Nikolić: Srbija u EU celovita – tako ili nikako

Tomislav Nikolić ZrenjaninSrbija stoji čvrsto na putu ka punopravnom članstvu u EU, ali želi da u Evropu uđe celovita – tako ili nikako, poručio je danas predsednik Srbije Tomislav Nikolić na centralnoj svečanosti povodom obeležavanja Dana Vojske Srbije i Dana pobede u Zrenjaninu.

“Neki predstavnici EU nam nagoveštavaju eventualno uslovljavanje ulaska Srbije u Evropsku zajednicu naroda priznavanjem Kosova i Metohije. Ako to zaista budu tražili od nas, znači da nas ne žele. Srbija, članica UN, želi u Evropu da uđe celovita – tako ili nikako. Na tom principu je Evropa zasnovana, takvu Evropu želimo. Preci su nam otadžbinu Srbiju poverili u celosti i takvu je moramo sačuvati za potomke”, istakao je Nikolić.

Srbija je, kako ističe, iskreno, rečju i delom, posvećena primeni principa slobode, razumevanja i saradnje, uz uvažavanje različitosti, ali i održanju mira u zemlji, regionu i svetu.

Predsednik je poručio i da ne smemo da zaboravimo da je zločin počinjen, da smo u obavezi zauvek prema žrtvama da ih pominjemo i sa pijetetom da ih se sećamo.

Jugoslavija je, kako je rekao, treća zemlja u Evropi po broju stradalih u Drugom svetskom ratu, a neuporedivo najveći procenat žrtava činili su Srbi, ili sa puškom u ruci ili stradali u dva nemačka i mnogo ustaških logora, jedinih koncentracionih logora u svetu specijalizovanih za smeštaj i pogrom srpske, romske i jevrejske dece.

“U želji da se nikada ne ponovi, uveren da danas nema zlikovca koji bi u tome učestvovao, pozivam naše komšije da se okrenemo budućnosti pošto Srbija želi da sarađuje sa svim zemljama regiona”, rekao je Nikolić.

Dodao je da je zato čudno zašto, uprkos naporima da se prevaziđu današnji problemi, na našem evropskom putu stoje snage u Hrvatskoj, koje kao da se utrkuju ko će jače da nas podseti na namere ozloglašenih pokreta iz Drugog svetskog rata.

“Mi u sebi nalazimo snagu da pređemo preko svega, nudimo gledanje u oči i dijalog o svim otvorenim temama. Uveren sam da, iako je prošlost bila teška, budućnost možemo da gradimo zajedno”, naglasio je Nikolić.

Srbija je, prema njegovim rečima, kroz istoriju branili svoje i na to možemo da budemo posebno ponosni.

“Svoje nismo dali, a tuđe nas nikada nije interesovalo. Između dobra i zla uvek smo birali dobro, mada nam to često nije donosilo dobra”, rekao je predsednik države.

Nikolić je napomenuo da je Vojska Srbije, u periodima velikih izazova i kriza, pružala podršku jačanju mira, bezbednosti i stabilizacije u regionu, a u misijama širom sveta dobijala brojne pohvale i primer je profesionalizma i posvećenosti.

“Od vas očekujem jedinstvo i poštovanje principa odbrane i očuvanje integriteta Srbije i identiteta Vojske Srbije. Očekujem da pripadnici svih jedinica odlično izvršavaju postavljene zadatke, svesni da je zakletva koju su dali ujedno i zavet našim precima – junacima i herojima – našoj otadžbini, da će svoje dužnosti obavljati postavljajući uvek na prvo mesto vojničku čast”, kazao je Nikolić.

Naveo je i da je ponosan što se Dan pobede obeležava u Zrenjaninu, gradu koji je oduvek bio primer složnog života različitih nacija i simbol zajedničkog otpora nebrojenim neprijateljima, koji je oličenje istrajnosti, prihvatanja različitosti, razumevanja, borbe protiv nepredvidivih ćudi prirode, njenog sputavanja i obnavljanja, jedan od onih gradova koje s ponosom nazivamo istorijskim i kulturnim centrima Vojvodine i Srbije.

“U promenama imena vašeg grada, ispričana je priča o srpskim pobedama. Veliki Bečkerek 1935. godine, u čast Kralja Petra Prvog čija ga je vojska oslobodila, menja ime u Petrovgrad. Posle pobede u Drugom svetskom ratu, u čast svog sugrađanina, heroja Žarka Zrenjanina, 1946. godine dobija ime koje i danas nosi. Vaše učestvovanje u pobedama još jedan je razlog koji nas na današnji dan – Dan pobede u Drugom svetskom ratu, dovodi u ovaj lepi grad na Begeju”, rekao je Nikolić.

3 komentara

  1. Nije li to Seselj. svojoim prisustvom, ojacao Tomin patriotizam?
    Nadam se da ce se isti djelovati i na Vucica!!!

  2. Dušan Buković

    Imajući u vidu da je na inicijativu engleskog Forinj ofisa, idolatriske, okultne i ritualističke organizacije međunarodne masonerije, kao i okultne, idolatriske i ritualističke organizacije rimskih katoličkih templara, velikih finansijera, tz. „velikih izabranika“ i tz. fabijansko-bundističkih i komunističkih „visokih kadrova“ stvoren Jugoslovenski Odbor 1915. godine. Međutim, Englezi su bili glavni i osnovni saveznici Vatikana i tvorci Krfske Deklaracije, prema svedočenju Tomasa Masarika, predsednika Čehoslovačkog narodnog veća, koji u svojoj knjizi „Svetska revolucija“, doslovno kaže:

    „…da su se Supilo i Trumbić sporazumeli sa Stidom ( Henry Wickham Steed , 1871 – 1956) i Stonom-Votsonom (Robert William Seton-Watson , 1879 – 1951) u pogledu Krfske Deklaracije, te da je došlo do nje pomoću Stida i Siton- Votsona…“ (Vidi: Tomas Masarik, Svetska revolucija, str. 255 i 258; Dr. Bogumil Vošnjak, U borbi za Ujedinjenu Narodnu Državu, Ljubljana-Beograd-Zagreb, 1928, str. 218; Dr Milada Pulova, Jugoslovenski Odbor – Povijest jugoslovenske emigracije za Svjetskog rata od 1914.-1918, Zagreb, 1925, str. 562-563).

    Na ovom mestu pomenuli bismo mišljenje dr Časlava M. Nikitovića, zbog čega je Nikola Pašić, između ostalog, morao da prihvati i odluke Ženevskog sporazuma iz 1918. godine:

    “…Pašić nije imao prijateljja ni saradnika za svoju nacionalnu politiku. Pižon (Napomena: reč je o Jovanu M. Jovanoviću, poslaniku kraljevine Srbije u Londonu za vreme Prvog sv. rata…) je bio prijatelj sa Vikhemom Stidom i Sitonom Votsonom (Napomena: Robert William Seton-Watson je bi tvorac Memoranduma od 1936. godine o unutrašnjem uređenju Kraljevine Jugoslavije…) ljudima koji su dirigovali bezmalo britanskim javnim mišljenjem, a mnogo više bili naklonjeni Hrvatima i Trumbiću nego Pašiću, za koga je Stid jednom rekao da se ponaša kao neki turski sultan. Uz to, ova dva britanska intelektualca su imali veliki uticaj u Forin ofisu. Otuda su kod njih Srbi kao pravoslavni, mislili su, bili eksponenti Rusije…

    Dr Janjić (Napomena: reč je o dr Voji Janjiću…) živo opisuje jednu Pašićevu posetu Lojd Džordžu (Lloyd George ), tadašnjem britanskom prvom ministru, na kojoj su mu vladika Nikolaj i dr Janjić bili tumači. Cilj posete, koja je bila polovinom 1918, bio je da Pašić pridobije britanskog državnika za svoju ideju, koju želi da iznese na Konferenciju mira, kad za to bude vreme, i pokuša da je ostvari. Pašić je izašao pred Lojda Džordža sa sledećim svojim planom. Tražio je od njega da Velika četvorica ( Vilson, Lojd Džordž, Klemanso i Orlando ) prihvate da se utvrde granice Kraljevine Srbije, koje su, prema Pašićevom predlogu, bile manje nego ono što je Lojd Džordž nudio Pašiću. Lojd Džordž se iznenadio i rekao Pašiću da se čudi da on traži manje nego što mu on nudi i daje. Pašić je mirno rekao da misli da ga prvi ministar nije dobro razumeo. Onda mu je rekao da on želi da zna: šta dobija Kraljevina Srbija za svoje ogromne žrtve podnešene u ovom rartu; da li se Srbi mogu ujediniti na celom svom etnografskom području i da li buduća Konferencija mira može priznati granice Srbije? Otprilike, takvo je bilo Pašićevo pitanje. Lojd Džordž je mislio i, najzad, pokazavši kartu, ponova rekao Pašiću: ‘Pa mi vam dajemo sve ove zemlje, koje, vidim, vi ne tražite’.
    Pašić je tada polako objasnio svoj stav: ‘Mi ih tražimo, ali ih ne tražimo za Srbiju. Te će zemlje ući u našu novu zajedničku državu, a onda će se Srbija s njima sporazumeti i ujediniti. Međutim, po mome predlogu, za koji vas molim da podržite, tačno će se znati šta je njihovo, a šta je Srbijino; niko se ne će moći prepirati i svađati, svaki će biti na svome pragu gospodar prema tome kako se budu sporazumeli’.

    Dr Janjić piše da su se on i vladika Nikolaj čudili ovakvome Pašićevom zahtevu i nisu ga odmah pravilno shvatili. Lojd Džordž je video u čemu je bila Pašićeva ideja: Pašić je hteo međunarodno priznanje granica Kraljevine Srbije od jednog tako visokog međunarodnog foruma kao što je Konferencija mira. Pašićev primarni cilj, kao nosioca spoljne politike Kraljevine Srbije, bio je nesumnjivo da zaštiti njene interese i interese Srpskog naroda…
    Pašić je bio šef jugoslovenske delegacije na Konferenciji mira, ali je Trumbić bio ministar inostranih poslova. Otuda su, u pogledu naših međunarodnih problema na Konferenciji mira delovale dve oprečne sile: Pašić i Trumbić, Trumbić je, kao što se i tada, a naročito docnije, moglo jasno videti, bio duboko nadojen frankovštinom, ma da se pravio Jugosloven (Napomena: Trumbić je jednom prilikom rekao, prema izveštaju engleskog poslanika Kembela svome ministarstvu u Londonu “… da bi Hrvatsko pitanje moglo biti riješeno samo kao rezultat općeg rata…” – Dr Časlav Nikitović, Jedna knjiga o Vladimiru Mačeku, Bratstvo – Fraternity, Toronto, Ontroo, Canada, broj 248, februar 1976, str. 11). Kao takav, on je upotrebio sav svoj uticaj da se Pašićeva ideja ne ostvari. On je, kao i svi hrvatski političari – sa malim izuzetkom – bio opterećen t.z. ‘hrvatskim državnim pravom’, pa je u Pašićevoj ideji video da će Bosna i Hercegovina biti za Hrvatsku izgubljene…” (Vidi: dr. Časlav M. Nikitović, Jedan Pašićev zahtev Lojd Džordžu, “Bratstvo- Fraternity”, Broj 241-242, juni – juli 1975, str. 12/13, Toronto, Ontario, Canada).

    Imajući na umu delo beogradskog masona i establištarca-internacionalca, Dr Radivoja I. Ristića, sudije, bivšeg redovnog člana Jugoslovenskog udruženja za međunarodni mir, koje je objavio pod naslovom „ Glavni faktori večnog mira među narodima“, u kojem se na kraju razotkrio, jer je doslovno rekao što je njihov internacionalni masonski cilj:

    „Prema tome, stvaranje Evropske Unije jeste samo jedna etapa u organizovanju univerzalnog večnog mira. Uslov za održanje večnog mira među narodima jeste stvaranje Unije svih pet svetskih kontinenata, ‘Svetska država ili svetsko carstvo jeste ideal naprednog čovečanstva’(62), ‘Ali ja sam ostao i do danas ubeđen da se doktrina o suverenoj državi ne može održati i da treba što pre izvršiti organizaciju sveta’ (63)…

    Preduslov za ostvarenje Unije svih pet svetskih kontinenata jeste stvaranje Evropske Unije i Azijske Unije…“ (Vidi: Dr Radivoje I. Ristić, Glavni faktori večnog mira među narodima, Novi Sad, 1934, str. 136-137).

    Očigledno je da je to i bio prošli, sadašnji i budući glavni i osnovni cilj međunarodnog korporativnog i trijalističkog establišmenta, kojeg oličavaju idolatriske, okultne, ritualističke organizacije i podzemni pokreti sa sedištem u Rimu, Ženevi, Londonu, Briselu, Njujorku i Vašingtonu, koji kontrolišu, kreiraju i usmeravaju tokove svetskih zbivanja, kako je to lepo rekao američki predsednik Džejms Gerfild (James Abram Garfield ( 1831 – 1881):

    „Oni koji kontrolišu tokove novca, u svakoj državi su apsolutni gospodari cele industrije i trgovine. I kada vi shvatite da je celi sistem veoma lako kontrolisati na ovaj ili onaj način, sa nekoliko moćnih ljudi na vrhu, vi počinjete shvatati kako izniču periodi inflacije i depresije…“.

  3. Srbija ne treba da ulazi u EU konc.logor i tačka.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *