SVETIONIK – Nemoguće?

Sveti oganj: Dokaz vaskrsenja

Pred čitalačkim okom je priča u koju je racionalno nemoguće povjerovati. Vjekovima se u Jerusalimu na Hristovom grobu svakog dana pred Vaskrs, na Veliku subotu, tokom posebne pravoslavne službe, na neobjašnjiv način pojavljuje plam čiji je naziv Sveti oganj. Ako postoji sintagma za čudo, onda je Sveti oganj dokaz da čuda ne samo što postoje nego mogu biti i metodički dokumentovana. Lijen čitalac neka u telefon ukuca Sveti oganj pa će videti (FOTO, VIDEO) kako dokaz vaskrsenja maše pred očima, svake godine. No informacija o čudesnom pojavljivanju Svetog iliti Blagodatnog ognja nikad nema u prvom minutu svih TV stanica na svijetu. Strpljiv čitalac otkriće zašto. Pazimo…
„A od smokve naučite pouku: Kada se već njene grane podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto“ (Mk 13, 28) foto N.M.

Izuzetan duh? Početkom milenijuma, unutar vremena oca Momčila Moma Krivokapića (1945–2020), protojerejskog namjesnika bokokotorskog, nesuđenog predavača na Oksfordu, zasigurno najobrazovanijeg i najharizmatičnijeg pravoslavnog zalivskog pastira unazad mnogo decenija – razgovarao sam na ostrvu Gospa od Škrpjela sa don Brankom Zbutegom (1952–2006), najobrazovanijim zalivskim rimokatolikom svoga pak vijeka o svemu, pa i o fenomenu Svetog ognja. Čovjek koji je od zalivskih Hrvata i pokatoličenih Crnogoraca bio za života izuzetno štovan, kazao mi je kratko: Nikad nisam čuo za takovo što.
Gledao sam don Branka Zbutegu u oči, silinom sunca po moru skupljenih zenica.
Vagao sam da li me to on vara. Ali do danas nisam stekao aparat za ocjenu iskrenosti ili neiskrenosti izuzetnih duhova. Biće da se zato, kao naivan, kao čovjek koga je lako prevariti, držim dalje od političkih imena i prezimena.
Najobrazovaniji među bokeljskim rimokatolicima, dunkve, rekao mi je da nikad nije čuo da se svake godine na Hristovom grobu bez ljudske intervencije pali kandilo koje gori tokom cijele godine, gasi se namjerno na Veliki petak, i čudesno se – tokom vrhunskog vjerskog događaja pravoslavne crkve – pali samo od sebe tokom molitve jerusalimskog patrijarha. Događaju vjekovima, ne godinama, prisustvuju hiljade ljudi, od kojih su mnogi svjedoci među nama, dakako najviše iz velikih gradova, ali i iz malih mjesta, poput Stepojevca, odakle mi je prije kvarat vijeka Hadži Mira donijela snop od 33 svijeće prvobitno upaljene Svetim ognjem – svjetlošću a ne vatrom, koja se poistovjećuje s natprirodnom Svjetlošću što je zasijala na Hristovom grobu u trenutku vaskrsenja.
Idemo redom…

Hristos Voskrese!

Stalnogoreće iliti neugasivo kandilo Svetog groba prvi put je upaljeno 326. godine kada je otkriven Hristov grob i od tada ostaje neugašeno. Gasi se samo jednom godišnje, ujutro na Veliku subotu, kako bi ubrzo bilo upaljeno Svetim ognjem.
Najveće očigledno čudo pravoslavlja događa se vjekovima pod kupolom jerusalimskog Hrama Vaskrsenja, unutar Crkve Svetog groba, pod istom kupolom. Plamen koji se sa samoupaljenog kandila prenese na četiri snopa od po 33 patrijarhove svijeće u početku ne peče, niti ima boju vatre, pa mnogi vjernici kupaju zato brade ovom svjetlošću, radosni i preradosni, kličući Hristos Voskrese!

Ljeto 0066. Ljeta 66. Judejci dižu bunu protiv Rimljana. Četiri godine kasnije, 70. godine nove ere, rimski vojskovođa Tit ubija, po rimskom istoričaru Tacitu, oko 600.000 Jevreja. Sa zemljom sravnjuje sve građevine uključujući i Solomonov hram (na mjestu gdje se danas nalazi Kupola na stijeni, odakle se po vjerovanju milijarde i po muslimana prorok Muhamed uznio na nebo). Nakon rimskog opustošenja Jerusalima, Jevreji su planski protjerani, među njima i rani hrišćani, koji odlaze mahom u Pelu galilejsku i Antiohiju, 400 km od Pele. Tu će, do povratka 136. g., sve vrijeme biti utočište Jerusalimske crkve, grčke po karakteru.
Ubrzavamo.
Godine 313. rimski car Konstantin Veliki, rođen u Nišu, Milanskim ediktom ozakonjuje hrišćanstvo, jer su do tog trenutka vjernici bili bacani lavovima. Godine 326. majka cara Konstantina Sveta Jelena, tokom obimnih iskopavanja, pronalazi Časni krst – krst na kome je Hrist raspet, i na tom mjestu, po nalogu svog sina, cara, gradi 336. Hram Vaskrsenja.
Od 336. godine do danas molitva silaska Svetog ognja se uvijek služi na grčkom jeziku, od strane pravoslavnih duhova, patrijaraha.
Tokom dugog niza stoljeća bivalo je promjena: od kraja 15. vijeka do danas grčki pravoslavni patrijarh ulazi sam u unutrašnji dio Crkve Svetog groba (Kuvuklija), gdje na koljenima upućuje molitvu da opet niotkuda siđe Sveti oganj i upali kandilo na grobu Isusa Hrista. Ipak, od 9. do 15. vijeka kada je Sveti oganj silazio s neba, u unutrašnjosti Groba nije bilo nikog. I kandilo se jednako palilo.
Dolazak Svetog ognja na Hristov grob uvijek na pravoslavnu Veliku subotu čudesan je i jedinstven događaj u ljudskoj istoriji, koji se na isti dan dešava duže od milenijuma i po, na način koji je besprekorno dokumentovan. Kako? Upravo tako: besprekorno.

Kome vjerovati? U rasprodatoj knjizi „Sveti oganj“ Harisa K. Skarlakidisa (Elea, Atina, 2011), osim na srpskom izdatoj na još sedam jezika, autor nas ni u šta ne ubjeđujući dokumentuje najpoznatiju i ujedno najnepoznatiju temu kroz svjedočanstva 45 pisaca iz srednjeg vijeka – odreda vanrednih umova i autoriteta (drugi tada, s rukom na srcu, ne bi ni imali prilike da se dohvate mastila i papira) – od kojih je desetorica Francuza, petorica Arapa islamske vjere, petorica vizantijskih Grka, petorica Nijemaca, četvorica Engleza, trojica Rusa, trojica Persijanaca islamske vjere, trojica Islanđana (od kojih je opat Nikola Bergson 1154. g. prešao 10 hiljada kilometara da bi stigao do Jerusalima), dvojica Jermena, jedan Sirijac, jedan Moldavac, jedan Švajcarac i jedan Španac – koji svi svjedoče o istom: o čudesnom silasku Svetog ognja na neobjašnjiv način, u Veliku subotu, na molitvu jerusalimskog patrijarha.
Pečat modernosti daje naučno mjerenje koje je na Hristovom Grobu izvršio ruski fizičar dr Andrej Volkov na Veliku subotu 2008.

Sveci ne lažu, posebno ne u srednjem vijeku Ko je prvi opazio da se na Hristovom grobu sama od sebe pojavljuje svjetlost koja postaje plamen teško je utvrditi, ali se na početku pošteno dokumentovane Skarlakidisove knjige pojavljuju zapisi Svetog Grigorija Prosvetitelja (oko 330. g.), pa Svetog Teodora Savaita (836), pa arapskih istoričara El Džahiza (848), El Masuda (940)… da bi Ibn el Kis, poznavalac islamskog prava, u takođe 10. vijeku, ostavio vrijedan opis iz koga se vidi da muslimanski upravitelji Jerusalima imaju potpunu kontrolu nad pravoslavnom službom: prisutni su imam džamije, emir i sultan, koji jedini ima ključeve Groba. Pravoslavni patrijarh, van Groba, pred očima silnog svijeta, kao uvijek, moli se za silazak Svetog ognja. Čudo koje opet treba da uslijedi ponovo se odigrava javno. Grob je zaključan, ali se u njemu, gle, pojavljuje svjetlost, i plam u kandilu, sultan ulazi u Hristov grob da bi upalio svijeću, predaje je imamu, toliko posvećeno i svečano, kao da se radi o islamskoj službi, da bi pak imam (vjerski poglavar) Svetim ognjem upalio kandila u džamiji Kupole na stijeni, koja se smatra, nakon Meke i Medine, trećim najsvetijim mjestom islamskog svijeta.
Godine 947, na jutro Velike subote, u Jerusalim je bahnuo jedan emir, poslanik bagdadskog kalifa, koji je jerusalimskom patrijarhu zabranio službu silaska Svetog ognja – zbog velikog uticaja na muslimansko stanovništvo, jer se „cijela Sirija zahvaljujući čudu Svetog ognja ispunila hrišćanima“. Emir naređuje – piše o. Nikita, emisar cara Konstantina Sedmog Porfigorenita – kako emir naređuje da se fitilj neugasivog kandila zamijeni gvozdenim. Događa se čudo, te se i takav, gvozdeni fitilj pali dana 7. aprila 947, na Veliku subotu.
Persijanac El Biruni je krajem 9. vijeka bio jedan od najvećih naučnika islamskog svijeta. Zapravo… Profesor na Harvardu DŽ. Sarton, „otac istorije nauke“, naziva El Birunija najvećim naučnikom islamskog svijeta, dok ga takođe prof. istorijskih nauka na Harvardu i na Univerzitetu u Aleksandriji A. Sabra naziva „jednim od najvećih umova cijele istorije“. Baška što je pola milenijuma prije Zapada izračunao Zemljin poluprečnik, El Biruni je zapisao kako „silaženje vatre s neba na taj dan predstavlja razlog zbog kog ostajemo zapanjeni“. Kao muslimani, podrazumijevalo se.
Svega devet ljeta nakon El Birunijevog djela, godine 1009, egipatski kalif El Hakim odlučuje da stavi tačku na čudo: sravniće sa zemljom Hram Vaskrsenja i Hristov grob, ne samo da bi hiljade hrišćana prestale da pješke ili na kamilama dolaze do Jerusalima nego i zato što se glas o čudu koji se svake Velike subote događa na Hristovom grobu proširio po cijelom muslimanskom svijetu. I zato što je počeo da djeluje kao magnet.
Sv. Lazar Galisijski (966–1053), očevidac, potvrđuje da je uništenje hrama deboto bilo potpuno. Muslimani su unutar zidova pronalazili dukate ugrađene još u doba Svete Jelene, iz doba izgradnje. Hram Vaskrsenja je srušen da bi čudo Svetog ognja prestalo da djeluje na muslimansko stanovništvo. Ipak, da li je?
Rišar Blagosloveni, francuski monah i ljetopisac, 1027, osamnaest godina nakon razorenja Hrama, pod uslovima opasnim po život, kada muslimani kamenjem gađaju hrišćane, kojima prijeti smrt ako se Sveti oganj ne pojavi čak i iz ruševina hrama, Sveti se oganj pojavljuje! Svedočanstvo Rišara Blagoslovenog iz 11. vijeka zato ima izuzetnu vrijednost.

„Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom“ (Jn 1, 48) foto N.M.

Papa Urban Drugi, Prvi krstaški rat i krv do koljena Na saboru u Klermonu, u Francuskoj, papa Urban Drugi, koga rimokatolička crkva slavi danas kao sveca, godine 1095, pred morem ljudi, u najčuvenijem govoru srednjeg viejka (!) – objavljuje istinitost čuda Svetog ognja. Kako bilo, Urban Drugi pokreće Prvi krstaški rat „u cilju oslobođenja Svete zemlje“ od muslimana. Desetinama hiljada bojovnika obećano je odlaganje dugova, zaštita imovine, čak i oprost grehova. Mnogi u pohodu vide pustolovinu, a većina priliku za pljačku. Krstaši osvajaju Jerusalim jula 1099, i u atmosferi potpune pomame i ludila, u jednom od najvećih zločina koje pamti istorija planete Zemlje, kolju i komadaju sve živo: staro, mlado, muško, žensko, čak i djecu. Hroničar Fulherije opisuje pokolj: „Oko deset hiljada ljudi je obezglavljeno u Hramu. Da ste bili tamo, noge bi vam do članaka bile u krvi poklanih.“
Jeziva djela čije slike nije uputno dodatno oslikavati riječima imala su dakako posljedica na čudo Svetog ognja. Kako i ne bi? Prije nastavka valja kazati da pravoslavni hrišćani nisu imali ni mrve učešća u zločinačkom poduhvatu, nego su i sami, kao kod osvajanja Carigrada 1204, bili žrtve rimokatoličkih… partnera.
Na Veliku subotu 1100. Daimbert, nadbiskup Pize, koji je 1099. u Svetu zemlju stigao na čelu armade od 120 jedrenjaka, postaje vjerski poglavar Jerusalima i stavlja se na čelo službe silaska Svetog ognja.
Ali se čudo za koje se držalo da se čudom uvijek mora zbiti… ne zbiva.
Latinski sveštenici spekulišu da bi razlog za ovo metafizičko odstupanje mogli da budu grijesi koje su kolektivno počinili ubijajući i staro i mlado, pa naređuju krstašima da se listom ispovjede. Francuski istoričar Gilbert ostavio je zapis kako se Sveti oganj te godine ipak pojavio, neuobičajeno kasno, kad se već spuštala noć.
Ali, avaj. Sledeće godine, 20. aprila 1101, prvi put u istoriji, Sveti se oganj uopšte ne pojavljuje. Latini povezuju dva i dva, uviđajući da nisu oni ti koji imaju blagoslov da prizovu dokaz vaskrsenja. Molitve ponavljaju i sutradan, na dan Vaskrsa, ali se ništa ne događa.
I, gle, dok Latini napuštaju Hram Vaskrsenja, te hode u pravcu crkve u koju su pretvorili džamiju pod Kupolom na stijeni – na molitvu preostalih pravoslavnih sveštenika iznenadno se na Vaskrs 1101. pojavljuje Sveti oganj! Bog se pobrinuo da čak osam hroničara (što je srećni ili Bogom dani paradoks) opišu vjerski obred koji se odigrao prije 10 vjekova. Trojica Francuza, Fulherije, Bartlof i Giber, Nijemac Ekehard, Englez Viljem, Italijan Kafaro, Jermenin Matej i još jedan Francuz čije ime nije ostalo znano. Svi su saglasni da je pojavljivanje Svetog ognja nakon molitve pravoslavaca bilo od strane rimokatolika shvaćeno kao providenca. Da čudo bude veće, jedino je Daimbert imao ključeve Kuvuklije (u kojoj je Grob), crkve unutar Hrama Vaskrsenja, koji je na dojavu da je Sveti oganj ni iz čega, čudom upalio kandilo, dotrčao i otključao vrata 21. aprila 1101.
Od tog trenutka pragmatični Latini odlučili su da isture grčke pravoslavce koji će molitveno prizivati Sveti oganj, a oni, Latini će ga preuzimati i dijeliti narodu.

Nauka dokazuje: Događa se čudo!

Ruski se fizičar dr Andrej A. Volkov, iz Nacionalnog centra za istraživanje „Institut Kurčatov“, našao 2008. na čelu tima koji je imao zadatak da naučno ispita čudo silaska Svetog iliti Blagodatnog ognja.
Digitalni osciloskop bio je osnovni instrument i nalazio se desetak metara od Hristovog groba u trenutku kada je 21. aprila 2009. zabilježio spektar elektromagnetnog zračenja u određenim frekvencijama.
Volkov je 21. aprila 2009, na Veliku subotu, zabilježio pojavu niskotemperaturne plazme, čime se objašnjava činjenica da plamen Svetog ognja prenesen na svijeće u prvo vrijeme ne peče, niti pali dlake u bradama vjernika koji se tom Svjetlošću a ne još uvijek vatrom – ozareni umivaju u prvim trenucima po silasku. Pojava iskričave plazme – na stranu što se fenomen pred svim za tu vrstu događaja otvorenim očima odigrava duže od milenijuma i po – jedinstveno je čudo, jer za njega ne postoje naučni, ne postoje fizički uslovi! Volkov sumira i kazuje da u trenutku koji prethodi pojavi Svetog ognja postoji takođe neobjašnjiv električni napon u vazduhu, kao i električno pražnjenje. Sumnjičavac bi pitao nema li kakvog polariteta, možda oblaka punih munja iznad Jerusalima u taj dan? Ali nema. Na Veliku subotu gotovo uvijek je u Jerusalimu lijepo vrijeme. Kakvi oblaci, munje i bakrači.

Saladin naređuje: Gasi to! Čuveni Salah el Din (1138–1193), poznatiji kao Saladin, sultan Egipta i Sirije-Palestine, konačno je ujedinio muslimane od Iraka do Egipta i s njima krenuo protiv krstaša. Odlučujuća bitka odigrala se jula 1187, gdje je spletom okolnosti najveći muslimanski vojskovođa u istoriji Saladin do nogu potukao vojsku od 20 hiljada krstaša.
Poslije 88 godina franačke vladavine muslimanski mač, ali i vjerujući u Alaha um, ulazi u Jerusalim.
Dekretom samog Saladina, Sveti grob prelazi u ruke Grka. Zapravo, Saladinov dekret štiti Hram Vaskrsenja i Sveti grob u svim vjekovima potom.
Na Veliku subotu 4. aprila 1192. Saladin je ušao u Hram Vaskrsenja kako bi prisustvovao onome o čemu je do tog trenutka samo slušao. Prisustvuje on službi silaska Svetog ognja. Događaj bilježe hronike iz pera neosporivih srednjovjekovnih autoriteta, npr. engleskog opata Ričarda, koji opisuje kako Saladin s pratnjom dolazi do Svetog groba i tamo s pažnjom posmatra gde pravoslavci uznose molitvu i uspijevaju da prizovu Sveti oganj – ni iz čega, niodakle, što izaziva radost u hrišćana, ali i podozrenje kod muslimana. Potonji tvrde da je riječ o obmani.
Da bi se uvjerio kako se ni o kakvoj hrišćanskoj obmani ne radi, Saladin naređuje da se – svjedoči opat Ričard iz 12. vijeka – „ugasi kandilo koje se na božanski način upalilo. Čim je kandilo bilo ugašeno, odmah se ponovo upalilo božanskim dejstvom“. Saladin naređuje da se kandilo po drugi put ugasi, no se ono i po drugi put upalilo.
Na ovom mjestu istorija kazuje oh.
Jer Saladin naređuje da se kandilo ugasi i treći put.
Sultan je bio zapanjen. Kandilo se, samo od sebe, ni iz čega, i po treći put samoupalilo.
Najslavnija ličnost muslimanskog svijeta umrla je prije pojave Svetog ognja 1193, naredne godine, i ostala je upamćena ne samo kao očevidac čuda na Veliku subotu 1192. već i kao vjernik, jer je pustio da krstaši – koji su 1099. pobili sve što je u Jerusalimu imalo dušu, mirno s familijama napuste grad. Veliki Saladine, neka ti Bog na njemu znani način da rajsko naselje.

Puca stub, pojavljuje se Sveti oganj Na Veliku subotu 1579. turski upravitelji su pravoslavnim vjernicima i grčkom patrijarhu Sofroniju Četvrtom zabranili da uđe u Hram Vaskrsenja da bi molitveno prizvao Sveti oganj.
Šta da radi, patrijarh Sofronije ostaje na vratima Hrama, kao svoj pred vlastitom kućom u koju ne smije, ali zna da baš u taj dan Bog treba i hoće da pošalje Sveti oganj.
Godine 1579. na Veliku subotu Sveti se oganj, po sunčanom danu, munjom spustio niz srednji od tri stuba s lijeve strane ulaza u Hram, i upalio svijeće u patrijarhovim rukama. Iznenađeni, turski su stražari otvorili vrata, bilježe hroničari, i patrijarha pustili da na čelu mora naroda priđe Crkvi Svetog groba.

Papa protivu pape: Istinit je Sveti oganj, ne nije!

Papa Urban Drugi – rečeno je već gore – godine 1095, uoči Prvog krstaškog rata, u najčuvenijem govoru što su ga u srednjem vijeku čula rimokatolička ušesa, objavljuje istinitost čuda Svetog ognja.
Pazimo…
Godine 1238, 143 potom, bez istoriji znanog razloga, papa Grigorije Deveti odlučuje da ospori autentičnost čuda. Zabranio je latinskim sveštenicima da učestvuju na službi silaska Svetog ognja.
Papa Grigorije Deveti zabranjuje učestvovanje svojih sveštenika iako mu sami sveštenici u Jerusalimu dokazuju da se svake godine pred njihovim očima događa čudo koje potkazuje vaskrsenje Isusa Hrista.
Mišljenja dvojice papa, Urbana Drugog i Grigorije Devetog, o čudu Svetog ognja dijametralno su suprotni. Ako je nepogrešiv bio sud pape Urbana Drugog, onda je pogrešan bio sud pape Grigorija Devetog. Ako je pak pogrešan bio sud pape Grigorija Devetog, onda je deboto ispravan bio sud Urbana Drugog.
Potpisnik ovih redova se odlučio na čiju će stranu obrnuti vodu što potiče kolo tumačenja, no rimokatolička pitalica tko je u pravu, Urban ili Grigorije, ostaje pa ostaje. Kad i pamćenje dobrog čitaoca ovog teksta vraćenog na početak, kada mi je na vještačkom ostrvu Gospa od Škrpjela U Boki Kotorskoj pokojni don Branko Zbutega posvjedočio gdje nikad nije čuo za takovo što.
Za što, podsjetimo se, on nije bio čuo? Za Sveti oganj, čudo o kome mora da zna svaki hrišćanin, bio on rimokatolik, ili pravoslavac.

Svrha Svedočanstva raznih patrijaraha do danas prenose nam saznanje kako lični doživljaj pojave Svetog ognja zavisi od toga s kakvom je količinom otopljenog srca patrijarh ušao bez i jedne šibice u Grob.
Događalo se da npr. patrijarh Damjan Prvi (1897–1931), koji je preko 30 puta bio na čelu službe silaska Svetog ognja, jednom vidi iskre, drugi put plavom svjetlošću orošenu grobnu kamenu ploču, da ga plamen dočeka već u kandilu, ili da se pojavi odmah po molitvi.
Kako bilo, čudo Blagodatnog ognja neraskidivo je povezano s vaskrsenjem Isusa Hrista, na način kako to tumači pravoslavno učenje. Patrijarh Irinej Prvi (2001–2005) nazivao je Sveti oganj čudom nad čudima.
No kako je pad a ne kriza kroz koju prolazi čovječanstvo prije svega duhovnog a ne ekonomskoj karaktera, to ona vodi civilizaciju, mahom zapadnu i nekad hrišćansku, u dekadenciju i u propast.
Budući da zlo nikad ne ide samo, pogledajmo što se dešava u našoj kući. Jer se nešto dešava…

„Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače“ (Post 3, 7) foto N.M.

Oprez Patrijarh jerusalimski Irinej Prvi umro je januara 2023. Godine 2005. bio je nezakonito svrgnut i defakto utamničen, do konca života nepokretan, a naslijedio ga je, Bog će znati koliko dostojno, Teofil Treći.
U poslanici koju je napisao 2005. kaže da je njegovo svrgavanje „bilo nekanonsko i protivzakonito“, a iz nastavka se čita koliko se samo protivio ekumenizmu kao zborištu svih jeresi, „jer ekumenizam okuplja i prisajedinjuje sebi otpale i izopačene u svojoj vjeri raskolnike“. Patrijarh je izveo Jerusalimsku patrijaršiju iz Svjetskog savjeta crkava, što baš i nije bio popularan gest. Koliko je u stvari bio nepopularan, potvrđuje ne samo njegovo svrgavanje nego i jeretičko ponašanje tzv. vaseljenskog patrijarha Vartolomeja, papoljupca.
Marta 2022. patrijarh Teofil Treći našao se na čelu „raznih hrišćanskih crkava“ povodom početka radova na rekonstrukciji Svetog groba (11 miliona evra). Zašto je i kome bila potrebna „rekonstrukcija“ Svetog groba nakon vjekova i vjekova?
Da bi kamere turista imale bolji rakurs i estetičniji kadar?
Među pravoslavnima se s koljena na koljeno prenosi predanje po kome će nesilazak Blagodatnog ognja na Veliku subotu u Jerusalimu biti siguran znak da se vrijeme primaklo kraju. Da se u Jerusalimu zacario onaj čije se ime ne spominje. Naivno bi bilo pretpostaviti da onaj čije se ime ne spominje ne zna za jadac, pa je učinio sve, ili će učiniti sve, da se znakom (nesilaskom Svetog ognja) ne otkrije. Da li je tokom rekonstrukcije Svetog groba u nj ugrađena tehnika koja će paliti „Blagodatni oganj“ i u godini kada ga Bog ne bude poslao? Zašto bi ovakav scenario na kraju pravoslavne priče odgovarao pravoslavcima? Pravima nikad ne bi. Odgovarao bi samo ako i patrijarsi prevjere, kao što je prevjerio Vartolomej sa Fanara, vaseljenski raskolnik. Sveti oganj koji se pojavljuje vještački, ne zapravo nego per la finta, ma ne daj Bože, održao bi vjeru da vremena za spasenje još ima. Sto očiju čovjek da otvori, neće mu biti naodmet.
Jerusalimski patrijarh Teofil Treći vakcinisao se kada je Matriks to od njega zatražio. I na Veliku subotu 2021. u Crkvi Svetog groba mogli su da silasku Svetog ognja prisustvuju samo vakcinisani.
Bujrum.
U čitalačkom je oku bio tekst svih mojih tekstova. Ne vjerujte više rođenim očima. Samo srcu.
Hristos voskrese, vaistinu voskrese!

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more

Jedan komentar

  1. Uh bravo, odličan tekst, hvala

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *