PISMA IZ TAMNOG VILAJETA – Katil-ferman iz Bijele kuće

Dok se obračunava sa SDA, Zapad iz vidnog polja ne gubi Republiku Srpsku, zahvaljujući kojoj bi „rat protiv terorizma“ mogao da dobije i svoju balkansku varijantu

Bosna je izgubila još jednu bitku, sad u Crnoj Gori. Pokazalo se da novinari, salonski stratezi i Majke Srebrenice, koji su pozivali na podršku Milu Đukanoviću, nemaju pređašnju snagu i autoritet. Narod Crne Gore izabrao je, a pomenuta „savest“ Bošnjaka zabavila se domaćim nevoljama. U zemlji u kojoj ni šest meseci nakon parlamentarnih izbora muslimansko-hrvatska Federacija u Sarajevu nema vladu, zacrvenili su se fesovi, zabijelile ahmedije, a hodže i novinari poručili: „Ovako više ne može“.

SLEDEĆA STRANPUTICA Pre nego što im damo za pravo, trebalo bi se zapitati koja je uloga tog naroda u arhitekturi pomenutog haosa i kad je to, protiv čega se sada bune, počelo? Izvesno je da „Federacija Alije i Tuđmana“ nije izabrala svoju vladu već četiri i po godine. Tačnije, volja iskazana na izborima 2018. nije nikad sprovedena. Sve je zapravo počelo ranije i vezano je za raspad Jugoslavije…
Protesti pred OHR-om na kojima se targetira Kristijan Šmit, a Zapad sumnjiči za izdaju, takođe su izraz bezizlaza SDA. Nađeno je da namjesnik Bosne, s kojim je godinama paktirala cela politička čaršija, sada s mržnjom i rasizmom gleda na muslimane. Ove teške reči poverene su hadži Senadu, novinaru i vlasniku Fejs TV koji ne bez razloga slovi za glasnogovornika militantnog islama, u njegovom tumačenju građanske svijesti koju suprotstavlja militantnom krilu SDA. A ovo krilo se teško miri s tim da Bakir Izetbegović broji svoje poslednje političke dane.
Bakir zna da „njegov narod“ nije, u kulturno-istorijskom, a ni u civilizacijskom smislu, jedinstvena homogena zajednica. Takođe, pripadnost određenim političkim obrascima koje u BiH implementira Zapad predstavlja najvažniju tačku identitetskog oslonca, nepresušni izvor čvrstih veza, kao i razornih podjela. Ishod borbe između Zapada i SDA na koji ukazuju i protesti u Sarajevu neće bitno promeniti sudbinu Bosne, ali će ukazati na njenu sledeću stranputicu.

PUTINOVIM PUTEM Istovremeno, Zapad ne gubi vrijeme ni kada je reč o Republici Srpskoj. Američka vrata za desant na Balkan, i na Srpsku, otvorio je Entoni Blinken, izjavom da se Milorad Dodik nalazi na putu Vladimira Putina.
Da u svojoj biti nije opasna, ova opaska mogla bi se protumačiti kao rijedak kompliment koji je Dodik, postojanom državnom politikom i odbranom nacionalnog interesa i statusa RS, višestruko zaslužio. Jer kada iz Bijele kuće, carskog sjedišta najvećeg imperijalnog zloduha i najmasovnijih ubica, naroda, država i političkih lidera, dođe takva ocjena, u kojoj se neka ličnost poredi s najvećim neprijateljem SAD, onda to znači da američki „rat protiv terorizma“ dobija i svoju balkansku i srpsku varijantu.
Blinkenovu tezu dopunio je Danijel Server: „Vučić ne dozvoljava Dodiku da otcijepi Republiku Srpsku.“
Na pozadini crnogorskih izbora i političkih požara u muslimansko-hrvatskoj federaciji, pretnje smrću adresirane na predsjednike SDP BiH Nermina Nikšića i NIP Elmedina Konakovića dobile su razmere skandala. Incident je poslužio kao povod starom ratnom policajcu iz Tešnja i vječitom kandidatu za fotelju lidera SDA Šemsudinu Mehmedoviću da zatraži ostavku ili smijenu tek izabranog direktora Obavještajno-bezbjednosne agencije Almira Džuve.
Agencija je, tvrdi, morala da u roku od dva sata pribavi informacije o tome kojom prijeti. Ovako, abrinut je, njegova SDA može biti predmet napada ili optužbi da je teroristička stranka („a zar nije“) spremna da nasiljem brani svoje učešće u vlasti.

ŠEST PITANJA REISA CERIĆA I na kraju, bivši reis-ulema Mustafa ef. Cerić, sa skromne fejsbuk pozicije, podržane objavom u „Avazu“, postavio je šest pitanja Nikšiću i Konakoviću. Odgovornosti ne lišava ni Bošnjake.
„Bošnjaci, hej, izgubljenici, gdje ste vi? Nema vas, nema vas u Bosni (i Hercegovini) tamo gdje vas treba biti, već vas ima nešto malo tamo gdje ste u manjini… tamo gdje ste u većini ima vas mnogo, ali stojite i čekate pred manjinom da saznate da za vas nema mjesta u vlasti s njima zato što vam ne valja ni vjera ni nacija ni država.“
Kad Cerić kaže „Bošnjaci“, trebalo bi znati da on misli na SDA. U traktatu oživljava staru političku avet s Kosova Sejdu Bajramovića otkrivajući da se on povampirio u novim predstavnicima Bošnjaka, koji su „izdali našeg Bogića Bogićevića“. Bivši reis Cerić nije Bogića nazvao „srpskim Sejdom Bajramovićem“ nego „našim, bosanskim junakom“. Nikšića i Konakovića je pak napao zbog političkog dogovora sa strankama s kojim je SDA uvijek bila u vlasti i savezu. Kada je savez bio dobar za SDA, zašto ne bi za Nikšića i Konakovića?
„E moji, Bošnjaci“, zavapiće Cerić. Kukala im majka kad su njegovi.