DRUGI PINGJAO INTERNACIONALNI FILMSKI FESTIVAL
Piše Dobrivoje Lazić Fotografije PIFF
Džepni, umetnički, Međunarodni filmski festival u kineskom gradu Pingjao u svom imenu ima i dodatak Prikriveni tigar, skriveni zmaj, inspirisan naslovom filma Anga Lija, ali i nazivima dve takmičarske selekcije u kojima se, svojim prvim ili drugim filmom u karijeri, mladi kineski stvaraoci suočavaju sa svojim kolegama iz ostatka sveta
Na festivalskoj mapi sveta jedna filmska manifestacija zauzima posebno mesto – džepni, umetnički, Međunarodni filmski festival u kineskom gradu Pingjao. U svom imenu ima i dodatak Prikriveni tigar, skriveni zmaj, inspirisan naslovom filma Anga Lija, ali i nazivima dve takmičarske selekcije u kojima se, svojim prvim ili drugim filmom u karijeri, mladi kineski stvaraoci suočavaju sa svojim kolegama iz ostatka sveta.
Na nedavno završenom festivalu u tom drevnom kineskom gradu pod zaštitom Uneska, na jugu pokrajine Šansi, ličnosti u žiži bili su slavni kineski filmski mag Džoni To (Hongkong) i tvorci autorskih filmova kao što su nagrađivani Filipinac Lav Dijaz, mauricijski reditelj Abdelrahman Sisako (Timbuktu), njihova italijanska koleginica Aliće Rorvaher, te rusko-kazahstanski reditelj Sergej Dvorcevoj (Ajka) i kultni južnokorejski stvaralac Li Čang Dong, kom je uručena i nagrada za sveukupan doprinos filmskoj umetnosti.
Pobednik u nacionalnoj takmičarskoj selekciji je takođe debitantski, hongkonški film Prelazak mlade rediteljke Bai Ču koji je svetsku premijeru imao letos u Torontu, a sa čak tri osvojene nagrade takmičenje je uspešno završio i kineski film Prelazak granice Huo Menga, kao dirljiva i topla priča o odnosu dede i unuka, dve generacije Kineza na teškom, ali i radošću života i ljubavlju ispunjenim zajedničkim putem…
U svom drugom izdanju festival u Pingjau je ispunio svoju misiju otkrivanja mladih kineskih i svetskih autora. Uz to, još jednom je pokazao koliko je Kina sve otvorenija prema svetu i koliko toga može da pokaže. Dokaz je i nezaboravni šou i na otvaranju i na zatvaranju festivala u čiju su realizaciju bili uključeni plesači iz gradskog pozorišta, kineske pop i rep zvezde, u nestvarnom ambijentu novoizgrađenog kulturnog kompleksa i bioskopa pod otvorenim nebom i uz svu onu čaroliju koju stvaraju vrištavo koloritni kineski svetlosni efekti.
A sve ovo je, čini se, tek zagrevanje za buduće uzbudljive filmske godine koje će festival u Pingjau donositi. Kao manifestacija osnovana od strane nagrađivanog kineskog reditelja Đa Žangkea. Uz podršku Marka Milera, čuvenog Švajcarca (dugogodišnji direktor festivala u Torinu, Lokarnu, Veneciji, Šangaju, Rimu…), što je dobar deo svoje mladosti proveo na studijama književnosti i filma u Kini (Mandžuriji), savladavši još tada mnoge dijalekte kineskog jezika do perfekcije. Miler je svojevremeno svetu i otkrio Žangkeovo postojanje odabravši njegovu Mrtvu prirodu za prikazivanje u Veneciji, što se završilo Žankeovim osvajanjem Zlatnog lava.
Sada su zajedno ušli u novu bitku – razvijanje novog festivala u zaštićenom gradu, u restauriranom fabričkom kompleksu koji se arhitektonski potpuno uklapa u ambijentalnu celinu i sa kulturno-izložbeno-hotelskim kompleksom smeštenim odmah iza gradskih zidina, tik uz džinovsko Jujuan pozorište. Baš u ovom pozorištu će se svaki putnik namernik najbolje upoznati s bogatom i veoma filmičnom istorijom grada u kojem kao da je istorija stala. Svako ko uđe u Jujuan teatar i zajedno sa glumcima učestvuje u interaktivnoj, produkcijski nestvarno raskošnoj predstavi Pingjao iskustvo poznate kineske rediteljke Čao Ge Vang, doživeće efekat putovanja vremeplovom. U 14. vek, kada je imperator Hongvu upravo ovde podigao zid sa šest kapija, smestio stanovništvo, razvio trgovinu zajedno sa sistemom odbrane, stvorivši sve uslove da nešto kasnije, u vreme poslednje dinastije Đing, Pingjao postane i moćan finansijski centar Kine. Scena po scena svedoči o vremenu izgradnje zida, ritualnim kupanjima ratnika pred odlazak u bitku, o finansijskom usponu grada, o običajima – i kućnim i društvenim i sve tako do godina „rušiteljske“ Kulturne revolucije i do naših dana moderne, dinamične i naravno, u svakom pogledu moćne Kine. Sve to zajedno je i jedno veliko svedočanstvo o tome koliko se Kina menja, koliko je danas otvorenija ne samo prema svojoj carskoj ili buržoaskoj prošlosti (pa i religioznoj, jer vidna je i obnova budističkih i taoističkih manastira i spomenika) već i prema inostranim gostima kojima uz osmeh nudi i svoje srce. [/restrict]