Uzroci i posledice velikih investicija

Piše Nataša Jovanović

Kriza koja je zahvatila Srbiju u protekle četiri godine ostavila je crni bilans nezaposlenih, obespravljenih i poniženih radnika. I tek po koji svetao primer brige o radnicima

Ekonomski forum na Kopaoniku koji okuplja vodeće preduzetnike, biznismene iz Srbije i regiona ponudio je i ove godine grandiozna rešenja za spas srpske privrede. Ta činjenica morala bi izazvati ako ne salvu pohvala ono bar glasno odobravanje onih skoro milion nezaposlenih, da, kako je to primetio jedan analitičar, bar svaki peti u prvim redovima elitnog foruma nema u proseku na duši po jednu srpsku fabriku koja ne radi, a svaki drugi serkl na koktelu posle sesije po jedan srpski grad koji danas ne živi. Svi zajedno bar milion otpuštenih radnika.

DOLINE GLADI Za razvejavanje optimističkih vizija u čijem znaku je prošlo tradicionalno druženje na Kopaoniku, može poslužiti podatak da više od 50.000 preduzeća ne uplaćuje doprinose, probni rad traje mesecima, poslodavci ucenjuju zaposlene, a onda ih uglavnom otpuštaju bez ikakvih nadoknada i unajmljuju druge sa kojima započinju novi ciklus eksploatacije. Ne manje upozoravajući jeste podatak da je 1.500 radnika i članova njihovih porodica samo u Kragujevcu trenutno bez overenih zdravstvenih knjižica. Radnicima se odlažu pregledi, operacije i druge intervencije ili se u najkritičnijim slučajevima doprinosi uplaćuju samo pojedinačno. Preduzeća izdaju potvrde da će računi za lečenje biti plaćeni, iako su svesni da za to nemaju novca! U Smederevu, pak, 2000. godine 17.286 radnika bilo je zaposleno u privredi, a sada ih je, prema podacima Saveza samostalnih sindikata Smedereva, 7.327.
„Privreda grada se raspala, a od onih koji su ostali, značajan broj ne prima redovno plate.“ Ali Kragujevac i Smederevo nisu usamljeni, niti je slučaj kragujevačkih i smederevskih radnika jedinstven u Srbiji. Slučaj ova dva grada, koji su dolaskom stranih investitora viđeni kao budući ekonomski centri, a sada ih zovu dolinama gladi najbolje ilustruje stanje u našoj privredi. A dovoljno je setiti se situacije od pre nekoliko godina, kada je gradonačelnik Kragujevca Verko Stevanović napravio nezapamćenu feštu u centru šumadijske prestonice povodom dolaska „Fijata“. Na ulazu u grad je već bila istaknuta tabla sa natpisom na italijanskom: „Dobro došli kući!“ Ili prodaja „Sartida“ strateškoj kompaniji „Ju-Es-Stil“ koja se nedavno završila povlačenjem Amerikanaca. Iza sebe „Ju-Es-Stil“ ostavio je dugove i neizvesnost za 5.000 zaposlenih. U poslednjoj deceniji Smederevo je izgubilo 10.000 radnih mesta u privredi, a broj zaposlenih u javnom sektoru uvećan je za polovinu.

OBESPRAVLJENI I PONIŽENI Ovoj nimalo sjajnoj listi nedavno se pridružio i Petrovac, gde je zbog likvidacije italijanske firme „Elektronika di Vitali“, koja je poslovala u industrijskoj zoni, oko 125 radnika ostalo bez posla. Posle kolektivnog odmora i povratka na posao prvog radnog dana posle Nove godine, radnike je dočekala prazna hala i informacija o likvidaciji firme. Planski upropašćena privatizacija koja je vođena u proteklih nekoliko godina ostavila je crni bilans nezaposlenih, obespravljenih i poniženih radnika. S druge strane, nade o ekonomskom raju koji će doneti strani investitori potkopali su oni koji su najviše o njima pričali. Sa najavom da otpušta 5.000 radnika u SAD-u, kompanija „Delez“ je krajem 2012. obelodanila da otpočinje reorganizaciju u Srbiji. Zbog neprofitabilnog poslovanja 14. decembra zatvorena su četiri maloprodajna objekta TP „Srbija“ i magacin u Kragujevcu, a 102 radnika proglašeno je tehnološkim viškom. „Ovu odluku nije bilo lako doneti imajući u vidu posledicu po naše zaposlene. Ipak, zatvaranje neprofitnih prodavnica koje očigledno ne odgovaraju potrebama potrošača će omogućiti normalan rast i razvoj kompanije, i doneti uštede koje planiramo da investiramo na srpskom tržištu“, izjavio je David Vander Skuren, generalni direktor kompanije „Delez Evropa“ za Srbiju, BiH i Crnu Goru. Nasuprot ovim i sličnim tranzicionim prizorima kao primer društveno odgovorne kompanije koja je definisala politiku u oblasti rada sa zaposlenima stoji NIS. NIS je proširio i saradnju sa eksternim partnerima, polazeći od toga da je u situaciji stalnog rasta nezaposlenosti i turbulentnog tržišta rada neophodno preko partnerskih lizing agencija angažovati više od 3.400 ljudi.

NAJBOLJI KOLEKTIVNI UGOVOR U poređenju sa 2008. godinom zahvaljujući velikom investicionom programu, broj zaposlenih koji su angažovani na projektima NIS-a kao sopstveno i angažovano osoblje, podizvođači i partneri, povećan je pet do sedam puta.
Nedavno potpisanim Aneksom Kolektivnog ugovora o radu predviđena je isplata od 500 evra po godini ukupnog radnog staža zaposlenog, kao i jednokratna otpremnina u iznosu od 1,5 prosečne mesečne zarade zaposlenog. Visina otpremnine je rezultat dogovora sa reprezentativnim sindikatima u kompaniji. Predstavnici reprezentativnih sindikata u NIS-u ističu da kompanija ima najbolji kolektivni ugovor u Srbiji i okruženju, posebno kada je reč o zaštiti prava zaposlenih, njihovom zdravlju i bezbednosti. U prethodnom periodu je NIS za svakog radnika koji je otišao iz kompanije u proseku isplatio oko 22.000 evra otpremnine, što je najveći socijalni program na Balkanu.