Imperija i njeni podanici

Bi-Bi-Si nas obaveštava ovih dana da predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski „dominira“ skupom G7 u Japanu. Britanski ministar „odbrane“ Ben Volas nas upozorava da Rusija, Kina i afrički „ekstremisti“ predstavljaju ozbiljnu opasnost koja bi do kraja decenije mogla da dovede do velikog ratnog sukoba. Bivša premijerka Liz Tras iz Tajvana poziva na formiranje ekonomskog NATO-a usmerenog protiv Kine. U Britaniji štrajkovi, izbeglice, inflacija, rasna i polna konfuzija…

Počnimo od sveže propagande. Zelenski „dominira“ skupom, javlja nam Tesa Vong iz Hirošime, gde se održava sastanak grupe G7. Tu su Amerikanac Džo Bajden (ili njegov hologram), glavna namesnica Evropske unije Ursula fon der Lajen, Kanađanin Trudo, Francuz Makron, Japanac Kišida, Britanac Sunak, Nemac Šolc i Italijanka Meloni. I zaista, predsednik Ukrajine u zelenoj majici sa atraktivnim simbolima na rukavu i grudima izgleda bitno drugačije od ostalih. No urednica Biba ne stavlja reč nabijenu značenjem kao što je „dominira“ u naslov članka iz modnih razloga. Biće da je iz strateških. Kao da želi da nam poruči da se u tom pravcu sve kreće. Po planu. I sve je pod kontrolom. Ništa da se ne brinemo. Kako prolazi Ukrajina, tako će i svi drugi. Odlično. Jedva čekamo. Amerikanci najavljuju obuku ukrajinskih pilota i isporuku borbenih aviona F-16. Nekoliko sati kasnije Zelenski se pojavljuje u Japanu. Stiže pravo iz Saudijske Arabije francuskim avionom i odmah „dominira“ scenom. Talenat, nema šta.

HIROŠIMA I BAHMUT – MOĆNI SIMBOLI Možda je vaš dopisnik previše cinično raspoložen ovih majskih dana, ali mu se konture i simbolika ovog skupa čine jezivim. Hirošima – to je japanski grad na koji su Amerikanci avgusta 1945. godine bacili atomsku bombu i ubili preko sto hiljada civila. U skorije vreme je ista ta zapadna ideologija organizovala prevrat u Kijevu koji je od 2014. odneo petnaestak hiljada života u Donbasu a u poslednjih godinu i nešto dana u čitavoj Ukrajini i više stotina hiljada. Hirošima tada, a gradić Bahmut ovih dana. Ostavimo reči po strani. Hirošima i Bahmut su moćni simboli koji rečitije govore od bilo koje prosto proširene ili složene rečenice. Od učesnika skupa G7, Nemačka i njeni saveznici su odgovorni za smrt 27 miliona građana Sovjetskog Saveza a Japanci za smrt oko 30 miliona Kineza. Od tada su Amerikanci i njihovi epigoni započeli na desetine ratova širom sveta i uzrokovali smrt miliona ljudi. I sad to društvance kuje nove planove? Pričaju o ekonomiji uvijenoj u pretnje, tenkove i rakete. Zanimljivo.
Ta se ekipa, dakle, okupila tamo u Japanu da kroji, šije, para, seče, kalemi i rubi našu budućnost. Našu, svakako, jer su im svi planovi globalni. U isto to vreme, ovde u Britaniji, ministar takozvane odbrane Ben Volas najavljuje da će do kraja decenije verovatno izbiti rat između NATO-a i Rusije, Kine i afričkih „ekstremista“. Koliko su ti ekstremisti baš ekstremisti je jedna stvar, sasvim je druga i jasna činjenica, međutim, da je Volas ovim širokim potezom kista obeležio čak tri kontinenta: Evropu, Aziju i Afriku. A kad on kaže Afrika, ne misli na arapske zemlje, to je već zapaljeno i gori. Ne, on misli na Afriku južno od Sahare. Valjda tamo gde kineske firme grade pruge, brane i puteve. Biće tu i nekih ekstremista, uvek se nađu kad zatreba. Poslednje tri godine su se malo primirili, uplašili se valjda od korone pa je slabo bilo terorističkih napada po gradovima na zapadu, no sad bi mogli opet da krenu na posao.

TAJVAN DOBAR – KINA ZLA Da sasvim upotpuni ovu neveselu sliku potrudila se i sada već neizbežna Liz Tras, bivša premijerka koja se uputila na Tajvan. Tamo je održala govor u kom je spomenula da je Tajvan u prvim redovima globalne borbe za slobodu i da mu preti autoritativni kineski režim. Obratimo pažnju na ikonografiju i propagandnu vrednost pažljivo odabranih reči: sloboda, autoritativni i režim. Tajvan – dobar. Kina – zla. To je sve što prosečni konzument zapadnih medija treba da zna. Više od toga nije dobro ni za živce ni za miran san. A sve češće nije dobro ni za karijeru.
„Sasvim je jasno da predsednik Si namerava da osvoji Tajvan“, izjavila je. „Ne znamo kada i kako bi to moglo da se desi, ali sam sigurna da su predsednik Si i Komunistička partija Kine spremni da upotrebe i silu ako to bude potrebno“, nastavila je da bi zaključila kako „svi mi koji verujemo u slobodu i demokratiju moramo da se postaramo da Tajvan bude zaštićen i da kineska vlada shvati da bi vojni napad na Tajvan imao ozbiljne posledice“. Kad smo već kod te čuvene „demokratije“, ne možemo da ne primetimo da Ursula fon der Lajen, predstavnica EU na ovom samitu, nije demokratski izabrana ni od koga, nikada ni na jednu funkciju. Nije ni Riši Sunak, njega je poturila Konzervativna partija. Džo hologram Bajden je već izabran kako je izabran. Sve sasvim uzorno i demokratski.
Istovremeno, sa one strane Atlantika, Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Američkih Država je tražilo od Kongresa da odobri transfer podmornica na atomski pogon u Australiju. To je, naravno, u okviru AUKUS „odbrambenog“ sporazuma, koji su potpisale Australija (AU), Britanija (UK) i Sjedinjene Države (US). Da podsetimo da je početni dogovor predviđao premeštaj američkih podmornica tek 2027. godine. Čemu žurba? No, kako vidimo, figure se na svetskoj šahovskoj tabli raspoređuju ubrzanim tempom a iza mnogih poteza se nazire ruka ili bar inicijativa Gordog Albiona. Britanija štiti svoje interese, rekli bi Riši Sunak, Boris Džonson i Liz Tras i svi drugi koji se uspnu uz lestvice vlasti. Ali čiji su to interesi? Naivni bi pomislili da su to interesi biračkog tela, poreskih platiša, građana… da vidimo malo čime se to bave britanski građani.

KAKO SU BRITANCI POSTALI „LJUDI KOJI JEDU KROMPIR“ U martu ove godine inflacija je skočila na oko deset posto. Posle je pala na pet, kažu, a Engleska banka je u cilju smanjivanja inflacije povećavala kamatne stope dvanaest meseci uzastopno sve do 4,5 odsto. Ko s tim novim kamatnim stopama uspe da otplati kredit za kuću – svaka mu čast. Građani, naravno, ne mare previše za makrostatistiku već za troškove života. Ta priča ide ovako. Cena gasa je skočila 130 (godina na godinu) a struje 67 posto. Troškovi stanovanja su porasli 26 posto, hrane i pića 19, restorana 11, nameštaja i kućnih aparata 8, odeće i obuće te zdravstvenih usluga 7 posto. Kada stignete do prodavnice – peške jer je benzin poskupeo 30 posto – ustanovite da su cene porasle ovim tempom: ulje 49 posto, šećer 42, mleko 38, kvasac i prašak za pecivo i začini 37 posto, so 33, sir 34, jaja 32 a smrznuto povrće 30 odsto. Svinjetina 30 procenata, brašno i puter 23, riba i hleb 19 a piletina 18 posto. Krompir je, na svu sreću, poskupeo samo dva odsto i tu se odmah setimo slike holandskog majstora kičice Van Goga i njegovih čuvenih „Ljudi koji jedu krompir“. Sve drugo je tim siromašnim holandskim seljacima bilo van domašaja. Sirotinja, glad i beda. U poslednjih godinu dana milion Britanaca je otkazalo pretplatu za internet. Štedi se.
Inflacija je, dakle, deset posto a plate su porasle oko šest posto. Gledajući ove gorenavedene cene, reklo bi se da je inflacija i veća, no hajde da verujemo statistikama Zavoda i Bi-Bi-Siju. Možda su ljudi već počeli da jedu samo krompir. Da uz to kažemo i da je prosečna nedeljna plata u Britaniji šeststo funti, pre poreza. Znači, dobije se na ruke oko 450 funti nedeljno. Zavod za statistiku nam kaže da je prosečna plata rasla prošle godine tempom od tri funte mesečno, no kad se inflacija uzme u obzir, plate su se smanjile barem dva posto. Na osnovu ovih podataka, sasvim je jasno da široki slojevi ne mogu biti zadovoljni stanjem privrede i politike.
Ne samo da nisu zadovoljni već su i vrlo nezadovoljni pa štrajkuju. Nekada su se Britanci smejali Italijanima i njihovim čestim promenama vlada i štrajkovima. Evo nas sad na trećem premijeru u godinu dana, na inflaciji od deset posto, padu životnog standarda i ratu u Ukrajini koji treba valjda da se proširi na još par kontinenata. U poslednje vreme su povećanje plata putem obustave rada tražile medicinske sestre, prvi put u istoriji, zatim lekari, nastavno osoblje univerziteta i škola, podzemne i nadzemne železnice, služba za izdavanje pasoša, kontrolori letenja na aerodromima…
Kao da pad životnog standarda nije dovoljan, registrovan je i značajan porast broja umrlih – 21 posto iznad proseka umrlih u poslednjih pet godina, 2.500 nedeljno. Dvadeset odsto je vrlo visok broj, ali vladu to kao da ne zanima. Poslanik Endru Bridžen (supruga mu beogradska operska pevačica Nevena devojačko Pavlović) pokrenuo je to pitanje u parlamentu u kontekstu posledica od korona vakcinacije. Za takvu drskost je izbačen iz Konzervativne partije i napadnut na mnogobrojne podle načine (antisemitizam, npr.). A mi naivni mislili da je čovek baš radio posao za koji je biran i poslat u London – da pita i traži rešenja. Tako da smo stigli do toga da zvanično izabrane demokratske vlasti ovu povećanu smrtnost među biračima ne samo da ne primećuju već i žele da zabašure. Divni ljudi. Čega li se samo plaše? I još, kad ih ne zanima povećanje smrtnosti od 20 posto, da li ih zanima inflacija od 10 odsto? Njih ni jedno ni drugo ne zanima. Oni u reveru nose plavo-žute značke u znak podrške antiruskoj politici. Ukrajincima manje-više.
Istovremeno svuda čitamo o sumama koje se nemilice šalju kao pomoć ukrajinskim vojnim naporima. Milijarde novca i tone naoružanja. Borimo se za demokratske vrednosti i slobodni svet. Onaj iz koga je Endru Bridžen prokazan i odstranjen jer se usudio da postavi najlogičnije i najnormalnije od svih pitanja: da li znamo zašto nam toliko ljudi naprasno umire? Ako ne znamo, treba da to istražimo. Strašno. Čist antisemitizam, viče Peni Mordon, koja je imala inače čast da na ceremoniji krunisanja Čarlsa Trećeg nosi tzv. državni mač (sword of state). Prva žena u istoriji kojoj je ukazana ta čast. Nije mala stvar. No zašto se dotična gospođa, koja je i lider Donjeg doma parlamenta i predsednik Privi veća, nije zainteresovala da nađe odgovor na dobro postavljeno pitanje. Zašto ljudi umiru? Od čega? Kako to sprečiti?

RASKORAK IZMEĐU GLOBALNIH PLANOVA IMPERIJE I SVAKODNEVICE Neto priliv imigranata u Britaniju je prošle godine bio 504 hiljade. U zemlju su stigle izbeglice iz Ukrajine (dvesta hiljada) a neprestano stižu i imigranti preko kanala, u gumenim čamcima – prošle godine skoro pedeset hiljada, od čega oko pola iz Albanije. Zanimljivo, u toj balkanskoj avliji Edija Rame nema rata. Od čega beže? Po novom britanskom zakonu o imigraciji, nelegalni migranti će biti prebačeni u Ruandu (Afrika) ili neku treću bezbednu zemlju. U međuvremenu, vlada nelegalne imigrante smešta po hotelima, motelima i stanovima koje je do juče koristila vojska – račune podmirujemo mi, poreski obveznici. Dakle, smeštaj, ishrana, prioritetni pregledi kod lekara i nedeljna apanaža iz džepa istih poreskih obveznika koji sami ne mogu tako lako da dođu do lekara.
Ruanda danas, ono što ostane od Ukrajine sutra. Ko zna? Ideja nije uopšte loša.

Širokim potezom kista obeležio čak tri kontinenta – Evropu, Aziju i Afriku: Ministar „odbrane“ Ujedinjenog Kraljevstva Ben Volas

Čujemo dalje da jedno od desetoro dece školskog uzrasta želi da promeni pol. I to se dešava u društvu gde izgleda niko ne ume da objasni, da da definiciju žene. Šta je to žena? Pa ovako… premijer Novog Zelanda ne zna. Vođa opozicije ser Kir Starmer ne zna. Niko ne zna. Čudo jedno. Zakon čak omogućava deci da se podvrgnu opasnim hirurškim zahvatima promene pola bez konsultacije s roditeljima. To je klizava nizbrdica koja vodi do toga da država preuzme brigu o vaspitanju dece. Antička Sparta, Hitlerova Nemačka, Pol Potova Kambodža… ima još primera. Sakaćenje dece po američkom modelu. Obesmišljavanje polova koje vodi do transhumanizma, do simbioze čoveka i veštačke inteligencije. Sada već sasvim vidljive konture nove ideologije u oblandama Četvrte industrijske revolucije Klausa Švaba i Svetskog ekonomskog foruma. Zelena agenda, klimatske promene. Ako vam je inflacija sada 10 posto, sačekajte samo da stupe na snagu mere koje ograničavaju pristup tradicionalnim izvorima energije. Grejaćemo se na vetar i sunce. U Engleskoj? Na sunce?
Raskorak između globalnih planova Imperije i svakodnevice je, dakle, očigledan i sve veći. U Ukrajinu se šalju pare, oružje pa čak i SAS specijalne jedinice. Kina se napada verbalno, kuju se vojni savezi i planovi, otvoreno se harangira protiv polovine čovečanstva. Skup političara koji očigledno gube kontakt sa svojim narodom sprema nove spletke protiv velikih svetskih sila a usput i protiv sopstvenog stanovništva. Čeka nas poskupljenje hrane i nestašice svega i svačega. U Holandiji i Americi se farmerima otima zemlja. Deci se po školama na jelovnike umesto mesa stavljaju insekti. Beli čovek je za sve kriv i matematika je rasistička. Zašto 2 + 2 mora da bude četiri? (P.S.: ne mora. Napravi most i auto sa 2 + 2 = X, sedi pa se vozi.)
Ljudi su sve siromašniji i nezadovoljniji. Na ulicama Hirošime su protesti protiv skupa G7. U Francuskoj protiv penzionih reformi i mnogo još čega. Protestuju u Nemačkoj, Portugaliji i Holandiji. U Kanadi i Americi. Svi imaju svoje jake razloge i sve više osećaju da je politički sistem kompromitovan i nefunkcionalan. Bogati se bogate još više i nastavljaju da preuzimaju poluge vlasti. Velike korporacije vode politiku zemalja a političari se više i ne pretvaraju da treba da štite interese glasača koji su ih poslali u demokratske ustanove. Reč „korupcija“ može da posluži samo za podsmeh. Sve je to već uveliko legalizovano i rasprostranjeno.
Zapadna imperija se sprema na oružani sukob još većih razmera. Ukrajina je tek početak. Da li će se to dogoditi pre svrgavanja dolara s prestola glavne međunarodne valute? Hoće da uvedu digitalnu valutu centralne banke, digitalne identitete. Sužava se prostor ljudskih sloboda. Istorija nas uči da su ovakve situacije najava civilizacijskih lomova. Pitanje je samo hoćemo li biti aktivni učesnici ili žrtve. Magbet ubija kralja Dankana. Ledi Magbet ga ohrabruje. Hamlet kaže Ofeliji da ide u manastir. Različitih uloga ima koliko hoćeš. Šekspir bi mogao i neke nove likove da dopiše. I Nušić bi mogao. Materijala ima vazda.
Britanci su strpljiv narod. Fudbalski stadioni puni, piva još ima, TV programi šljašte besmislom, internet je sve više pod cenzurom i bregzit se klima… da vidimo dokle će(mo) da izdrže.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *