Pretraga po ključnoj reči

Dželati i žrtve

Dragomir Anđelković  Evropa je balkanska barutana. Iako se obično suprotno kaže, tj. da je Balkan evropsko bure baruta – to nije tačno! Makar nehotično, u naš politički jezik ušli su mnogi zapadni stereotipi čije smo …

Više

Moć i nemoć kancelara iz senke

Za „Pečat“ iz Berlina Miroslav Stojanović Spasitelj ili rušitelj: od Volfganga Šojblea, najuticajnijeg člana njenog kabineta, i stranačkog rukovodstva umnogome zavisi politička sudbina Angele Merkel, koja se, na desetu godišnjicu kancelarske vlasti, suočava sa najtežim …

Više

Ja sam sa Putinom

Specijalno za „Pečat“ Dijego Fuzaro  Zašto bi Evropa trebalo da bude sa Rusijom, a ne sa Obaminim SAD Ja nisam na strani „dobrih“. Ja sam na strani „loših“. Ja sam na strani Putinove Rusije. A sada …

Više

HIDŽRA NAD EVROPOM

DA LI SU IZBEGLICE KOLONIZATORI U IME DŽIHADA? Piše Filip Rodić Svedoci smo jedne od najintenzivnijih seoba naroda u istoriji. Tokom avgusta, samo u Nemačku stiglo je oko 104.460 azilanata, čime je broj registrovanih migranata …

Više

Otkrivanje zaboravljenog Balkana

Za „Pečat“ iz Berlina MIROSLAV STOJANOVIĆ Paradoksalni „učinak“ ukrajinske krize: najmoćnije zemlje Zapada, svaka na svoj način i iz sopstvenih strateških interesa, naprasno su zainteresovane da „ojačaju stabilnost“ trusnog balkanskog tla  Poljski premijer Donald Tusk …

Više

Rušenje jakobinske Evrope

Piše Filip Rodić Godina 2014. biće bez sumnje odlučujuća za separatističke pokrete u Evropi. Za septembar je zakazan referendum o nezavisnosti Škotske, katalonska vlada namerava da, uz snažno protivljenje Madrida, isto učini u novembru a …

Više

Putin: Rusija neće u EU

Za „Pečat“ iz Moskve Bogdan Đurović „Nama je Bog poručio da stvaramo Evroazijsku uniju“, rekao je Vladimir Putin na Međunarodnom forumu „Valdaj“, gde je konstatovano da će do 2030. godine Rusija da dostigne nivo razvoja …

Više

Evropa rizikuje da sruši socijalnu državu

Piše: Snežana Simić Interesovanje za konferenciju američkog lingviste i filozofa Noama Čomskog, koju je prošle sedmice  u Trstu organizovala Visoka međunarodna škola za napredne studije (SISSA), zajedno sa tršćanskom opštinom i Univerzitetom, bilo je ogromno. …

Više

Evropa na leđima suludog bika

Veza između otmičara i kidnapovane devojke, koja je u jednoj drugoj verziji majka ujka-Sama, duga je i zamršena i mi, Balkanci, u njoj igramo pasivnu, posmatračku ulogu. Zevs, gospodar neba i zemlje, šalje kišu, pušta gromove i oluje, pa mu se poneki uragan otme ispod kontrole i lupi ga po nosu, što se ovih dana na jugu SAD događa. Povest Evrope nama je bliža i važnija. Ona je za nas nezaobilazno kulturno žarište, duhovna vertikala dignuta na temeljima judeohrišćanske civilizacije, naslednica grčke genijalne intuicije i latinske hladne pameti, čime se mogu objasniti neke protivrečnosti njenog karaktera: kolevka visokih dometa nauke i umetnosti, ona je, istovremeno, glavni štab inkvizicije i kolonijalnih osvajanja, arhitekta Aušvica i Dahaua, otelotvorena strast saznavanja i kritičkog rasuđivanja, poprište dugih verskih i građanskih ratova, sve u istom zamahu i o istom trošku. Zevs, tj. ujka-Sam, mnoga je znanja od nje preuzeo, da ih, pragmatičan, grubo pojednostavi i izopači. Uprkos visoke uvežbanosti u raščlanjavanju, klasifikovanju i imenovanju pojava, Evropa se danas davi u osrednjosti, guši se od straha da će je opljačkati oni koje je ona nekada pljačkala. Trenutno ogrezla u sterilnost i dvoličnost, ona poseduje tako široko i nadahnjujuće istorijsko iskustvo da za nju uvek ima nade, više nego za silnika koji joj nadgleda poslove i gura je u svakojake pustolovine. Božanstvo zapadne civilizacije je Razum; na lestvici naših vrednosti on ne zauzima tako visoko i nezamenljivo mesto. Angažovanost Razuma u nalaženju praktičnih rešenja i olakšica u svakodnevnom životu je zadivljujuća, i tu bismo od Evrope imali šta da naučimo. Šteta je što s učenjem nismo počeli ranije, dobrovoljno, iz koristoljublja, i što smo skloni da istočnjačku zapuštenost izjednačavamo sa duševnošću, i da nemar uzdižemo na visinu metafizičkog izbora. Mi se danas modernizujemo navrat-nanos, pod prinudom, prema tuđoj računici, onako kako to čine loši đaci koji se laćaju knjige nekoliko dana pred polaganje ispita. Uvažavanje nesumnjivih dostignuća evropskog Zapada kod nas prati provincijalna inferiornost i nerazumevanje suštine onoga čemu se divimo. Naša malograđanština i njena politička elita u Evropi pre svega vide mamutske prodavnice robe široke potrošnje, luksuz i obilje, umišljajući, bogzna s kojim pravom, da bi to i njoj moralo pripadati. Ona bi da se prikrade bogatstvu, da sa strane nešto štrpne, a ne da slične vrednosti kod kuće gradi i potvrđuje. Hoće odmah, i u gotovom, bez alternative, a zauzvrat nudi samopoštovanje i nacionalno dostojanstvo – ono do čega joj nije stalo. Tu, još jednom, dolazi do izražaja konfuzija u koju mali narodi lako upadaju: precenjujemo ono što želimo, potcenjujemo ono što imamo. Naše uvreženo shvatanje ljudskih prava i sloboda ne zaostaje za idejama zapisanim u poveljama velikog sveta, ali je ta težnja kod nas nedovoljno razrađena i slabije formulisana. Dušanov zakonik je imao više obzira prema sebrima, nego onovremeno zakonodavstvo Zapada; naši ustavi iz 19. veka pisani su prema evropskim predlošcima. Demokratski impuls našeg čoveka dublji je i prirodniji nego kod građana u nekim politički visoko razvijenim zemljama, koji su prošli kroz viševekovno klasno dresiranje. Naše je opterećenje rajetinski sindrom; domaće izrabljivače smo kasno dobili i nismo stigli da ih obogotvorimo. Te, i druge povoljne predispozicije i dalje su u prirodnom stanju, u neozakonjenom obliku; Razum hoće uobličenje. Mnogo je formalnih dostignuća u državnom uređenju Zapada, u školstvu, sudstvu, zdravstvu, policiji, saobraćaju, u zaštiti dece, žena i ugroženih, najzad, u borbi za očuvanje prirode, koji zaslužuju poštovanje i ugledanje. Imamo šta da naučimo, ali učenje podrazumeva prilagođavanje iskustava sopstvenim potrebama i mogućnostima, a ne kopiranje. Politički, Evropa je skup rogova u vreći koje sjedinjuje veliki kapital. Mi nemamo iluzija o prirodi kapitala, a opet mu širom otvaramo vrata, u nadi da ćemo, dok nas bude eksploatisao, i mi od njega videti koristi. Politički, Evropa ne odlučuje sama o svojoj sudbini, pa ne možemo očekivati da će biti uviđavna prema našoj. Bik koji je nosi na leđima uvlači je u ratove iz kojih ne može izići čista lica. Maločas, za ručkom, čuh preko televizije kako je u Tripoliju ubijen Gadafijev sin i njegovo troje unučadi. Vest saopštena ravnim glasom, bez emocija, onako kako se daje prognoza vremena ili izveštaj lutrije. Takva, razbojnička Evropa uteruje strah u kosti. Njeni vojnici trenutno vojuju na pet-šest ratišta. Pravo na mešanje u unutrašnje poslove suverenih zemalja upisano je u državnopravni kôd kolonijalnih osvajača i porobljivača. Ratoborni Zevs već pola veka zasipa planetu bombama i gromovitim pretnjama. Njegova polja časti su : Kuba 1959-1960; Gvatemala 1960; Belgijski Kongo 1964; Gvatemala(ponovo) 1964; Dominikanska republika 1965-1966; Peru 1965; Laos 1964-1973; Vijetnam 1961-1973; Kambodža 1969-1970; Gvatemala (po treći put) 1967-1969; Liban 1982-1984: Granada 1983-1984; Panama 1989-1990; Irak od 1991. godine do danas; Kuvajt 1991; Somalija 1992-1994; Bosna 1995; Iran 1998; Sudan 1998; Avganistan 1998; Srbija 1999; Avganistan od 2001. godine do danas; Libija 2011. godine. Koliko sutra, neman bi mogla da udari na Siriju, Evropinu postojbinu, da vrati feničansku lepoticu u njen kraljevski dvor i zagorča život Bašaru el Asadu. Nema kraja bici za ljudska prava, za blagostanje, slobodu i demokratiju... Pitam se, ponekad, da li su naši evrofili i mondijalisti svesni s kim se hvataju u kolo i kuda ih igra može odvesti. Političku i materijalnu podršku sa Zapada oni primaju bez rezerve i bez griže savesti, ne sumnjajući u plemenite namere darodavaca, valjda sa uverenjem da rade na modernizaciji zemlje. Nacionalni identitet bi, po njima, trebalo da ustukne pred univerzalizmom; došlo je vreme da se lečimo on nazadne i zaglupljujuće prošlosti, po receptu najjačih zemalja sveta. Propovednici anacionalnog univerzalizma u toj igri ništa ne rizikuju, a dobijaju ono do čega im je jedino stalo – nova tržišta, izvore prirodnih i energetskih materija, slobodan protok robe i novca preko kontinenata. Univerzalizam i anacionalizam danas imaju nacionalno zaštićeno poreklo. To je roba za izvoz u nerazvijene i pokorene zemlje. Kod kuće se pevaju sasvim druge pesme. Gore, na Olimpu, pod oblacima, gaje se usijana patriotska osećanja, na koja smrtnici po dalekim provincijama Imperije nemaju pravo.

Više

Dugo putovanje u Evropu

Piše Dr Oliver Antić Pozicija i deo opozicije smatraju da je ulazak Srbije u Evropsku uniju put „bez alternative“, iako tvrde da teritorijalni integritet ne može biti doveden u pitanje. Uvereni smo da nacionalno odgovorna …

Više

Amerikanizacija Evrope

Piše Predrag R. Dragić Kijuk Evropa je izgubila politički kompas i danas postoji kao nato-američki protektorat. Zarobljena sopstvenom biografijom, ona je postala saučesnik i u izvršenju smrtne kazne nad humanističkim idealom, kome je inače težila …

Više

Promišljanje Evrope

Piše: Prof. dr Vuk Ognjanović Jedino, projekat stvaranja ekonomski i demokratski moderno uređene evropske države, nema alternativu. Taj cilj podrazumeva donošenje i brižljivu realizaciju srednjoročnog programa održivog razvoja privrede motivisanog izvozom, kao i svrsishodne koncepcije …

Više

U Francuskoj padaju feredže

Piše Mira Popović Islam je druga po snazi religija u laičkoj Francuskoj gde među 60 miliona stanovnika živi oko šest miliona muslimana. Zato je pitanje feredže osetljivo pitanje, iako veo preko lica nosi relativno mali …

Više