CETERUM CENSEO MUSICA ANCILLA EST DIVINITATIS ili – Svakako mislim da je muzika u službi božanskog

MUZIČKA 2023. GODINA: BELEŠKE PEČATOVOG KRITIČARA

BEMUS se proslavio Verdijevim Rekvijemom (SO RTS), Crnogorskim orkestrom sa Romanom Simovićem – oba koncerta je maestralno vodio Bojan Suđić – predivnim, kao i uvek, Najdželom Kenedijem, ali ne i zadocnelim Berezovskim; Simfonijski orkestar RTS sve je bolji i bolji – čuli smo prošle godine antologijskog Elgara sa violončelistom Suzukijem Đorđevićem, a godinu je efektno završio Rahmanjinov s pijanistom Trpčevskim, i Musorgski

Stara godina ispraćena je svečano u Kolarčevoj zadužbini – nagrade za trajni doprinos muzičkom životu Beograda dobila su 31. decembra dvojica legendarnih umetnika – pionir jugoslovenske džez scene Vojislav Bubiša Simić i čuveni dirigent Mladen Jagušt. Obojica su na pragu životnog jubileja – 100. godine života. Mogli su i ranije da dobiju ovo priznanje. Letos je i Nišvil džez festival dodelio nagrade. Dragomir Milenković, samostalni umetnik, gitarista, kompozitor, publicista i jedan od pionira fuzije džeza i muzike sveta (world music) dobio je nagradu za životno delo koju Nišvil dodeljuje umetnicima koji su ostavili značajan trag na srpskoj džez sceni. Specijalna nagrada Nišvila za doprinos promociji balkanskog džeza pripala je poznatom muzičaru, solisti na harmonici, kompozitoru i aranžeru Vladeti Kandiću – Bata Kandi, koji se uspešno ogledao u različitim muzičkim pravcima. Kad smo već kod nagrada, Ministarstvo kulture je krajem godine raspisalo konkurs za dodelu nacionalnih priznanja za vrhunski doprinos kulturi Srbije, laički prevedeno, nacionalnih penzija. Ponašajući se kao Pilat, da se ne bi previše stresiralo, ministarstvo je prenelo borbu u arene umetničkih udruženja, jer najteže je proći minsko polje svojih kolega. Zna se i ko će dobiti nacionalnu bez konkursa, na lep stas i ne tako lep glas.

JUBILEJI, FESTIVALI, CIKLUSI KONCERATA… Festivali su prošli uobičajeno, trag su ostavili skromna Basomanija, orgulje i 20 godina festivala čembala. Razvodnjeni BUNT i dalje troši narodne pare na babe i žabe, sa uobičajenim akcentom na flaute i decu na domaćem terenu. BEMUS se proslavio Verdijevim Rekvijemom (SO RTS), Crnogorskim orkestrom sa Romanom Simovićem – oba koncerta je maestralno vodio Bojan Suđić – predivnim, kao i uvek, Najdželom Kenedijem, ali ne i zadocnelim Berezovskim. Simfonijski orkestar RTS sve je bolji i bolji – čuli smo prošle godine antologijskog Elgara sa violončelistom Suzukijem Đorđevićem, a godinu je efektno završio Rahmanjinov sa pijanistom Trpčevskim, i Musorgski. I opet Suđić, šef dirigent, nezaobilazni elementarni faktor, force of nature, muzičkog uspona muzičke scene Srbije. Beogradska filharmonija standardno izvodi nove i važne programe, a pojavili su se ponovo i koncerti za bebe. Godinu Rahmanjinova (150 godina rođenja – 80 godina smrti) obeležili su pijanističkim maratonom u Kolarcu, sa tri prva koncerta i različitim solistima. Ko je izdržao, izdržao je.

Šef dirigent, nezaobilazni elementarni faktor, force of nature, muzičkog uspona muzičke scene Srbije: Bojan Suđić

Obeležena je 100-godišnjica rođenja Vasilija Mokranjca, prigodno, koncertima i predavanjima. Ratimir Martinović, direktor Fondacije Vasilije Mokranjac izveo je resital sa delima Mokranjca 9. decembra u dvorani Beogradske filharmonije, a Simfonijski orkestar RTS se 7. decembra pridružio, izvođenjem Lirske poeme, najpoznatijeg orkestarskog dela, ali i Prve simfonije. Domaći kompozitori, osim Mokranjca, su dobrim delom zaposeli programe koncerata pred kraj godine, zna se i zbog čega – SOKOJ dobro plaća, ali obaveza mora da se ispuni.
Krajem oktobra u prostorijama Rektorata Univerziteta umetnosti održan je 26. međunarodni Pedagoški forum scenskih umetnosti, ovog puta posvećen svestranoj umetničkoj ličnosti naše kompozitorke Vere Milanković, povodom 70. rođendana i 50 godina umetničkog rada. Naziv foruma, Povezivanje, preplitanje i prožimanje muzičke pedagogije, izvođaštva i stvaralaštva na primeru muzičke ličnosti Vere Milanković objasnio je višestruku ulogu koju je kompozitorka imala u našem muzičkom životu i onima koji nisu pratili njen put. Kao profesor na Fakultetu muzičke umetnosti, kao kompozitor i kao uvek aktivni pijanista, ostavila je u svakoj oblasti svoj individualni i neponovljivi pečat. U našem muzičkom prostoru bilo bi lepo da ima više ovako svestranih i pasioniranih muzičara kao što je Vera Milanković.

Obeležena je 100-godišnjica rođenja Vasilija Mokranjca, prigodno, koncertima i predavanjima

Skromno i bez mnogo pompe dvanaestu godinu zaredom Ustanova kulture Gvarnerijus, u saradnji s Fakultetom muzičke umetnosti u Beogradu, sa velikim uspehom realizuje ciklus koncerata najboljih studenata ovog fakulteta i skreće pažnju javnosti na njihove izvanredne uspehe koje ostvaruju u zemlji i inostranstvu. Ove godine, na 20 koncerata ciklusa, nastupilo je više od pedeset mladih umetnika, najboljih studenata osnovnih, master i doktorskih akademskih studija FMU u Beogradu. Neke koncerte direktno prenosi RB2, što je za svaku pohvalu. Ciklus koncerata FMU i Gvarnerijus nagrađuju podržava Ministarstvo kulture Republike Srbije, ali ministarstvo podržava mnoge projekte koji nemaju ovako dalekosežne i sveobuhvatne rezultate. I SKC nastoji da svoju divnu salu rezerviše i za klasičnu muziku, pa tu nastupaju mnogi studenti i kamerne grupe iz raznih klasa FMU. Tako i treba, jer takvo ime i nosi. Studentsko. Madlenijanum je obeležio 25 godina rada, koji uvek ima standardno visok nivo – u 2023. su to bile odlične opere Turandot i Manon Lesko sa vrhunskim solistima (Branislava Podrumac, Jasmina Trumbetaš, Nikola Kitanovski), mjuzikli, operete i nekoliko izvanrednih koncerata. Nedostatak koncertnih prostora kreativno se nadoknađuje koncertima na otvorenom. Karmina burana na Trgu republike i megazvezda Nemanja Radulović sa Double sens orkestrom na Tašmajdanu pravi su putokazi kako se umetnička muzika sa velikim uspehom može ponuditi svima, a ne samo odabranoj stalnoj publici. Rezultata će biti.

Karmina burana na Trgu republike i megazvezda Nemanja Radulović sa Double sens orkestrom na Tašmajdanu pravi su putokazi kako se umetnička muzika s velikim uspehom može ponuditi svima, a ne samo odabranoj stalnoj publici

UMETNIČKA MUZIKA KAO „STATISTIČKA GREŠKA“ Galerija Istorijskog muzeja Srbije već je u četvrtoj sezoni ciklusa Muzikom kroz muzej. Tradicionalno se na koncertu izvode numere iznenađenja iz notne arhive muzeja, a koncerti su ove godine dobili i svoje štampano izdanje. Knjiga koja svira obuhvata 34 koncerta, 120 muzičara, sadrži i vizuelni sadržaj – fotografije događaja, izvođača, plakat, programe, ali i OR kodove, preko kojih se direktno sa stranica knjige, mogu čuti i ovi komadi iz našeg kulturnog nasleđa. Neki od instrumenata u Muzeju su i muzejski eksponati, pa je jedan koncert odsviran na klaviru na kome su vladarska obeležja, a koji je 1925. kupio kralj Aleksandar Karađorđević. Snimci koncerata se emituju na Jutjubu dan posle izvođenja i koriste se već u nekim školama, u nastavi muzičkog obrazovanja.
Ministarstvo kulture je u okviru novog programa Prestonica kulture Srbije prošle godine donelo odluku da 2023. godine prvu titulu Nacionalna prestonica kulture ponese grad Čačak. Imali smo velika očekivanja. Ali umetnička muzika se tu našla kao statistička greška. A samo da su gradski oci skrenuli u svoj grad ponekog od umetnika koji su nastupali u Beogradu, makar jednog mesečno, već bi to bio neki rezultat. Ovako… očekujemo više od Užica.

U našem muzičkom prostoru bilo bi lepo da ima više ovako svestranih i pasioniranih muzičara kao što je Vera Milanković (u žutoj jakni)

Kontroverzni film Tar sa jakim ženskim likom (koji nezasluženo nije dobio Oskara) i Maestro o Bernštajnu ispunili su veliku prazninu tema iz oblasti umetničke muzike u 2023. Ipak, sve nam se čini da se današnja publika najviše bavi LGBT odnosima u oba filma, a najmanje značajem muzike kojoj su obe ličnosti posvetile život. Bilo bi lepo da se ponove snime filmovi o Bahu, Hendlu, starim majstorima koji nisu ostavili tračeve nego svoju predivnu muziku. Što nas dovodi do programskog problema u Beogradu, nedostatka barokne muzike na našim scenama. Šta se dogodilo da su veliki ciklusi Vivaldija, Baha i ostalih, koji su svojevremeno punili sale, nestali sa programa solista i kamernih orkestara? O tome treba razmisliti, kao i o molbi gradskim ocima da ponovo otvore svečanu salu Skupštine grada za muzičku lepotu kojoj je tamo mesto. Jer kako kaže Bernštajn, „s vremena na vreme imamo osećanja tako duboka i tako posebna da nemamo reči za njih i tu je muzika tako čudesna; jer ih muzika imenuje za nas, samo notama umesto rečima…“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *