Britancima je obećana glad i hladnoća

Piše Viktoriя Nikiforova

Gradonačelnik Londona Sadik Kan najavio je neizbežno. „Ove zime“, rekao je, „stotine hiljada Londonaca neće imati drugog izbora – da plate hranu ili grejanje. Neće imati dovoljno ni za jedno ni drugo.
U stvari, ovo je, kako bi Britanci rekli, understatement – potcenjivanje. Još u maju se pojavila statistika da je četvrtina Britanaca pothranjena. Pa, ili da se izrazim politički korektnim novogovorom, „preskočio sam bar jedan obrok dnevno“. Odnosno, u proleće je bilo oko šesnaest i po miliona ljudi, uključujući bebe i starije.

Od maja cene u Britaniji samo rastu, dok plate stagniraju. Računi za grejanje će tome doprineti na jesen. Blumberg je izračunao da će prosečno englesko domaćinstvo u januaru plaćati 4.600 funti godišnje za struju i grejanje, a do aprila će ta cifra porasti na pet i po hiljada. Pa šta da kažem, ovo su tri dobre mesečne plate.

Mere podrške Britancima – o njima je teško govoriti ozbiljno.
Internet sajtovi koji trguju robom sa isteklim rokom trajanja su procvetali. Njihovi vlasnici uveravaju kupce da je apsolutno bezbedno jesti takve proizvode: jedino što „mogu malo promeniti ukus i teksturu“.
Vlada ne pokušava da ograniči cenu hrane u supermarketima – odlučiće tržište. Plate se ne povećavaju, iako građani redovno i masovno štrajkuju. Beneficije za kompenzaciju “rasta troškova života” izgledaju iskreno podrugljivo.
Mnogo se priča o subvencijama za komunalne stanove, ali do sada ništa nije urađeno po tom pitanju.  Nadležni obećavaju da će smanjiti troškove za nekoliko stotina funti, ali nije jasno koliko će smanjiti, jer su poskupljenja nepredvidiva.
Očigledno je da većina Britanaca neće moći da greje svoje kuće i stanove. Vlada ih poziva da uživaju u bibliotekama i muzejima. Problem je što će biblioteke i muzeji zimi imati račune za svetlo i grejanje u stotinama hiljada funti. Da li će ih država platiti to je otvoreno pitanje.

Posebno je interesantno pitanje kako će se grejati bolnice. U mnogima od njih, čak i pre bilo kakve krize, pacijenti su bili primorani da leže u džemperima i odeći – toliko je hladno na odeljenjima.
Gradonačelnik Londona – inače, poreklom Pakistanac – govoreći o hiljadama Londonaca, misli pre svega na socijalno nezaštićene građane. To su penzioneri, invalidi, ilegalni migranti, zavisnici, beskućnici, psihički bolesnici, izbačeni na ulicu iz bolnica.
Oni su zaista u opasnosti. Ranije su ovi jadnici mogli bar ponekad da prenoće u skloništu, da se tamo malo nahrane. Skloništa su sada pred zatvaranjem zbog šestocifrenih računa za komunalne usluge.
Međutim, Sadik Kan uporno ponavlja gorke istine: zimi će ne samo beskućnici oboljevati i umirati od gladi i hladnoće, već i sasvim obični Britanci, bivša srednja klasa, lepota i ponos ” zlatna milijarda“.
Ne radi se o nekim asocijalnim elementima, već o milionima uglednih radnih ljudi koji žive u jednoj od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja sveta.
Neverovatna stvar, naravno. Protiv Rusije su uvedene sankcije, ali Britanci nemaju šta da jedu. Hteli su da blokiraju našu zemlju, a London će živeti u uslovima blokade.
Sećate se svih onih licemernih urlika da je Rusija osudila afričke zemlje na glad? Britanski partneri su ih posebno praktikovali u proleće.

Sada su se krici stišali. Jer, s jedne strane, Rusija na svaki mogući način razvija partnerstvo sa prijateljskim zemljama i garantuje im snabdevanje žitom. A s druge strane, stanovništvo neprijateljskih zemalja dolazi do saznanja da ih vlasti koriste kao topovsko meso u ekonomskom ratu sa Rusijom. A stanovnici Maglovitog Albiona prvi idu pod nož.
Mnogi mitovi o Zapadu su nestali u poslednje vreme. Pred našim očima umire najugledniji, najširi, najkovrdžavaji. To su nezaboravnih „sto sorti kobasica“, večno blagostanje, zemlja koja teče mlekom i medom. Odjednom je postalo jasno da je sav taj prosperitet zasnovan na pljački stranih država. Čim se jedan od njih pobunio protiv starog poretka, odmah je pao.
Šlag na torti za dobre Engleze biće to što luksuzni restorani, noćni klubovi, hoteli i zabavni prostori Londona nikuda ne idu. Majori iz bivših britanskih kolonija, deca oligarha koja su u velikom broju došla iz celog sveta, ješće za troje. Sve će biti prirodno, kao u filmovima o Velikoj depresiji: jedan odsto stanovništva veseliće se u klubovima, a svi ostali neće znati kako da prehrane svoju decu.
Zašto građani – ne samo Engleske, već i cele Evrope – trpe to licemerstvo? Uostalom, tokom proteklih pola veka nikada nisu živeli tako loše. Ne, vidimo, naravno, da redovno izlaze na ulice sa plakatima, gde ih policija indikativno tuče, ali ovo je puštanje pare, ništa više.
Štrajkovi su u toku, i to masovni.

U toj istoj Britaniji, železničari redovno obustavljaju saobraćaj vozova. Ali sindikalne vođe su odavno omamljene establišmentom, oni su deo establišmenta, pa su se masovni štrajkovi koji su rušili carstva pre sto godina sada izrodili u ritualni događaj koji se neminovno završava podjednako ritualnim pregovorima i povećanjem plata za pola procentnih poena.
Izbori? Ni Britanci ni Nemci ne biraju direktno lidera svoje zemlje. Sistem u ovim uzornim demokratijama izgrađen je na uzoran demokratski način. Građanima je dato da biraju iz grupe političara koje su prethodno izabrali bogati ljudi. A onda ovi izabranici među sobom – i posle konsultacija sa bogatim ljudima – biraju ko će vladati državom. Sada je ovde čitava internacionala buldoga koji se bore ispod tepiha za mesto britanskog premijera. Obični Britanci jednostavno nemaju nikakvog uticaja na ovu situaciju. Pa, šta da rade?
Ulogu igra i činjenica da je stanovništvo Britanije uglavnom starije životne dobi, ne baš zdravo i nesklono revolucijama. Firmver lokalne migrantske dijaspore se takođe oseća. Dodajte ovome virtuozno ispiranje mozga i mazohističku ljubav građana prema ovom pranju. To je osobina koja uvek iznenađuje Ruse na Zapadu.
Paradoksalno, tu ulogu igra i brzina osiromašenja. Pred masom ljudi u punom rastu postoji pretnja da svu svoju ušteđevinu potroše bukvalno na hranu. Izgubili su perspektivu, zaista su u šoku.
Štaviše, vlasti ih na ovaj način pritiskaju već nekoliko godina zaredom. Najbrutalnija blokada, luda poskupljenja, opšta depresija – sve je to počelo mnogo pre specijalne operacije u Ukrajini, koju danas obično okrivljuju za svaku nevolju. Britansko stanovništvo već nekoliko godina živi u svojim svetlim devedesetim.
Ružni, bahati zločini, divlji običaji migrantskih dijaspora, svakodnevni obračuni noževima, napadi kiselinom. Upravo je bilo šest ubistava za četiri dana u Londonu. Gradonačelnik Kan je rekao da je to od vrućine. Kažu da su svi nervozni.

Seksualni promiskuitet se degeneriše u sve monstruoznije oblike. Droga ide u mase: u poslednjih deset godina, smrtnost samo od kokaina porasla je sedam puta. Ukidanje kulture dovodi do procvata svakojakog smeća.
Ispostavilo se da se ekonomski rat koji insceniraju ostrvske vlasti vodi na dva fronta. Jedan protiv Rusije, gde očigledno gube. Drugi je protiv sopstvene srednje klase. 
Zbog čega to? Da, baš zato da nema ko da se pobuni. Najaktivniji ljudi odlaze iz zemlje, ostali pokušavaju da nekako prežive. Jednostavno nemaju snage za klasnu borbu, samoorganizovanje, političku konfrontaciju.
Dodatni faktor depresije je veštački implantirana stratifikacija. Društveni liftovi su čvrsto zacementirani, velika većina građana osuđena je na vegetaciju. To takođe ne doprinosi raspoloženju za borbu, znate.
Demoralizovano ostrvsko stanovništvo ne vidi smisao u pokušaju da obnovi društvo. Englezi znaju da čitaju između redova. U stvari, poručuju im da je sada glavna stvar poraziti Rusiju u Ukrajini. Šta znači pobediti Rusiju? Kao maksimum – uništite do temelja, barem – „dekolonizujte“, drobeći u komade. Zasadite svoju marionetu u Kremlju i tako prigrabite bogatstvo koje je za današnje prilike nerealno – od ugljovodonika do čiste vode, od crnice do šuma. To je ono što žele!
Britanci veruju ovoj propagandi jer su 90-ih skoro uspeli. Na pljački Sovjetskog Saveza je nastala prosperitetna Britanija koju svi poznajemo. U nadi da će ponoviti ovu istoriju, oni izdržavaju. Neuhranjeni, žedni, sve zarad pobede. Ali ovaj put neće uspeti.

Izvor: https://ria.ru/

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *