Pisma iz Tamnog vilajeta – Kad nema vrbe, onda Srbe na Srbe

Koliko su opravdane optužbe iznete na Dodikov račun da svojim istupima protiv stranaca narušava dobre odnose u regionu?

Nema Dodika bez Izetbegovića i obrnuto, rekao je Mladen Ivanić nekoliko sati nakon održanog mitinga opozicije na Trgu Krajine u Banjaluci.
Ovu sentencu izneo je na TV Fejs, sedeći u društvu vlasnika, sandžačkog porijekla hadžije Senada Hadžifejzovića, takođe ljubitelja kratkih formi čija se slava prelila van Sarajeva onog trenutka kada je javno odbio da izgovori „Republika Srpska“. Za njega je prihvatljivo reći RS i u retkim slučajevima poslužiti se dopunjenom varijantom Er-Es.

KO ZA KOGA RADI? Pored Ivanića svoja viđenja svetskih i lokalnih prilika izneli su i Nenad Čanak, Dušan Janjić, Draško Stanivuković, Nebojša Vukanović…
Sve ono što su se gosti, listom Srbi, upinjali da kažu, Ivanić je sažeo u nekoliko reči povezujući Dodika i Izetbegovića sudbinskim vezama.
Na ovom mestu treba podsetiti da su do prije dvije godine Mladen Ivanić i Mirko Šarović punih pet godina vladali u koaliciji s Bakirom. Bila je to demonstracija politike izdaje upamćena po ispadima Prnjavorčana Dragana Mektića, ministra bezbjednosti. Nebrojeno je Ivanićevih i Šarovićevih kadrova koje je Bakir sačuvao na pozicijama, dodeljujući im zavidna mesta u diplomatiji, Narodnoj banci, VSTV, Službi za strance, OBA/OSA, Oružanim snagama, Agenciji za lijekove i drugim agencijama.
Posmatrano iz ugla ovog skromnog podsetnika, „Dodikova alternativa“ postaje paravan iza kojeg bi trebalo da se realizuje rušenje narodnog suvereniteta.
Analitičari i tumači društvene stvarnosti morali bi razumijeti ovaj proces, ali stvarnost nas demantuje.
„Marketinški čarobnjak“ iz Beograda, ljekar i savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ima svoje mišljenje o svemu. Njegov tviteraški obračun i vređanje Milorada Dodika muslimanski mediji u Sarajevu su zdušno pozdravili, pa se slava Nebojše Krstića prelila po čitavoj Bosni.
Pitanje koje je uputio Dodiku „za koga radi“ kada, sledi dramatizacija, želi posvađati Srbiju s njenim „iskrenim prijateljem“ Njemačkom i SAD (razrada) upuštajući se u žustri dijalog s američkim diplomatom – ostavlja prostor za razmišljanje za koga Krle radi?

REFLEKTORI SU POGAŠENI Ljekar ne mora nužno biti i poznavalac istorije, no valja podsetiti na ulogu Njemačke na ovim prostorima od Berlinskog kongresa do dva svjetska rata iza kojih su ostali Jasenovac, Jadovno i ostala stratišta. Ne treba se vraćati daleko u prošlost pa zateći opet istu Njemačku kako uz pomoć američkih prijatelja Srbije ruši drugu Jugoslaviju (SFRJ). Uslijedio je progon Srba iz Hrvatske, bombardovanje treće Jugoslavije (Savezne Republike) i njeno razbijanje.
I dok gleda Srbe na zadatku koji se na TV Fejs utrkuju ko će umešnije diskvalifikovati Dodika, Bakir mora da seiri, i nazdravlja svojim islamističkim pokroviteljima Eskobaru i Palmeru na uspehu.
Svi reflektori nad Sarajevom su pogašeni. U mraku i bez straha od osude, defiluju terorističke organizacije, čije vođe drže predavanja na vjerskim školama i fakultetima u etnički i vjerski „sterilisanom“ a ne samo očišćenom prostoru na kome žive muslimani Bošnjaci i vlada SDA.
Muslimansko bratstvo se šepuri po čaršiji, danas najvećoj islamskoj metropoli u Evropi. Vijeće za fetve i istraživanja Muslimanskog bratstva zasijeda u Sarajevu već punu deceniju oblikujući vjersku svjest do juče sekularnih bosanskih muslimana. U tim učenjima nema ni Republike Srpske niti hrišćana u BiH. Temelje je postavio prof. dr Zlatko Hadžidedić iz Centra za izučavanje nacionalizma na sesiji bošnjačke, nezavisne asocijacije intelektualaca, „Kruga 99“, rekavši da „Srbi i Hrvati nisu nacije u BiH, nego tek vjerski identitet koji je nezasluženo prisvojio ime nacije“. Za sarajevskog profesora bilo je to pitanje „biti ili ne biti“ za državu BiH.

ZAVJETNO MESTO ISLAMIZMA Srbi i Hrvati bi, po ovom profesoru, trebalo da ustupe mjesto novim Bosancima, pravoslavne i katoličke veroispovesti. Podrška za stvaranje ovakvog koncepta građanske države došla je od Amerikanaca, Njemaca i Engleza. Zanimljivo, u istim tim zemljama islam se kategoriše kao konfliktan i nesklon reformi.
Radikalni islamizam i islamistički terorizam tako su, uz pomoć Zapada, počeli da stvaraju nekakav građanski identitet. Za potrebe opstanka ovog identiteta nametnuli su pojam islamofobije stavljajući ga u istu ravan s ksenofobijom. Ovaj „semantički štit“ trebalo je da „objasni“ kritike koje su dolazile iz Republike Srpske. Kasnije, on je nadograđen „srpskom krivicom“ za sve loše što se desilo tokom raspada SFRJ.
Samo tako je doktrina Alije Izetbegovića, kao program opšte islamizacije i izgradnje islamskog društva u BiH, mogla da se nametne kao tumač islama. O žestini vjerske borbe u Egiptu, Siriji, Iraku, Avganistanu ni reči. O džamijama, mesdžidima, crkvama, hramovima i samostanima u plamenu – opet ni reči. O učešću bosanskih muslimana u džihadu – tišina. To se valjda podrazumjeva.
Ova doktrina je za poklonike džihada postala zavjetno mesto islamizma. Teško je razumjeti kada nju pozdravljaju Srbi poput Čanka, Krleta, Janjića, Ivanića, Draška i Vukana…