SVETIONIK – Svingerski kruzer

O kandilo okačen jedrenjak od srebra, Crkva Sv. Nedelje, Jošica, Boka Kotorska foto N.M.

Svingeri su učesnici u „igri mijenjanja seksualnog partnera“, kako ih definiše nediskriminišuća verbalna formula, premda bi zreliji svijet rekao kako je Kotoru u pohode došla ploveća Sodoma i Gomora. Turističke entitete ne valja porediti, ali im je svima zajedničko, od Venecije preko Dubrovnika i Kotora, da su dušu prodali turističkom vragu

U Kotor je kao u glavnu zalivsku luku uplovio svingerski kruzer na kojem karta košta do trideset hiljada dolara.
Svingeri su učesnici u „igri mijenjanja seksualnog partnera“, kako ih definiše nediskriminišuća verbalna formula, premda bi zreliji svijet rekao kako je Kotoru u pohode došla ploveća Sodoma i Gomora. Turističke entitete ne valja porediti, ali im je svima zajedničko, od Venecije preko Dubrovnika i Kotora, da su dušu prodali turističkom vragu.
Drugo ime za turizam je sun, fun & sex, pri čemu se u klasičnim vremenima, ako je neko pošao iz Beograda recimo do Ohrida ili Halkidikija, seks sa suprugom podrazumijevao (zvalo se to u klasičnim vremenima vođenje ljubavi), ili neka švaleracija pride, ali su organizovane orgije izum novijih turističkih vremena. Bože me prosti, da neka agencija ukrcava na brod samce i samice sa njihovim kućnim ljubimcima, turistički bi um našao načina kako da za pare spoji samca sa samičinom ljubimicom, samicu sa samčevom, ili da ostavi mogućnost kontakta svih sa svima, jer, što da ne, 21. je vijek: što se dogodi na brodu ostaje na brodu. Važno je samo da su oni, kad izađu u Kotor, ili Dubrovnik, ili Veneciju, kulturni, da ne kake po kamenom pločniku, da su finansijski potentni da mogu da plate makijato i rizoto, i da, bome, dođu ponovo.
Svingerski kruzer nije prvi sodomsko-gomorski brod koji je došao u posjetu glavnom gradu Boke. Prije njega bio je, prije deset godina (ne računamo li sve vrijeme nebrojene jahte koje su dizajnirane da prkose hrišćanskom moralu) – kruzer „Selebriti siluet“ (Celebrity Silhouette) s preko 2.000 homoseksualaca iz Zapadne Evrope, Brazila i Australije. Bazeni, hidromasažne kade, kazina i restorani nisu ono što je „Selebriti siluet“ izdvajalo iz mora luksuznih kruzera, već okvir u kome je, na radost uzvitlanog podnebesja, LGBT personama bilo dozvoljeno… sve. Reklama koja je pratila ovaj brod isticala je ne samo „odmor i zabavu već i novo iskustvo, romansu i svježe mogućnosti. Putovanje nudi buđenje pored dugoročnog ili kratkoročnog partnera i zajedničko iskustvo u novim lukama. Najviše od svega“ – stajalo je u reklami – „naša putovanja nude vam vrijeme s ljudima sličnim vama, i prijateljima, starim i novim“.
Krasno.
Deset godina poslije gej kruzera u Boku je uplovio „Azamara Journey“, svinger kruzer kompanije „Original Group“. Javnost je obaviještena da će se na brodu održavati tematske večeri, erotske radionice i razne senzualne zabave, no da će se poštovati kućni red, da se na putovanju nalaze isključivo parovi, koji bez odjeće mogu biti samo u za to određenim prostorijama. Dakako, fotografisanje i snimanje videa je strogo zabranjeno na mjestima gdje se goli putnici prepuštaju razlogu svoga putovanja.
U doba kada je katoličkoj crkvi nimalo naklonjena Francuska vladala Zalivom (1807–1813), izgrađen je u Kotoru „Napoleonov teatar“, ali nisu okolni Dobroćani iz kapetanskih palata i palacina branili zbog teatra svojim ženama i ćerkama da kroče u kotorski Stari grad, nego zbog libertina, žena slabog morala, kojih je Kotor toga doba bio pun, pa ga je, kao nehrišćansku poštu trebalo izbjegavati. Ali je, avaj, Kotor iz doba Napoleona bio čedan i prečedan za Kotor koji kanda onim što čini danas – politički i moralno – priziva novu prirodnu katastrofu.
Nije dobro po grad, nekmoli po zemlju kao što je Tajland, ili po našu prestonicu punu splavova na reci, da se bez ikakve granice zarad novca od nemorala dodvoravaju mamonu. Kao turističke atrakcije. Kao turističke destinacije.

Prvi svingerski klub u Srbiji

U selu Velereč na Ibarskoj magistrali otvoren je 2010. g., legalno, prvi svingerski klub. Pokrenuo ga je, ah, naš povratnik sa Zapada, gdje je tamošnje vrijednosti upijao tokom 40 godina, željan da biznis ideje kopipejstira, zapati, i naplati u Srbiji.
Svinger klub nije javna kuća već mjesto gdje bračni ili ljubavni parovi – u sobama, sauni, džakuzi-bazenima – međusobno razmjenjuju partnere. Seanse ne isključuju učešće više osoba, od kojih svaka zna zašto je tu, kao i oni seksualni furešti na kruzeru koji je uplovio u Kotor, po cijeni karte i do 30.000 dolara.
Car je u palati Grgurina priredio carski objed za mnogobrojne zvanice, među kojima je bio i knjaz Nikola sa pratnjom.

U koju će zemlju zarad seks-turizma prvo otići čovjek najpre muškog a onda ma kog pola? U Tajland. Kao što je posredno Napoleon u Kotoru vojnicima priuštao izduvni ventil, geopolitička je zakulisa takav globalni seks-teatar napravila od Tajlanda, pišući mu zakone po kojima sve može, pa čak i da stanovništvo bude tolerantno na ono što bi i Holanđani na referendumu odbili (valjda?), a to je epidemija transrodnih prostitutki poznatih kao lejdibojs – koje su postale, ili su postali, zaštitni znak tajlandske turističke ponude. Tri miliona prostitutki i prostituta, od čega je trećina djece, jede pirinčani lebac od rada koji je moguć ali nije moralan, iz hrišćanske vizure, jer sve i ako je moguće, nije čovjeku oba pola na korist.
Svrha.
Čemu ovakav tekst u moru dokaza da su nam Srbija i Crna Gora krenule zapadnom nizbrdicom? Kada more ljudi ustaje iako im je prije toga vrabac sletio na prozor i na srpskom progovorio: Nemoj za ovim vođama!
Čemu ovakav tekst dok u Evropi traje rat, dok cijene rastu, dok vlast daje Kosovo a Srbi ga, nesvjesni da je sve režija u koautorstvu Vašingtona, Beograda i Prištine, brane jer su i bez vožda i bez Sinđelića?
Čemu tekst o sporednim skarednostima u zemlji koja je razbijana decenijama da bi bila još razbijenija: ni sa Kosovom, ni sa Srpskom, ni sa Vojvodinom, ni sa samom sobom u pašaluku?
Čemu ovakav tekst dok odumiru školstvo, zdravstvo, sudstvo u demokratiji kolonijalnog tipa, gdje su vlasti zadužile praunuke da bi njihovi preci na vlasti danas živjeli na dug, umjesto da tvore nove vrijednosti od zemlje i iz nje niklih umova?
Čemu se nadati u vremenima u kojima zapadna geopolitička hemisfera ubrzano gasi krave, truje pčele i goji skakavce za ishranu djece po vrtićima i školama? Od koliko sutra i naše djece.
Čemu ovakav tekst?
Koitirajte mi s ocem ako znam.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more

2 komentara

  1. G. Maloviću, moram najpre da kažem da se sa vašim takstom slažem od A do Š.
    Čemu Vaš tekst?
    Čemu su poslužili i moji komentari u “Pečatu”, napisala sam ih preko 240. Čemu je trebalo da posluže?
    Pa, nada uvek umire poslednja. Pišući, tj. čineći jedino što mogu u svojoj 83. godini života, nadala sam se da ću bar minimalno da DOPRINESEM da se nekima OTVORE OČI, da se svi Srbi UJEDINE oko pitanja od nacionalnog interesa, da opozicija prestane da misli samo na vlast, da vladajuća “elita” malo “STUKNE” u svojoj pogubnoj uzletelosti ka EU i glupim novotarijama iz nje, da se okrenemo NACIONALNOJ KULTURI, ISTORIJI I tradicionalnom pravoslavnom MORALU, da Srbi postanu pravi vernici i oslonac potraže u istinskoj VERI… i još mnogo toga.

    Da predsednik ne bude preopširan u svom obraćanju narodu, da ne vređa nikoga, ne prekida sagovornika, da ne bude jedini koji o svemu odlučuje, da ne igra dve različite uloge pred krvnicima iz belog sveta i pred narodom, da bude odlučan i dosledan u zahtevima a ne slabić koji se unapred predaje, da bude hrabriji, da nas ne plaši, ne podmićuje, da tačno zna ko mu je prijatelj a ko neprijatelj – ne da ih stalno brka, da ne predaje KiM…. i još mnogo toga.

    I? NIŠTA!
    ČEMU? – upitala sam se hiljadu puta. Pa i ovaj komentar ne služi ničemu, a , eto, napisah ga, suznih očiju i ojađene duše.

  2. Džaba priča moj Nikola. Sve je pošlo đavoljijem tragom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *