UZDARJE

Jedna fotografija iz kataloga privukla mi je pažnju. Na njoj dve male devojčice, starosti oko pet godina. U tekstu ispod piše: Madlen Olbrajt, državni sekretar SAD, i Ljuba Popčić, druguju u Vrnjačkoj Banji za vreme njenog izbeglištva

Srbi! Nismo krivi! NATO je zločinac! Braćo i sestre, mi Srbi smo žrtve! Ko vam drugačije kaže – laže! Hiljade građana Srbije, naših prijatelja, dece, rođaka umire od raka izazvanog NATO bombama. Niko ne odgovara.

RAZLIKUJU SE SAMO IZGOVORI Iz Zakonopravila Svetog Save (Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo, Žiča, 2004). Pravilo 2, strana 546: Ko rukopoloži za novac – da se izvrgne sa onim koga je rukopoložio.
Nema tumačenja uz ovo pravilo, niti je potrebno. Ko hoće uz pomoć novca da nešto postigne biće kažnjen istom kaznom kao i onaj koji je novac uzeo. Podmićivanje i uzimanje mita nisu izum današnjeg vremena, ali izgovor, pa svi tako rade, jeste. Kad danas naiđemo na takav slučaj, valjalo bi da se setimo Zakonopravila. Jeste davno pisano, ali pojave u njemu zapisane traju do današnjih dana.
U Vrnjačkoj Banji postoji pored stare crkve podignute 1834. godine i nova crkva. Hram je posvećen rođenju Presvete Bogorodice. Temelje novog hrama osveštao je 2012. godine blaženopočivši episkop žički Hrizostom. Gradnja hrama završena je 2017. kad je Hram i osveštan na Malu Gospojinu, dan rođenja Presvete Bogorodice. Hramovna slava je u Istočni petak, prvi petak po Vaskrsu. Zvaničan naziv je Živonosni istočnik, ali se u narodu zove i svetli petak, jer pada u Svetlu nedelju. Inače istočni ili svetli petak je i slava Kakova, koje se nalazi u ataru sela Jerisosa na Halkidikiju. Kakovo je metoh manastira Hilandara.
Prošle, 2018. godine Miodrag Ristić Mija iz Vrnjačke Banje podigao je zvonik za pokoj duše supruge Srbijanke Ristić Cile i za zdravlje i sreću familije.
Na nedeljnim Svetim liturgijama, bar u novom hramu gde sam dolazio, ima mnogo vernika: starih, mladih, dece, žena i muškaraca. Posebnu pažnju privlači hor svojim predivnim pojanjem, sastavljen većinom od dama u najlepšim godinama. Liturgijsko pojanje Iže heruvimi i tropara Presvetoj Bogorodici, sem što nam radost u dušu unese ohrabri nas i pripremi da sve teškoće i nevolje koje će doći lakše dočekamo. U prošlu nedelju, 17. februara, hor je sve nas, dok se po završetku liturgije delila nafora, počastio pesmom Gospode pomiluj otpojanom na ruskom jeziku. Vrnjačka Banja iako januar i februar nisu meseci kad gosti hrle u nju, ima šta da pokaže. Žitelji Vrnjačke Banje imaju jednu od najlepše uređenih i održavanih biblioteka sa bogatim knjižnim fondom. Biblioteka nosi ime lekara i pisca dr Dušana Radića, koji je ceo životni i radni vek proveo sa Vrnjcima. Pored zgrade biblioteke nalazi se i Muzej banjskog lečenja.

USPOMENA IZ BANJE Na bregu iznad parka je raskošni dvorac Belimarkovića. Sagrađen je krajem 19. veka, a njegov prvi vlasnik je bio general Jovan Belimarković, ministar u vladi kralja Milana Obrenovića. Danas je u njemu smešten i Zavičajni muzej. U muzeju je prošle, 2018. godine otvorena zanimljiva izložba pod nazivom Zdravlje u čaši. Autor izložbe i pisac teksta obimnog i fotografijama krcatog kataloga je gospođa Jelena Borović Dimić, arheolog. U katalogu pored ostalog navedena je i latinska izreka Lekari leče, priroda izlečuje. Kad su ove dve stvari u sadejstvu, one su garant uspešnosti lečenja, zaključuje autor. Jedna fotografija iz kataloga privukla mi je pažnju. U pitanju je fotografija dve male devojčice, starosti oko pet godina. Ništa neobično, da u tekstu ispod ne piše sledeće: Madlen Olbrajt, državni sekretar SAD, i Ljuba Popčić, druguju u Vrnjačkoj Banji za vreme njenog izbeglištva. Srbi su je prihvatili i čuvali za vreme Drugog svetskog rata. Znamo kako nam je, kad se dokopala malo ovozemaljske moći, uzvratila pre dvadeset godina, naređujući da se Srbija bombama uništi, a uranijumom i otrovima zatruje. Da li je dok su bombe razarale Srbiju pomislila na Banju i svoju drugaricu iz detinjstva Ljubu? U Banji se, kao u doba njenog izbeglištva, prodaju šolje ukrašene čuvenom izrekom: Uspomena iz Vrnjačke Banje.
Prof. Gideon Grajf reče: „Svetu je potreban holivudski film o Jasenovcu, koji treba da režira Emir Kusturica. Ja sam tu da pomognem.“ Sve čestitke profesoru, a filmskim umetnicima, Srbima, pitanje, dok svi čekamo da se snimi film o Jasenovcu, zašto ne snimite film o klanju dečaka Slobodana Stojanovića. Imao je godina koliko i Ana Frank, koju danas „Hrvati“ izbacuju iz školske lektire.
Molimo se za srpske heroje Radovana Karadžića, Ratka Mladića, kapetana Dragana. Molimo se za zdravlje Asanža. Pomozimo našoj braći i sestrama koji žive na Kosovu i Metohiji. Čuvajmo Republiku Srpsku. Dogodine u Prizrenu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *