PSI HIBRIDNOG RATA

Kako prekrečiti srpsku vojnu istoriju i prefarbati tradiciju otpora moćnicima

Naš narod jajarama naziva sitne lopove, ali ovi što su se ovih dana pojavili i nisu tako sitni – pokušavaju da nam ukradu mir, stabilnost, napredak i ugled, i očigledno ih je neko dobro pripremio da zakotrljaju grudvu koja će se pretvoriti u opasnu lavinu.

„URBAN IN“ U BEOGRADU Metode hibridnih nasrtaja na Srbiju zaista su neiscrpne. Ovoga puta šačica kojekakvih aktivista za ovo ili ono, pod maskom nevladinih organizacija koje finansira strani faktor, dobrovoljno ili po zadatku, došla je u Beograd da opravda novac koji im redovno pristiže. Pozvala ih je Aida Ćorović, a kamere su zabeležile kako se grle i ljube kao da se dugo nisu videli, ali se odlično poznaju.
Aida Ćorović ima bogato iskustvo u političkom radu. Na predlog Demokratske stranke bila je poslanik u Skupštini Srbije (2014. do 2016. godine). Bila je u Građanskom savezu Vesne Pešić, a zatim u Socijaldemokratskoj uniji koju je nekada vodio Žarko Korać, a u poslednjem periodu Jovo Bakić. Sada juriša na srpski simbolični otpor nepravdi i svetskim moćnicima kao direktor nevladine organizacije „Urban In“ iz Novog Pazara koja je osnovana „da doprinosi stvaranju civilnog društva i modernih demokratskih institucija u Novom Pazaru i sandžačkom regionu“.
Odakle „Urban In“ u Beogradu? Biće da su demokratizovali Novi Pazar i okolinu, pa su se ustremili na Beograd. Nije Aida Ćorović osmislila hibridni nasrtaj na Srbiju, ona je samo određena da zakotrlja grudvu, a tu su drugi iz Beograda i Srbije koji će je dalje kotrljati i od nje napraviti lavinu. Čudan je taj hibridni rat, teško razumljiv, još teže prepoznatljiv. Redovno uvijen u debele oblande lažnog humanizma, pijeteta i borbe za ljudska prava. On je i zvanično opasna vojna strategija, a u konkretnom slučaju prva paljba bio je napad jajima koja je ispalila Aida Ćorović sa svojim „saborcima“ na mural generala Ratka Mladića. Ništa se nije čulo, a odjeknulo je kao najjača bomba – ko to sme u Srbiji da skrnavi portret srpskog heroja iz Republike Srpske?

Kao nekakav pandan muralu generala Mladića „vojnici“ Aide Ćorović i drugih aktera uličnih nemira išarali su ceo grad znakom „Cvijet Srebrenice“, koji predstavljaju kao simbol „genocida“ u Srebrenici

MEDIJSKA INFRASTRUKTURA Policija je imala pune ruke posla da zaštiti ove jajare od gneva građana, a oni koji su zaduženi „da od grudve naprave lavinu“ sve to su selektivno, zlonamerno i s lažnim komentarima prikazali u svojim medijima, koji su deo infrastrukture za propagandna dejstva u hibridnom ratu. Po njima, policija je bila zadužena da štiti mural po svaku cenu, dok su svom snagom i krajnje brutalno napali jadne i krhke žene koje su mirno protestovale „protiv fašizma u Srbiji“. Ništa čudno, sve je to deo plana – scenarija. Naravno, nisu objasnili kako su pored „silnog policijskog obezbeđenja“ uspeli više puta da prekreče i isprljaju mural. Na njihovu žalost (ili radost što provociranje sukoba može da se nastavi), general bi svaki put osvanuo čistiji i časniji nego što je bio do dolaska „Urban Ina“ u Beograd.
Takvi smo mi Srbi; napravljenog u inat svetskim moćnicima zbog njihovih laži, prevara i nepravde, malo ko je mural i primećivao na nekom zidu neke zgrade, a sada smo u stanju da izginemo za njega. Nije ni velik, niti uočljiv, kako murali treba da izgledaju. Iskreno, nismo ga ni primećivali iako je već dugo tu u dnu zida, a Aida ga je spazila i nanišanila, čak iz Novog Pazara.
Kako i dolikuje pravom gospodinu, na televiziji N1 a ne na ulici gde se guraju i hvataju za vratove, pojavio se i general u penziji Blagoje Grahovac. Naravno, u društvu Aide Ćorović, s kojom je analizirao „katastrofalnu situaciju u Srbiji“. On je tu da najavi „ustanak srpskog naroda protiv fašizma“, koji je, po njegovoj „stručnoj proceni“, u Srbiji narastao do neizdrživosti. Situacija nije naivna, jer on se pojavljuje samo kada su velike akcije u pitanju. Bio je „krtica“ Mila Đukanovića u Generalštabu Vojske Srbije i Crne Gore, a zatim njegov savetnik, kada je ovaj pod kontrolom Zapada realizovao otcepljenje Crne Gore od Srbije. On ga je savetovao da osamostali Crnu Goru i uvede je u NATO. Bio je najneprijatniji član crnogorskog tima eksperata za podelu imovine vojske prilikom nepotrebnog i tužnog razdvajanja. Toliko drzak da su mu članovi srpskog tima na kraju rekli: „Dabogda te naše oči nikada ne videle.“ Pomislio bi neko da je on, kao zaslužan građanin Crne Gore, danas na crnogorskom budžetu. Ne, on je sve vreme u generalskoj stančini u Beogradu, i prima srpsku generalsku penziju…

Pojavio se i general u penziji Blagoje Grahovac. Situacija nije naivna, jer on se pojavljuje samo kada su velike akcije u pitanju. Bio je „krtica“ Mila Đukanovića u Generalštabu Vojske Srbije i Crne Gore, a zatim i njegov savetnik, kada je ovaj pod kontrolom Zapada realizovao otcepljenje Crne Gore od Srbije
[restrict] ZAPADNI KURSEVI Stvorili su se tu i drugi, neki „samosvesni“ i uvek spremni da nanesu štetu svojoj državi, ali i mobilisani „vojnici“ za vođenje hibridnog rata koji rade za novac i po instrukcijama. I u hibridnom ratu, kao i u konvencionalnom, postoje „psi rata“, dobro uvežbani i dobro plaćeni. Oni se nisu valjali po blatu i vukli klade da bi ovladali vojnim veštinama, nego su sticali druge – manipulacija masom, širenje laži, glasina i dezinformacija i organizovanje podmuklih inicijativa sličnih ovom jajarenju. Kao uočeni talenti za podrivanje tipovanih država (najbolje sopstvenih) obučeni su i utrenirani po posebnim programima i „naprednim kursevima“ na Zapadu. Obuka je moguća i u ambasadama. Svoje znanje kasnije prenose na probrane pristalice, i tako jačaju svoju podrivačku snagu. U prošlim „inicijativama“ takvi su nam dolazili i iz inostranstva, međutim, pitanje je da li su sada potrebni jer i domaćih imamo napretek.
A kao nekakav pandan muralu generala Mladića „vojnici“ Aide Ćorović i drugih aktera uličnih nemira išarali su ceo grad znakom „Cvijet Srebrenice“, koji predstavljaju kao simbol „genocida“ u Srebrenici.
Sami kažu da neće odustati i napadaju pod parolom „Mural mora pasti“. Naravno da ovde nije cilj mural. On je samo pažljivo odabrano sredstvo da se postignu oni pravi ciljevi hibridnih dejstava.

ULOGA NENADA ČANKA „Izazivanje nemira i sukoba“ je poznati metod destabilizacije država koje su meta hibridnog rata, i to je cilj i ove akcije, ali nije jedini. Pokušaj medijskog kompromitovanja Srbije i srpskog državnog vrha uveliko teče, preko slika i tekstova, pa do karikatura, gde, na primer, na naslovnoj strani lista „Danas“ na karikaturi predsednik Vučić zaliva kukasti krst kao cvet u saksiji.
Fabrikovana hibridna propaganda sve može, pa i Srbiju da optuži da je fašistička, što zaista liči na situaciju kada bi neko Jevreje koji su preživeli Aušvic optužio za fašizam. Interesantno je da su takve optužbe ranije uglavnom dolazile spolja, a sada se plasiraju iznutra, preko raznih političko-interesnih grupa i agresivnog dela nevladinih organizacija, koje možemo prepoznati kao agenturu moćnih zapadnih obaveštajnih službi. Nije to slučajno tako. Srbija više nije izolovana država kojoj se može štošta pripisati. Povratila je ugled i ima dinamičnu saradnju sa svetskim i regionalnim vojnim i ekonomskim silama koje dobro poznaju situaciju u našoj zemlji. Zbog toga podrivanje i destrukcija moraju ići iznutra, sa osloncem na unutrašnje destruktivne snage. Zato agenture (po instrukcijama iz centara za vođenje hibridnog rata) najavljuju sukobe, pobune i ustanak, gde je krajnji cilj prevrat, što će naravno izvana biti maksimalno podržano i ekskluzivno prikazano kao eksplozija volje naroda koja je do sada silom obuzdavana.
Kičma realizacije ovog plana su unutrašnji sukobi koji treba ne samo da se proizvedu nego i da traju. Zato provokacije moraju biti žestoke, kako bi oni temperamentniji izašli na ulicu da se obračunaju s provokatorima. Da budu toliko isprovocirani da na obračunu insistiraju danima.
Pristalice LSV-a i Nenada Čanka pokazali su do koje mere ta izazivačka drskost može da ide. Naravno, i oni su prefarbali mural generalu Ratku Mladiću u Novom Sadu, ali provokacija nije uspela – nema sukoba. Znaju ovi „unutrašnji“ da je ova situacija test i za njih, u smislu ko je u stanju a ko nije da izazove sukobe i nemire, i na koga „stranci“ mogu ubuduće računati.
Čanak je zato odlučio da primitivno, ali žestoko uvredi skoro kompletnu naciju. Na ogromnom transparentu koji prekriva celu zgradu njegove stranke piše da je Ratko Mladić osuđeni ratni zločinac, a ispod toga i „Je*em ja mater njemu i onome kome je on heroj“. Računa da će se od toliko Srba naći neko spreman da silom spere uvredu, i eto situacije koju priželjkuju. Naravno, optužiće vlast i to će biti još jedan dokaz da je „režim diktatorski i nedemokratski“. Kakva je to demokratija ako se ne može opsovati mater kompletnoj naciji.

Kičma realizacije ovog plana su unutrašnji sukobi koji treba ne samo da se proizvedu nego i da traju. Zato provokacije moraju biti žestoke. Pristalice LSV-a i Nenada Čanka pokazali su do koje mere ta izazivačka drskost može da ide

ZLA NAMERA I DIREKTIVA Inače, Čanku, Aidi Ćorović i drugima jedini argument da je Ratko Mladić zločinac i da je u Srebrenici počinjen genocid jesu presude Haškog tribunala, za koje znamo da su političke, montirane, lažne i zlonamerne prema Srbima. Dokazi prema drugima, prema Hrvatima, Bošnjacima i Albancima su ignorisani, sklanjani i uništavani, a protiv Srba su izmišljani i montirani, tako da se i kroz presude „dokaže“ da su samo Srbi zločinci i da su krivi za građanske ratove, pa i za genocid na Balkanu.
Mnogi građani Srbije pitaju se kako je moguće da stranci pronalaze Srbe koji se žestoko bore da dokažu ovu lažnu tvrdnju, i tako nanose zlo i lažno optuženim ljudima, i svojoj naciji u celini, dok ostali na Balkanu, bez izuzetka, brinu samo o svojim žrtvama i ponašaju se kao da srpske žrtve na postoje.
Tako i Aida Ćorović kaže: „Moj stav je da stanem iza svih žrtava Srebrenice.“ Naravno, srpske žrtve nikada nije spomenula. Onome ko zna koliko su moćne zapadne obaveštajne službe imale upliva u formiranje, i u kojoj meri su kontrolisale rad Haškog tribunala, odavno je sve jasno.
Zato uvežbane konstatacije provokatora, poput konstatacije da je neko „osuđen od haškog tribunala i tačka“, nisu nerazumevanje nego zla namera i direktiva. Prljave montaže u Hagu toliko su providne da se baš nikome ne sme dati pravo da analizira i kritikuje presude jer bi sve palo u vodu; a pogotovo se to ne sme dozvoliti onima najstručnijima, poput Gideona Grajfa iz Izraela koga danas smatraju najvećim svetskim stručnjakom za genocid. Zamislite kakva nevidljiva sila čuva haške montaže, kada je u stanju da ignoriše čak i njegovo ime.

STRATEGIJA RASKRINKAVANJA Svaki oficir zna – nema planiranja odbrambene operacije u oružanom sukobu a da se u okviru nje ne planiraju i napadne akcije. U hibridnom ratu, a naročito kada su u pitanju male države izložene hibridnim napadima velikih sila, to pravilo ne važi.
Brojni su razlozi što mi ne možemo uzvratiti i planirati hibridne operacije prema moćnim državama koje vode hibridni rat protiv Srbije. Zato je najbolja strategija raskrinkavanje i objavljivanje prljavih akcija protivnika koje građani teško, ili suviše kasno, prepoznaju. Da bi se ove operacije raskrinkale, moraju se otkriti na vreme, najbolje već u fazi planiranja i pripreme. Naravno da je tako nešto moguće samo ako naše tajne službe imaju dobre operativne pozicije. Štaviše, ako se planovi hibridnih akcija otkriju i obelodane na vreme, protivnik je prisiljen da od njih odustane.
To se u poslednje vreme često dešava, i to je dobar znak da su naše službe ojačale, što je veoma važno jer su samo one osposobljene za ove hibridne obračune.
Pored raskrinkavanja i blagovremenog obaveštavanja, edukacija stanovništva da na vreme prepoznaju i ne nasedaju na podvale je efikasna odbrana.
Čini se da su zapadni stručnjaci za hibridno ratovanje najzad shvatili u čemu je problem u pokušajima potčinjavanja Srba i Srbije – to je neverovatno bogata vojna istorija i tradicija snažnog otpora moćnicima. Na Balkanu su samo Srbi uvek pružali oružani (i svaki drugi) otpor svim svetskim silama koje su pokušale da ih pokore i upregnu u svoje strateške planove. Ta tradicija mora se uništiti, ili bar oslabiti.
Zbog toga „jajare“ i „psi hibridnog rata“ jurišaju na naše junake i simbole junačkog otpora i odbrane. Zato oni koji su branili Srbiju i Srpstvo moraju biti ne samo kažnjeni nego i obeščašćeni i poniženi, kao nauk budućim generacijama. Već se nazire neuspeh i ove podrivačke inicijative, a interesantno je kako taj neuspeh pokušava da amortizuje strani faktor – Parlamentarna skupština Saveta Evrope oglasila se saopštenjem i pozvala vlasti u Srbiji da uklone mural Ratka Mladića i preduzmu oštre mere protiv veličanja ratnih zločinaca.
Time su nam nametnuli još jednu dilemu, a to je – da li je nama uopšte mesto s njima, ako takvo upozorenje nikada nisu poslali Hrvatskoj, a šalju ga Srbiji povodom jedne montirane predstave.
[/restrict]

Jedan komentar

  1. Tema je ovde obrađena veličanstveno. I sve istinito. I preko potrebno posrnulom narodu, ne samo zbog nasušne odbrane nego i zbog mentalnog zdravlja u uslovima anglosaksonskog dugovekog nemilosrdnog silovanja. Jer šta je Grahovac ili ovaj zadrigli bezočnik ispod njega nego uspeli primerak jednog dugoročnog procesa. Tako da niko ne može da bude siguran da se sa takvom svešću neće roditi već njegov sin ili unuk. No koliko je u realnom vremenu na javnoj sceni silovateljske propagande a koliko naših vapaja za osvešćivanjem ? Kakva je perspektiva trenutnih procesa ? Uzeti u obzir da se ne rađamo, a kid se rađamo, oboljevamo snopljem. Što prezdravi – put u Nemačku ili Švedsku . . . Ne, ovo mogu da preokrenu samo Planetarni procesi ! Ovo nije Turska okupacija. Preveliko je zlo u pitanju, i kad preti i kad bombarduje i kad sudi i kad se na presude poziva, tutorišući svakodnevno. Apsurdno ali je izvesno da, dokle god nam ovde mećunarodnu zajedjedicu budu glumile jedino zemlje NATO, nešto stvarne slobode imaćemo samo onda kad nas bombarduju !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *