Puni optimizam polovičnog sastava

Potpisani su važni sporazumi, ali samo za tri zemlje. Ostale se još uvek čekaju. Sledeći, mnogo delikatniji momenat, biće primena dogovora, od čega zavisi i ostvarenje planiranog jedinstvenog balkanskog ekonomskog prostora

Od 1. januara srpskim kamionima s robom put Severne Makedonije ili Albanije, kao i obrnuto, za prelazak granice biće dovoljan sertifikat dobijen u laboratoriji u matičnoj zemlji, čime bi trebalo da se izbegnu čekanja i kilometarske kolone, carinski troškovi i izdaci za dodatne analize. A planirano je da se za tri do šest meseci na prelazu Preševo–Tabanovce izgrade i dve dodatne trake, od kojih će jedna biti rezervisana za privredu u okviru inicijative „Otvoreni Balkan“. Nadležni već uveravaju da se više neće dešavati da zbog zastoja na granici propadne roba i firma pretrpi štetu.

MALI ŠENGEN Sve to je rezultat dogovora u okviru pomenute inicijative „Otvoreni Balkan“, nastale iz deklaracije o uspostavljanju „malog Šengena“ između Srbije, Severne Makedonije i Albanije, donete još 2019. godine (u oktobru) u Novom Sadu, a na inicijativu predsednika Srbije Aleksandra Vučića, s ambicijom da se u nju uključe i Crna Gora i Bosna i Hercegovina, kao i privremene institucije na Kosovu i Metohiji. Deklaracija je, u stvari, trebalo da pomogne da čitav region Zapadnog Balkana počne da funkcioniše na četiri ključne slobode Evropske unije – sloboda kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi.
Od tada je prošlo više od dve godine a strategija zajedničkog ekonomskog razvoja nije uspela da odmakne dalje od pomenute tri zemlje, iako su se mnogi tome nadali. U stvari, mnogi su ovu inicijativu videli kao surogat za odustajanje EU od daljih proširenja, ali uz njen nadzor i kontrolu jer inicijativa, pa i njena realizacija, dolaze u istom momentu kao i signali iz EU da nema ni govora o doglednom prijemu novih članova. A samo godinu dana ranije EU je poručila sa samita u Sofiji da pruža jasnu podršku evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana.
Mnogi će reći da rezultati proteklog perioda i osam održanih samita i nisu bogzna kakvi, da se nije mnogo odmaklo u sprovođenju sporazuma koji bi bio balkanski pandan EU, i sa ironijom navode da je najviši domet promena njegovog imena iz „Mali Šengen“ u „Otvoreni Balkan“, ali da i dalje nema uključenja novih članica, kako je najavljivano.
Pa ipak, do pre desetak godina gotovo da nije bilo robne razmene sa Albanijom, a za prvih deset meseci ove godine ona je već dostigla 77 miliona evra. Sa Severnom Makedonijom do kraja godine je realno da dostigne 250 miliona evra. A još bolji rezultati očekuju se posle sporazuma u Tirani.

[restrict]

IZMEĐU TIRANE I ELBASANA Poslednji samit održan je 20. i 21. decembra u Tirani, uz masovne proteste zbog dolaska predsednika Srbije koje je organizovao bivši premijer Sali Beriša, Srbima dobro poznat još iz vremena bombardovanja SRJ, kada je zdušno pomagao OVK i NATO trupe na teritoriji Albanije. Sada je u govoru pred okupljenima rekao da je protest organizovan protiv projekta koji, prema njegovoj oceni, nastoji da vrati srpsku hegemoniju na Balkanu. Na protestima su učestvovali i mnogi Albanci s Kosova i Metohije, čija vlast je jedna od grlatijih protivnika inicijative.
Okupljeni na protestu zapalili su srpsku zastavu, a najavljivan je i napad na kolonu u kojoj joj je trebalo da bude i predsednik Vučić, zbog čega je albanski premijer Edi Rama radnu večeru s premijerom Severne Makedonije (u ostavci) Zoranom Zaevim i predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem organizovao u Elbasanu umesto u Tirani.
Na samitu su lideri tri zemlje razgovarali o Strateškom planu za 2022. godinu, potpisujući pri tome šest sporazuma, koji stupaju na snagu odmah. Zanimljivo je da je potpisivanju sporazuma u Tirani, putem video-linka, „prisustvovao“ i komesar za proširenje EU Oliver Varhelji, što je prvi put da se neki zvaničnik Unije priključio sastanku balkanske trojke. Varhelji je pozvao Crnu Goru, BiH i „Kosovo“ da se priključe „Otvorenom Balkanu“.
Reklo bi se da je, i pored dosad izražavane skepse, potpisivanjem novih sporazuma ipak napravljen pomak u daljem razvoju ove inicijative. Jedan od najvažnijih je Sporazum o uslovima za slobodan pristup tržištu rada na Zapadnom Balkanu, koji bi trebalo da olakša i skrati proceduru dobijanja radnih dozvola u ove tri zemlje, što će, kako se najavljuje, olakšati prilike za biznis i saradnju, čak i kod sezonskog zapošljavanja.
Od januara, radne i boravišne dozvole više neće biti potrebne, neće biti čekanja na granicama, a sistemi elektronskih identifikacija građana, veterine i bezbednosti hrane tri države biće povezani.
Tri zemlje odlučile su da od 1. januara 2023. ukinu i carinske kontrole. Takođe, potpisale su i sporazume o saradnji na prevenciji i otklanjanju posledica elementarnih nepogoda.

REGIONALNA SUMNJIČAVOST Zvaničnici Crne Gore, Bosne i Hercegovine i tzv. Kosova do sada su izražavali sumnju prema inicijativi „Otvoreni Balkan“.
Političari u Prištini, na vlasti i u opoziciji, od početka odbijaju da postanu njen deo, uz obrazloženje da je bez vizije i opasna. Predsednica Vjosa Osmani je više puta govorila o uticaju Rusije na region preko „svoje odskočne daske, Srbije“, a to je ponovila i posle sastanka (15. decembra) sa predsednikom Severne Makedonije Stevom Pendarovskim, koji je boravio u poseti Prištini. I premijer Aljbin Kurti ne propušta priliku da podvuče da „Otvoreni Balkan“ više liči na „Otvoreni Balkan za uticaje sa istoka“ nego na inicijativu za zajedničko regionalno tržište.
Zvaničnici iz Prištine, u stvari, pokušavaju da se dodatno umile svojim zapadnim pokroviteljima kako bi osnažili svoju poziciju i težnju ka potpunoj nezavisnosti, smatrajući da je „Otvoreni Balkan“ jedna od prepreka na tom putu, iako se samoproglašeno Kosovo Vašingtonskim sporazumom iz septembra 2020. obavezalo da će se priključiti inicijativi „Mali Šengen“.
Politički predstavnici Crne Gore i BiH drže se stava da ne postanu deo inicijativa koje se mogu posmatrati kao alternativa njihovom putu u EU. To, pre svega, podvlače u Podgorici, mada se posle promene vlasti očekivao pozitivan odgovor.
U BiH, zbog aktuelnih sukoba na relaciji Banjaluka–Sarajevo, još je više izražena sumnja u hegemoniju Beograda, uz „procene“ da se učešćem u ovoj inicijativi samo jača Srbija, a da ostali ne dobijaju ništa.
Po mnogim mišljenjima, i EU se prvi put oseća isključenom iz regionalnih poslova i dogovora. Naročito ako se ima u vidu da je ona mnogo prisutnija kroz Berlinski proces i detaljan Akcioni plan za period 2021–2024. za postizanje Zajedničkog regionalnog tržišta iza koga stoje, pre svega, svih šest potpisa nosilaca političke moći na Zapadnom Balkanu (u odnosu na tri u slučaju „Otvorenog Balkana“).

EU I SAD Imajući to u vidu, nisu bez razloga Vučić, Rama i Zaev u otvorenom pismu pozvali druge zemlje u regionu da se pridruže „Otvorenom Balkanu“, a od EU zatražili da u potpunosti podrži tu inicijativu.
Rama, Vučić i Zaev naveli su da su neki evropski lideri i američka administracija već izrazili svoju podršku i da im na tome zahvaljuju. „Sada se cela EU mora ujediniti i u potpunosti podržati ’Otvoreni Balkan’ i pozvati druge susede da transformišu sveobuhvatnost naše inicijative iz potrebe u akciju. Vreme je da se sve nacije i narodi u regionu ujedine za bolju zajedničku budućnost“, stoji u otvorenom pismu.
S druge strane, ambasador SAD u Beogradu Entoni Godfri izjavio je da SAD podržavaju regionalne ekonomske integracije kao što je „Otvoreni Balkan“, čime se, u stvari, samo nadovezao na reči izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, izgovorene još 24. novembra u onlajn-obraćanju na konferenciji o „Otvorenom Balkanu“ u Skupštini Srbije, kada je naglasio da regionalne inicijative moraju biti jednako otvorene za sve države. Američki izaslanik za Zapadni Balkan reći će tada i da su SAD spremne da pomognu regionalne inicijative, ukoliko one ne ometaju evropske integracije.
Od Novosadske deklaracije iz 2019, preko kasnijih zajedničkih izjava, lideri „Otvorenog Balkana“ obećavaju da će ići korak dalje od postojećih regionalnih planova nastalih u krilu Berlinskog procesa – da postoji potreba da se oni „prošire i nadograde. „Otvoreni Balkan“ neće stati, poruka je koju iz Albanije šalju lideri tri zemlje i poručuju da se radi na konkretnim stvarima koje će ljudima doneti mnogo dobrog.
Posle potpisanih sporazuma, kao ključne poruke sa sastanka u Tirani, sledi njihova operacionalizacija i test na terenu. Prvo će svakako biti najavljeno ukidanje carinskih kontrola kada će biti implementirano jedinstveno tržište, što mnogi već smatraju „svetim gralom“ ove inicijative. Da li će to i biti, znaće se već od prvog dana nove godine.

IZMEĐU TIRANE I ELBASANA Poslednji samit održan je 20. i 21. decembra u Tirani, uz masovne proteste zbog dolaska predsednika Srbije koje je organizovao bivši premijer Sali Beriša, Srbima dobro poznat još iz vremena bombardovanja SRJ, kada je zdušno pomagao OVK i NATO trupe na teritoriji Albanije. Sada je u govoru pred okupljenima rekao da je protest organizovan protiv projekta koji, prema njegovoj oceni, nastoji da vrati srpsku hegemoniju na Balkanu. Na protestima su učestvovali i mnogi Albanci s Kosova i Metohije, čija vlast je jedna od grlatijih protivnika inicijative.
Okupljeni na protestu zapalili su srpsku zastavu, a najavljivan je i napad na kolonu u kojoj joj je trebalo da bude i predsednik Vučić, zbog čega je albanski premijer Edi Rama radnu večeru s premijerom Severne Makedonije (u ostavci) Zoranom Zaevim i predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem organizovao u Elbasanu umesto u Tirani.
Na samitu su lideri tri zemlje razgovarali o Strateškom planu za 2022. godinu, potpisujući pri tome šest sporazuma, koji stupaju na snagu odmah. Zanimljivo je da je potpisivanju sporazuma u Tirani, putem video-linka, „prisustvovao“ i komesar za proširenje EU Oliver Varhelji, što je prvi put da se neki zvaničnik Unije priključio sastanku balkanske trojke. Varhelji je pozvao Crnu Goru, BiH i „Kosovo“ da se priključe „Otvorenom Balkanu“.
Reklo bi se da je, i pored dosad izražavane skepse, potpisivanjem novih sporazuma ipak napravljen pomak u daljem razvoju ove inicijative. Jedan od najvažnijih je Sporazum o uslovima za slobodan pristup tržištu rada na Zapadnom Balkanu, koji bi trebalo da olakša i skrati proceduru dobijanja radnih dozvola u ove tri zemlje, što će, kako se najavljuje, olakšati prilike za biznis i saradnju, čak i kod sezonskog zapošljavanja.
Od januara, radne i boravišne dozvole više neće biti potrebne, neće biti čekanja na granicama, a sistemi elektronskih identifikacija građana, veterine i bezbednosti hrane tri države biće povezani.
Tri zemlje odlučile su da od 1. januara 2023. ukinu i carinske kontrole. Takođe, potpisale su i sporazume o saradnji na prevenciji i otklanjanju posledica elementarnih nepogoda.

REGIONALNA SUMNJIČAVOST Zvaničnici Crne Gore, Bosne i Hercegovine i tzv. Kosova do sada su izražavali sumnju prema inicijativi „Otvoreni Balkan“.
Političari u Prištini, na vlasti i u opoziciji, od početka odbijaju da postanu njen deo, uz obrazloženje da je bez vizije i opasna. Predsednica Vjosa Osmani je više puta govorila o uticaju Rusije na region preko „svoje odskočne daske, Srbije“, a to je ponovila i posle sastanka (15. decembra) sa predsednikom Severne Makedonije Stevom Pendarovskim, koji je boravio u poseti Prištini. I premijer Aljbin Kurti ne propušta priliku da podvuče da „Otvoreni Balkan“ više liči na „Otvoreni Balkan za uticaje sa istoka“ nego na inicijativu za zajedničko regionalno tržište.
Zvaničnici iz Prištine, u stvari, pokušavaju da se dodatno umile svojim zapadnim pokroviteljima kako bi osnažili svoju poziciju i težnju ka potpunoj nezavisnosti, smatrajući da je „Otvoreni Balkan“ jedna od prepreka na tom putu, iako se samoproglašeno Kosovo Vašingtonskim sporazumom iz septembra 2020. obavezalo da će se priključiti inicijativi „Mali Šengen“.
Politički predstavnici Crne Gore i BiH drže se stava da ne postanu deo inicijativa koje se mogu posmatrati kao alternativa njihovom putu u EU. To, pre svega, podvlače u Podgorici, mada se posle promene vlasti očekivao pozitivan odgovor.
U BiH, zbog aktuelnih sukoba na relaciji Banjaluka–Sarajevo, još je više izražena sumnja u hegemoniju Beograda, uz „procene“ da se učešćem u ovoj inicijativi samo jača Srbija, a da ostali ne dobijaju ništa.
Po mnogim mišljenjima, i EU se prvi put oseća isključenom iz regionalnih poslova i dogovora. Naročito ako se ima u vidu da je ona mnogo prisutnija kroz Berlinski proces i detaljan Akcioni plan za period 2021–2024. za postizanje Zajedničkog regionalnog tržišta iza koga stoje, pre svega, svih šest potpisa nosilaca političke moći na Zapadnom Balkanu (u odnosu na tri u slučaju „Otvorenog Balkana“).

EU I SAD Imajući to u vidu, nisu bez razloga Vučić, Rama i Zaev u otvorenom pismu pozvali druge zemlje u regionu da se pridruže „Otvorenom Balkanu“, a od EU zatražili da u potpunosti podrži tu inicijativu.
Rama, Vučić i Zaev naveli su da su neki evropski lideri i američka administracija već izrazili svoju podršku i da im na tome zahvaljuju. „Sada se cela EU mora ujediniti i u potpunosti podržati ’Otvoreni Balkan’ i pozvati druge susede da transformišu sveobuhvatnost naše inicijative iz potrebe u akciju. Vreme je da se sve nacije i narodi u regionu ujedine za bolju zajedničku budućnost“, stoji u otvorenom pismu.
S druge strane, ambasador SAD u Beogradu Entoni Godfri izjavio je da SAD podržavaju regionalne ekonomske integracije kao što je „Otvoreni Balkan“, čime se, u stvari, samo nadovezao na reči izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, izgovorene još 24. novembra u onlajn-obraćanju na konferenciji o „Otvorenom Balkanu“ u Skupštini Srbije, kada je naglasio da regionalne inicijative moraju biti jednako otvorene za sve države. Američki izaslanik za Zapadni Balkan reći će tada i da su SAD spremne da pomognu regionalne inicijative, ukoliko one ne ometaju evropske integracije.
Od Novosadske deklaracije iz 2019, preko kasnijih zajedničkih izjava, lideri „Otvorenog Balkana“ obećavaju da će ići korak dalje od postojećih regionalnih planova nastalih u krilu Berlinskog procesa – da postoji potreba da se oni „prošire i nadograde. „Otvoreni Balkan“ neće stati, poruka je koju iz Albanije šalju lideri tri zemlje i poručuju da se radi na konkretnim stvarima koje će ljudima doneti mnogo dobrog.
Posle potpisanih sporazuma, kao ključne poruke sa sastanka u Tirani, sledi njihova operacionalizacija i test na terenu. Prvo će svakako biti najavljeno ukidanje carinskih kontrola kada će biti implementirano jedinstveno tržište, što mnogi već smatraju „svetim gralom“ ove inicijative. Da li će to i biti, znaće se već od prvog dana nove godine.

[/restrict]

2 komentara

  1. unutrašnji dijalog

    Puni optimizam polovičnog sastava (Malog Šengena – Otvorenog Balkana)

    U sadašnje vreme nerešenog kosovskog pitanja koji se ubrzano rešava pod pritiskom Medjunarodne Zajednice Briselskim sprazumom koji je pred finalizaciju (svršen čin) – očigledno je da se Mali Šengen-Otvoreni Balkan, sa ciljem ekonomskog povezivanja balkanskih zemalja, nameće kao politički faktor ekonomskog razvoja bez granica, normalizacije odnosa i mira na Balkanu prometom ljudi, usluga, robe i kapitala (po modelu EU). A u suštini, to je vrlo očigledno, predstavlja “nastavak” pronalaženja opcije za za rešenje Kosova (kao što su prethodile opcije: Korekcija granice; Razmena teritorije (srpsko za srpsko); Poziv na razgraničenje… a sada Mini Šengen).
    Pretpostavljam da će kao zadnja opcija konačnog sveobuhvatnog rešenja Kosova da se nametne Zajednica opština sa srpskom većinom – ZSO (koja se po prilici čuva kao alibi za kraj): Kosovo je po dogovoru, kao, pristati da formira ZSO koja je obuhvaćena b. sporazumom 2013 i 2015 (po Briselskom sporazumu upravljaće po zakonima i Ustavu Kosova, bez izvršna ovlašćenja, sa statusom istim za sve kosovske opštine, što se javno nkada ne govori) – proglasiće NORMALIZACIJU ODNOSA Srbije i Kosova = sveobuhvatno kompromisno rešenje kojim će Kosovo učlaniti u UN.

    OTVORENI BALKAN Postavljaju se pitanja:
    1. zašto se Srbija ne povezuje i sa pravoslavnim i prijateljskim državama Bugarskom, Grčkom, Rumunijom, Madžarskom, raskidaju se bratski odnosi sa Crnom Gorom?
    2. Zašto se potencira Otvoreni Balkan bez granica, kada se radi o ekonomskim granicama – ne brišu se državne granice. Jel je to taktika da se zamajava srpski narod kao neće biti granica na Balkanu, kao i izmedju Srbije i Kosova (a Kosovo Briselskim sporazumom dobilo sve statusne-državne atribute sa integrisanom granicom, samo ostaje da se izmisli-uspostavi sveobuhvatni kompromis o normalizaciji za ulazak KS u UN).
    3. CEFTA SPORAZUM 2006 reguliše ekonomsko povezivanje na Balkanu. Mogao je da se nadogradi novim elementima ako je potrebno. Zašto je sada, pred finalizaciju Briselskog sporazuma kojim se otima KiM, Mini Šengenom, i to sa državom Albanijom i Šiptarima-Albancima sa Kosova, koji nam otimaju teritoriju?
    4. Nametnutim “prometom ljudi, radnih dozvola , usluga” – Šengenom – očigledan je glavni cilj u sklopu “montaže normalizacije” – da se okonča kosovsko pitanje (KS u UN). Nastavak sledi. Hvala na razumevanju!

  2. unutrašnji dijalog, glas naroda

    OTVORENI BALKAN Inicijativu ima sledeće nedostatke:

    1. “Otvoreni Balkan” – nije otvoreni – jer pretstavlja Savez država sa državnim granicama, i trebalo bi da se zove “BALKANSKA UNIJA” kao što se zove i Evropska Unija (Savez država koje imaju svoje državne granice).
    Otboreni Balkan je bila bivša JUGOSLAVIJA u kojoj republike nisu imale državne granice nego samo “administrativne linije” (totalno otvorena za promet robe, kapitala, ljudi i usluga);
    2. Od 2006 godine na snazi je CEFTA SPORAZUM za ekonomsko-tržišno povezivanje Balkana I EU. Zašto se inicira Otvorei Balkan? Očigledno je da je glavni cilj “montaža” normalizacije odnosa Srbije i Kosova, da se proglasi “kompromisno rešenje” (verovatno sa Zajednicom srpskih opština (čuvano za kraj-finalizaciju) po zakonima i Ustavu Kosova) – da se potpiše Pravno-obavezujući sveouhvatni sporazum o normalizaciji (Kosovo u UN);
    3. Ako se prihvati-realizuje Šnegen- Otvore Balkan – treba izbrisati državne granice izmedju budućih članica balkanskog Šengena? Ali to neće dati Albanci Kosova – da se poništi integrisana granica prema Srbiji – vrati u prvobitnu administrativnu liniju, niti će EU (teško) pristati da se poništi Briselski sporazum koji Kosovu daje status albanske države, samo da se priključi u UN)? Naravno i uz pristanak Srbije koja žuri da se konačno reši pitanje Kosova zbog ulaska SRB u EU;
    4. (Otvoreni Balkan) Zašto Srbija prometom ljudi, usluga, radnih dozvola… nije ražila RECIPROČNE MERE 1:1? Ako Albanci-Šiptari sa Kosova i Albanije pošalju 100 radnika u Srbiji, na period od šes (6) meseci – istom merom i Srbija da pošalje na Kosovu 100 srpskih radnika (ne radnika albanaca), i u Albaniji? To je jedna od najosnovnijih bezbednosnih mera po Srbiji.
    Treba li da se podsećamo bliske prošlosti (u Titovo vreme do 90-tih) preko trista hiljada Albanaca-Šiptara se naselilo u Beogradu-Srbiji -a za taj period “nijedan” Srbin iz BGD-SRB nije otišao sa porodicom da se naseli u Prištini-KS da živi u šiptarska naselja, sela, okruženje? Isto je i sa prometom “Usluga” – Šiptari su otvorili desetine hiljada trgovinskih radnji, poslastičarnica, pekara, lokala, kafića u BGD, po Srbiji – a nijedan Srbin iz BGD-SRB za 50 godina nije otvorio radnju-lokal u šiptarsko okruženje, naselja, sela… na KiM? Kako misli Vučić, da će Srbi sa otvorenim Balkanom da trče na Kosovu da se zapošljavaju: a onemogućen je povratak 250.000 proteranih Srba (da bi Albanci napravili državu Kosovo), od preostalih 150-200.000 hiljada nakon 2.000-te god. , danas zvanično kažu da na Kosovu ima oko 90.000 Srba? Naprotiv, Otvorenim Balkanom zvanično-zakonski se omogućava zapošljavanje i naseljavanje šiptara u Srbiji(!), i to mogu sa porodicama da se naseljavaju sa svim socijalno-zdravstvenim pravima – kako piše u Platformi “četiri slobode EU”: promet ljudi, usluga, radnih dozvola, robe i kapitala (što se u javnosti prećutkuje).
    Isto je i totalna dijametralnost u mešovitim brakovima: mnogo pravoslavnih-hrišćanskih devojaka i žena se odnarodjavaju, gube veru i nacionalni identitet, mnoge završe u belo roblje, a muslimani čuvaju svoje, svoju veru, visoke porodične vrednosti – što bi trebalo Srbi da se ugledaju na njih, da čuvaju svoje, a ne da prihvataju evropske izopaćene vrednosti (homoseksualizam, istopolne brakove, nakaradne odnose čak i kod male dece (iz štampe: vaspotačica u jednom vrtiću učila dečake da se medjusobno ljube u usta, nakaradni rijaliti programi)… sve zbog ulaska SRB u EU? O tome treba posebna tema;
    5. Republički Zavod za Statistiku treba da je aktivniji i da daje blagovremenih statističkih informacija u sklopu svih dogovora, sporazuma, političkih i narodnih inicijativa, izbornog sistema itd. Na primer ne postoji statistički izveštaj po etničkoj pripadnosti koliki je zbir glasača, da se ima uvid u tome? A ne sa se daju samo ukupni rezultati, pprimera radi u izbornom sistemu: ako bilo koja vlast dobije odredjen broj glasova (recimo dva miliona) – koliki je broj glasača Srba (bez ostalih etničkih zajednica)? Šta ako je od dva miliona glasača 60-70% Srba, na 6 miliona?). Dešavaće se zloupotrebe i kontinuiran “manjinski položaj Srba” u odnosu na nesrba u budućnosti.
    Ista situacija je i sa Demografskom politikom gde se finansijskim podsticajem radjanja više finansira i podstiče natalitet kod Zajednica sa nadprosečnim-velikim natalitetom – a kod Srba vlada opasna bela kuga? Potencira se “demografija Srbije” a demografija srpskog naroda kontinuirano ide u minusu, ispod normale. Aktuelno demografsko rešenje od 2018 godine i današnje – ima velike nedosttke koje Srbe stavljaju u neramnopravan položaj, nema mogućnosti zbog ignorisanja, da se postave na dnevni red, za šta je potrebna posebna tema! Da ne dužim. Hvala na razumevanju!

    2
    1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *