MAĐARSKO DRVO ŽIVOTA“
Nije tajna ni to da je „Mađarska garda“ nedavno u Srbiji prisustvovala tradicionalnoj januarskoj manifestaciji „Dani mađarske kulture“ u Senti (bila posvećena 200-godišnjici od rođenja autora mađarske nacionalne himne Ferenca Erkela i 150. godišnjice smrti reformatora političkog, ekonomskog i kulturnog života Mađarske, grofa Ištvana Sečenjija), na kojoj su uručene nagrade – „Mađarsko drvo života“! Gardijski čelnici (čiji je osnivač „Pokret za bolju Mađarsku“, 26. oktobra 2009. u Budimpešti potpisao povelju o osnivanju panevropskog pokreta „otadžbinskih političkih snaga“ sa još pet ekstremno desničarskih evropskih partija), u okviru senćanskih „Dana mađarske kulture“ prisustvovali su i – Kulturnom forumu Mađara Karpatskog basena.
U „forumskim“ zaključcima ponovljene su smernice čiji je cilj samo jedan, uvek isti – ujedinjenje mađarske nacije. Duhovno, ekonomsko i – teritorijalno! Mađarska predstavnica u EP, članica Jobika, Kristina Morvaji, poznata po sloganu „Mađarska Mađarima“ i briselskoj izjavi da će „Mađari pre ili kasnije ponovo biti teritorijalno ujedinjeni“, u već zahuktaloj kampanji za aprilske parlamentarne izbore u Mađarskoj, izjavila je budimpeštanskim medijima 20. februara da će Mađarska svoje „istorijske“ teritorije, nezasluženo otete i pripojene okolnim zemljama, definitivno (po)vratiti u prvoj polovini 2011. godine – kada bude predsedavala Evropskom unijom!