Brodolomništvo – velika tema o slobodi

Luc Zajler, Kruso, prevod s nemačkog Nikola Jordanov, „Laguna“, 2016

Orijentišući se prema sad već kultnom filmu Zbogom, Lenjine! iz 2003, moguće je ustanoviti postojanje čitave linije potonjih filmskih i književnih ostvarenja koja su sagledavala život u komunističkoj Nemačkoj sa istovremenom kritičnošću i nostalgijom

Ni posle trideset godina potreba Nemaca da prekopavaju po, za njih, bolnom periodu posleratne podeljenosti na dve države nije se umanjila. Ako bismo hteli da budemo precizni, možda bi se pre moglo ustanoviti da se ta potreba održava i dalje samo kod „istočnih“ Nemaca, odnosno da period života u DDR-u i razdvojenost jednog naroda nikada i nije bila goruća tema kod stanovnika Savezne Republike Nemačke. Čak, ako odemo korak dalje, nameće se utisak da odsustvo važnijih umetničkih dela koja bi bila saopštena iz perspektive „zapadnih“ Nemaca ukazuje na to da je ovaj trenutak nemačke istorije mnogo veću znatiželju probudio u drugim, stranim sredinama, nego u razdvojenom ogranku matične zemlje.

Orijentišući se prema sad već kultnom filmu Zbogom, Lenjine! iz 2003, moguće je ustanoviti postojanje čitave linije potonjih filmskih i književnih ostvarenja koja su sagledavala život u komunističkoj Nemačkoj sa istovremenom kritičnošću i nostalgijom. Jedan od takvih pogleda na ovaj deo nemačke prošlosti jeste i roman Kruso Luca Zajlera (1963), pisca koji je rođen i odrastao u Tiringiji, istočnonemačkoj pokrajini. Radnja njegovog romana odigrava se tokom leta i rane jeseni 1989. godine, u osvit pada Berlinskog zida, na udaljenom ostrvu Hidenze u Baltičkom moru. Uspostavljajući skriveni dijalog sa Robinzonom Krusoom Danijela Defoa i Čarobnim bregom Tomasa Mana, Luc Zajler pokušava da ispriča priču o savremenoj paradigmi brodolomnika i ideji slobode.

Polazeći od faktičkih i stvarnosnih podataka, Zajler oslikava ostrvo Hidenze kao jedini bastion slobode u Istočnoj Nemačkoj – ostrvo čije se teritorijalne vode graniče sa zapadnonemačkim, i koje je, tako udaljeno, bilo prećutno prepušteno od strane sovjetskih vlasti umetnicima, pankerima, anarhistima u pokušaju i raznim alternativcima kao poligon za ispoljavanje njihovih malih neposlušnosti. Brodolomništvo izranja kao velika tema ovog romana i odnosi se u doslovnom smislu na sudbine ljudi koji su pokušavali na čamcima ili plivajući da prebegnu na dansku obalu, ali u prenesenom smislu ono je ime za sve one što sa istočnonemačkog kopna, izgubljeni i životno skrhani, stupaju na ovo ostrvo koje im nudi supstituciju za slobodu, nepostojeću u njihovom svakodnevnom životu. Brodolomništvo njegovog junaka, međutim, ne ogleda se skoro uopšte u činjenici življenja u totalitarnoj državi već u okolnosti da je ostao emotivno i socijalno paralisan nakon gubitka devojke u saobraćajnoj nesreći. Zato on na Hidenzeu postaje gotovo nemi protagonista događaja i prijateljstva sa pravim nosiocem radnje ovog romana i filozofom hidenzeovske slobode Aleksandrom Krusovičem – Krusoom.

Sin sovjetskog generala, ostavljen na staranje svojoj tetki i njenom mužu, nemačkom fizičaru, Kruso se javlja kao višestruko izopšten junak, lišen i ideološkog i nacionalnog i porodičnog identiteta i pripadnosti. Društveno-korisni rad perača sudova u hidenzeovskom hotelu, koji Kruso prihvata kao kaznu za podrivanje društvenog sistema, postaje njegov pravi identitet, a hotel Pustolov dom koji nedostaje. Nezvanični vođa celokupnog personala hotela Pustolov, Kruso postaje vodič ostrvskog pokreta za slobodu. Gradeći lik Krusoa kao modernog pandana svog literarnog imenjaka, Zajler pravi dijalog sa Defoovom sedamnaestovekovnom utopijskom vizijom ostrvske slobodne države koju organizuje i podiže (životni) brodolomnik tako što tu viziju istovremeno destabilizuje. Sloboda koja se nalazi na drugom mestu i kojoj u susret kreću, jedan po jedan, članovi personala hidenzeovskog „čarobnog brega“, a kojoj je u susret plivajući krenula Krusoova sestra mnogo godina ranije, ispostavlja se kao lažna. Njenu laž ne dokazuju samo smrti svih tih ljudi već Krusoova dalekovida spoznaja kapitalističke, neslobode i trajnog ropstva u potrošačkom društvu.

Zajlerov roman, donoseći priču o težnji istočnih Nemaca za slobodom, govori zapravo o zauvek izgubljenoj slobodi spokojnog, nekonzumentskog, nekapitalističkog života u zemlji koja je u jednom danu prestala da postoji i sa kojom su u nepovrat otišle sve njene vrednosti.     laйm-zaйmzaйm ili zaemzaйm onlaйn bez otkaza

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *