Genetski armagedon

„Kad se sjeme Terminator posije, biljka normalno raste i daje normalan plod, ali je njezino zrno poslije prve žetve sterilno”

Potkraj osamdesetih godina, uz pomoć Svjetske trgovinske organizacije kao novoga centra moći i uz punu potporu Bijele kuće, velike kompanije za proizvodnju GM sjemena nedvojbeno su postajale zaražene mogućnošću preuzimanja svjetske opskrbe hranom. Grozničavo su radile na novoj tehnologiji koja će im omogućiti prodaju sjemena koje se neće reproducirati. Novi izum nazvale su GURT-ovima, što je skraćenica za Genetic Use Restriction Technologies (Tehnologije za ograničavanje uporabe genetskih proizvoda).
Taj je proces ubrzo postao poznat pod nazivom sjeme Terminator, po uzoru na jezovito nasilje iz holivudskih filmova Arnolda Švarcenegera. Jedan od predstavnika termina rekao je da je taj novi izum osmišljen kako bi se „korporacije zaštitilo od beskrupuloznih farmera“, koji bi mogli dio ljetine od patentirana sjemena koristiti bez plaćanja pristojbe vlasniku patenta. Nije važna činjenica da je većina svjetskih poljoprivrednika, farmera i seljaka previše siromašna da bi sebi mogla priuštiti Monsantovu licencu za GM sjeme i plaćanje pristojbe na to sjeme, ni to da su tisućama godina koristili sjeme ostavljeno od prethodne žetve.
Godine 1998. američka biotehnološka kompanija Delta & Pine Land Seed Company, najveći vlasnik sjemena pamuka, uz finansijsku potporu američkog Ministarstva poljoprivrede, postala je vlasnik patenta za tehnologiju Terminator. Godinu dana poslije toga, 1999, kompanija Monsanto objavila je da kupuje tu kompaniju, tj. Delta & Pine Land, kako bi postala vlasnik toga patenta, koji nije primjenjiv samo na sjeme pamuka, nego na sve vrste sjemena.
Činilo se da je Terminator za velike agrokompanije značio ostvarenje snova o preuzimanju kontrole nad svjetskom proizvodnjom hrane. Više neće morati unajmljivati skupe detektive za špijuniranje farmera, kako ne bi ostavljali dio uroda od Monsantova sjemena za iduću sjetvu. Sjeme Terminator, bilo da je riječ o kukuruzu, soji ili pamuku, modificirano je tako da poslije jedne žetve „počini samoubojstvo“. To će automatski spriječiti i mogućnost da farmeri ostavljaju dio uroda za iduću sjetvu. Ta je tehnologija bila vrlo dobro sredstvo za nametanje vlasničkih prava i pristojba kompanije Monsanto i drugih kompanija u zemljama u razvoju, gdje ljudi, razumljivo, nisu poštovali prava na patente.
Druga tehnologija povezana s genetskim inženjerstvom, koju su multinacionalne agrokompanije potkraj devedesetih godina finansirale kao jedan od prioriteta znanstvenog istraživanja i razvoja, bila je druga generacija tehnologije Terminator. Ta tehnologija, nazvana T-Gurts, skraćeno od Trait Genetic Use Restrictions Technologies, dobila je nadimak Traitor, kao oznaku za posebne osobine te nove tehnologije genetskog modificiranja. Ta riječ ima i svoje drugo značenje (izdajnik, nap. prev.), što kritičarima te tehnologije nije promaklo.
Tehnologija Traitor ne kontrolira samo plodnost biljke, nego i njezine genske karakteristike. Po toj tehnologiji, usjevi, primjerice, soje, riže ili kukuruza, bit će otporni samo na neke nametnike nakon uporabe specifičnih kemijskih proizvoda, koji će se, naravno, moći kupiti samo od kompanije Monsanto ili Syngenta ili nekog drugog vlasnika specifičnog sjemena Traitor. Oni farmeri koji kupe sjeme od „ilegalnog“ prodavača neće moći dobiti taj specijalni kemijski proizvod potreban za „pokretanje“ gena za otpornost u određene biljne vrste.
Tehnologija Traitor pružila je kompaniji Monsanto i drugima jedinstvenu priliku stvaranja tržišta potpuno ovisna o njihovim agrokemijskim proizvodima. Osim toga, bilo je znatno jeftinije proizvoditi Traitor nego Terminator. Ono o čemu glede tehnologije Traitor nije uvelike pisano ni objavljivano, jest činjenica da je tom tehnologijom moguće proizvesti genetski modificirane biljke koje je potrebno „pokrenuti“ da bi rasle ili sazrele.
Tehnologiju Terminator najprije je patentiralo američko Ministarstvo poljoprivrede, koje ju je i razvilo, u suradnji s kompanijom Delta & Pine Land, i to u ožujku 1998. Tom su tehnologijom usavršili postupak uvođenja/ugrađivanja „transgena“ ubojice koji, nakon što zrno dade plod, ne dopušta klijanje novoga zrna. Dakle, kad se sjeme Terminator posije, biljka normalno raste i daje normalan plod, ali je njezino zrno poslije prve žetve sterilno. U jednoj prilično nezapaženoj izjavi iz toga vremena kompanija Delta & Pine Land priznala je kako je glavna svrha razvijanja te tehnologije njezino širenje među uzgajivačima riže i pšenice u zemljama poput Indije, Pakistana i Kine.
Javna buka koja se digla zbog mogućnosti da privatne multinacionalne kompanije koje proizvode sjeme tehnologijom Terminator preuzmu kontrolu nad ukupnim sjemenom dovela je u opasnost budućnost cijele „genetske revolucije“. Ministri su održavali nedjeljne propovijedi o moralnim posljedicama te tehnologije, farmeri su organizirali prosvjede, vlade su organizirale javna saslušanja o novim spoznajama na području genetske tehnologije i o činjenici da su uredi za patente Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja odlučili kompanijama Monsanto i Syngenta dati isključiva prava na patente za nekoliko različitih vrsta Terminatora.
Sveopća i rastuća povika protiv potencijalne zloporabe samoubilačkog sjemena Terminator dobila je novi karakter u svibnju 1998. kada je kompanija Monsanto, koja je šest mjeseci prije toga postala vlasnikom jednog patenta na Terminator, najavila kako će kupiti kompaniju Delta & Pine Land. Tim je potezom Monsanto trebao postati neupitno vodećom kompanijom za genetsku tehnologiju Terminator. Najava toga preuzimanja pretvorila se u javnu katastrofu za Monsanto. U novinskim naslovima diljem svijeta ta je nakana prikazivana onakvom kakva je i bila – kao pokušaj jedne privatne korporacije da preuzme kontrolu nad opskrbom sjemena na svjetskoj razini.
Rastuće protivljenje javnosti genetski modificiranoj hrani, kao posljedica negativnog publiciteta što ga je dobila tehnologija Terminator, dovela je do dramatične intervencije anđela čuvara globalnoga projekta genetskog inženjeringa – Zaklade Rockefeller.

_____________________

Ko kontroliše hranu, kontroliše celo čovečanstvo

Vilijam Engdal, istoričar i ekonomista je istraživač čije knjige i studije otkrivaju sliku događaja simulakrumski skrivanih u oblandama interpretacija institucionalno podržavanih istoriografija i zvaničnih interpretacija. Prva knjiga Vilijama Engdala: „Stoleće rata: anglo-američka naftna politika i Novi svetski poredak“, razmatra skrivene agende vođenja ratova i ulogu politike nafte i energenata u brojnim događajima poput prvog naftnog šoka ranih 70-tih, zbacivanja šaha u Iranu 1979. godine i brojnih drugih.
Engdalova knjiga: „Seme uništenja: Skrivena agenda GMO“, je jedna od najvažnijih knjiga našeg vremena. Ona pokazuje aktuelnost eugeničkih ideja koje leže u osnovi nametanja GMO semena koje, kako autor kaže u predgovoru: „nadilaze sve što je ovaj pisac tokom svog tridesetogodišnjeg rada otkrio na području ekonomskih i političkih događaja, nafte, svetske poljoprivrede i trgovine. Ono što sam počeo otkrivati, nadilazilo je razmere manipulacija koje su dovele do arapsko – izraelskog Jom-kipurskog rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo tajna skupina biranih vodećih osoba iz interesnih krugova Vlade, međunarodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana „grupa Bilderberg“. U svojoj knjizi „Stoljeće rata: anglo-američka naftna politika i novi svetski poredak“ istražio sam tu i druge zavere koje su služile tome da Sjedinjene Američke Države i šačica vodećih svetskih banaka i kompanija posle 1945. zavlada svetom. Doista, zavera o manipulaciji genima, jer to jeste zavera, tako je velika da izmiče ljudskoj mašti. Ona je tako smela i istovremeno tako jednostavna da je do danas uspevala da prođe uglavnom neotkrivena.“
Vilijam Engdal autor je i knjiga: „Dominacija punog spektra: Totalitarna demokratija i Novi svetski poredak“; „Bogovi novca: Vol Strit  i smrt Američkog veka“ i drugih.
Intervju sa Vilijamom Endgalom možete pročitati u 149. broju Pečata.