ILI-ILI I POSLE TOGA – Odbaciti njihov „čudesni svet“

Srpski mediji javljaju ovih dana da naši inženjeri rade punom parom, svakako potpomognuti državnim inputima: „Savez inženjera i tehničara Srbije, u saradnji sa Inženjerskom akademijom Srbije i Savezom poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije i uz podršku Inženjerske komore Srbije, organizuje 23. decembra naučnu konferenciju pod nazivom Četvrta industrijska revolucija u poljoprivredi.“ Nevezano za ovaj događaj, tumačeći planove najkorumpiranijih finansijskih institucija na planeti, ozbiljni glasovi upozoravaju: „Rat protiv poljoprivrede je njihova sledeća meta“

Dešavaju nam se stvari male. Eto, na zahtev roditelja, Kulturni centar u Novom Pazaru povukao je sa repertoara Čudesni svet, animirano ostvarenje studija velikog Volta Diznija. Zašto Pazarcima smeta – Volt Dizni? Glavni lik u Čudesnom svetu je homoseksualac!
I roditelji su, javljaju na „političku korektnost“ hiperosetljivi mediji u Srbiji, „ocenili da ‘nije prihvatljivo’ da se takav sadržaj nudi deci koja ‘nemaju razvijenu svest o poruci koju film pokušava da šalje’“.
Roditelji su ocenili da drugog puta nema. Nisu gubili vreme da čekaju da država – koja, protivno volji 95 od sto građana, organizuje Evroprajd – zaštiti njihovu decu. Uostalom, Vlada Srbije (zaista nije dobro da ovo zovemo srpska vlada) je 2018. odlučno stala na stranu distributera slikovnica uvezenih iz „progresivnije“ Hrvatske u kojima je deci objašnjeno da nema ništa normalnije do „da Roko ima dve mame, a Ana dvojicu tata“. Stidljivo oglašavanja jednog ministra na tviteru je ućutkano. [restrict]

LGBT IDEOLOGIJA Uspavana Srbija tada nije obraćala pažnju da Vlada Srbije nema dilemu Evroprajd da ili ne, odnosno – ako gledamo otvorenih očiju u „svetlu budućnost“, lako će nama biti i bez Kosova, ali pitanje da se bude prvi u regionu sa Evroprajdom je šekspirovosko „biti ili ne biti“.
Javila nam je tada premijerka (možda bi bolje bilo da se kao na evropskim avio-linijama ne upuštamo u određivanje pola): „Volela bih da se moji ministri bave svojim poslom, a ne da iznose stavove za koje ih niko nije pitao.“ I Pazarcima bi se sada moglo reći da oni vređaju „jedan broj građana“ koji žive u istoj državi i koji „pune budžet“. Ali valjda nije zgodno „u ovom trenutku“.
Jeste to udar na „ljudska prava“, što u Srbiji neće biti dozvoljeno pa makar i da Srbije ne bude, ali eno u Italiji je izabrana premijerka zato što je govorila same politički nekorektnosti: „Ja sam žena, ja sam majka, ja sam Italijanka, ja sam hrišćanka.“ E, iz Vlade Srbije „na evropskom putu“ – nijedna ova stavka neće biti izgovorena ni u dobru ni u zlu. Nedopustivo!
To što „primitivni“ Katarani ne dopustiše da hrabri kapiteni „civilizovanih država“ nose kapitenske traka u duginim bojama s veličanstvenom porukom OneLove – u Srbiji nikad ne bi prošlo. Vlada Srbije bi se izborila da svi, pa i sveštenici SPC (oni posebno!), nose te trake kao nedavno maske.
Neće vlasti u Srbiji zbuniti ni posrtanje Japanaca: japanski sud je saopštio da je zabrana istopolnih brakova bila ustavna, a „što je druga takva presuda u jedinoj zemlji članici G7 u kojoj istopolni brakovi nisu dozvoljeni“. Osam Japanaca, četiri para, „navodeći da je zabrana istopolnih brakova u suprotnosti s njihovim ljudskim pravima“ zatražilo je odštetu od „po milion jena, odnosno oko 7.200 dolara“, a neki sud je odbio zahtev, jer „japanski ustav definiše brak kao zajednicu zasnovanu na obostranom pristanku dve osobe različitog pola“.
Odluka, „viđu vraga su sedam binjišah“, dolazi dan pošto je američki Senat prihvatio predlog zakon o zaštiti istopolnih brakova. Kakav Senat, Vlada Srbije bi poslušala Hila a da on ništa i ne kaže. Rekao nam je jednom. Dobro, nećemo ambasadoru Japana uputiti oštru notu, jer su nam dali autobuse. Rojters je u svom tužnom izveštaju dodao i da je Singapur ukinuo zabranu homoseksualnih veza, ali, dođavola, „ograničio izglede za legalizaciju istopolnih brakova“.

SLEDEĆI KORAK – REVOLUCIJA Kad bi Vlada Srbije, i sve što ovde vlada imalo vremena, pomislilo bi da nešto škripi u najidealnijem od svih svetova. Ali nema, i nama je Vlada uvezla nešto što je veće i od „ljudskih prava“ – Četvrtu industrijsku revoluciju! Lično je naše premijerče otišlo do Ženeve i – donelo splav spasa. I mesec dana kad je okončalo Evroprajd, u Palati „Srbija“ (glogov kolac srpskom nacionalizmu u srce) priredilo konferenciju, međunarodnu dabome – Biotech Future Forum 2022. Došlo je i ono momče Berge Brende (bivši ministar inostranih poslova Norveške), koje gde Klaus Švab okom, ono skokom.
Naši mediji nisu baš ulazili u to čemu to služi, ali javljaše – važna je stvar. Zna se: „Biotehnologija je ključna za unapređenje rešenja u oblastima kao što su medicina, poljoprivreda i prehrambena industrija.“
Za medicinu smo mogli da se uverimo – u one dve kovid godine. Sada naša javnost ne pokazuje nikakvo interesovanje za posledice. Zastrašujuće posledice oko vakcina koje niti su prošle istraživanja, niti su vakcine; zastrašujuću faktografiju oko biolaboratorija planski razbacanih po svetu (i kod nas markirane četiri) a koje kontroliše čuvena filantropska ustanova od milja zvana Pentagon; zastrašujuća korupcija a na čelu te kolone Ursula fon der Lajen, koja je od muža pazarila za svakog građanina EU po deset vakcinica a preko potpisanog ugovora u kojem je sve osim naziva dokumenta i datuma precrtano crnim itd…
A poljoprivreda i prehrambena industrija u Četvrtoj industrijskoj revoluciji izvesno ne podrazumevaju – ono na što zaostalim Srbima pada na um: pšenica, kukuruz, svinjski obori, krave i pašnjaci, vinogradi, voće i povrće…
Nedavni sastanci G20 na Baliju, Agende UN 2030 COP 27 u Egiptu i neizbežni Svetski ekonomski forum (SEF) iz Davosa obećavaju „dijetu… uključujući smanjenje potrošnje mesa, razvoj alternativa i podsticaj prelaska na domaće biljke, useve i žitarice (a da se smanjuje trenutno oslanjanje na pšenicu, kukuruz, pirinač, krompir)“. Za slavskom trpezom će se naći lažno meso, alternativa proteina kao što su slani mravi, cvrčci a crvi da zamene piletinu, govedinu, jagnjetinu. Naše premijerče od detinjstva sanja hamburgere (Impossible Burgers) koje nam sprema Bil Gejts a za koje testovi pokazuju da su „najverovatnije kancerogeni jer se proizvode od GMO soje i drugih proizvoda zasićenih glifosatom“.

To što „primitivni“ Katarani ne dopustiše da hrabri kapiteni „civilizovanih država“ nose kapitenske trake u duginim bojama s veličanstvenom porukom OneLove – u Srbiji nikad ne bi prošlo. Vlada Srbije bi se izborila da svi, pa i sveštenici SPC (oni posebno!), nose te trake kao nedavno maske

KRAVE NEPRIJATELJ BROJ JEDAN „Rat protiv uzgoja životinja za meso postaje smrtno ozbiljan“, javlja Vilijam Endgal. „Vlada Holandije premijera Marka Rutea (bivši član Unilevera, britanske multinacionalne kompanije, saradnik SZO agende) imenovala je specijalnog ministra za životnu sredinu i azot Kristijan van der Val. Koristeći nikad opozvane i zastarele smernice EU Natura 2000 za zaštitu prirode koje su navodno osmišljene da ‘zaštite mahovinu i detelinu’, a na osnovu lažnih testova, Vlada je upravo objavila da će nasilno zatvoriti 2.500 farmi širom Holandije. Cilj je zatvaranje 30 odsto stočnih farmi, ako ne drugačije, onda eksproprijacijom.“
Krave! Najveći problem sveta su ti dobroćudni preživari. Ima da ih nema. Ključni globalni argument o efektu „staklene bašte“ a koji donosi smrtnu presudu kravama, u stvari je „neproverljiva glupost koja potiče iz neprozirnih kompjuterskih modela “. Pa, pitate se u čemu je onda moć tih neproverenih narativa?
Kad pročitate imena interesenata – BlackRock, JP Morgan Asset Management, Allianz AG of Germany, Swiss Re, HSBC Bank, Fidelity Investments, Edmond de Rothschild Asset Management, Credit Suisse, Rockefeller Asset Management, UBS Bank i slično – shvatate da su iza svega „neke od najkorumpiranijih finansijskih institucija na planeti. One nikad ne stavljaju ni peni tamo gde im nije zagarantovan ogroman profit. Rat protiv poljoprivrede je njihova sledeća meta“.
Tome dodajte NVO mreže koje su u globalnim lagarijama „glas naroda“ i medije koji će „bezrezervno podržati stvar“. Svi uglas izvikuju naizgled razložnu frazu „održivi razvoj“ a koju je stvorio Maltuzijanski klub Dejvida Rokfelera i bejaše ključ u izveštaju Rimskog kluba iz 1974. Čovečanstvo na prekretnici.
I sad se pitate kakve to ima veze s nama? Krave su iseljene iz Srbije i pre holandskog primera, ako krenete da za slavu nabavite pečenicu, videćete da se broj svinja dramatično smanjuje; šećerane smo, setite se, rasprodavali „za jedan evro“, a kad je počela kovid ofanziva, država je jedva uspela da obnovi proizvodnju kvasca… Međutim, to ne znači da će nam uopšte biti problem da uništimo deset-petnaest odsto najbolje zemlje i ugrozimo najvažnije vodotokove da bi nam Rio Tinto sredio da imamo Mesečeve pejzaže za zahtevne turiste…
Ko će se onda nas setiti na globalnoj šahovskoj tabli? Ima, ima, ne brinite.
Srpski mediji javljaju ovih dana da naši inženjeri rade punom parom, svakako potpomognuti državnim inputima: „Savez inženjera i tehničara Srbije, u saradnji sa Inženjerskom akademijom Srbije i Savezom poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije i uz podršku Inženjerske komore Srbije, organizuje 23. decembra naučnu konferenciju pod nazivom Četvrta industrijska revolucija u poljoprivredi.“ Kad dođe čas, naše premijerče će otvoriti skup. Četvrta industrijska je njeno usvojče. I daće neku od čuvenih izjava – o razvoju IT-ja u poljoprivredi.

NEMATE KOGA DA ČEKATE Javljaju da je „cilj konferencije davanje odgovora na izazove nametnute klimatskim, ekonomskim i društvenim faktorima, a poljoprivreda u Četvrtoj industrijskoj revoluciji predstavlja prekretnicu u načinu proizvodnje hrane“. Pročitajte još jednom: poljoprivreda predstavlja prekretnicu u proizvodnji hrane. Jer opšte je poznato da pre ove vlade nije ni bilo poljoprivrede u Srbiji.
„Organizatori poručuju da su neophodne investicije (strane naravno) u razvoj, inovacije i nove tehnologije (po Švabovim transumanističkim vizijama)… čime se značajno povećava proizvodnja, uz nezanemarljivu uštedu lepeze resursa.“
Bože, sačuvaj nas prvo od ovih reči a onda od ove nesebične pomoći!
Vlada Srbije zna da će ovo ostaviti dosad nezabeležen uticaj na naše seljake i srpsko selo. Ovi ministri, koji srpskom građaninu liče na šibicare sa autobuskih perona, naučiće seljaka što on nije uspeo da savlada hiljadama godina. To je danas nauka – bilo medicinska, bilo poljoprivredna – sva može da stane u džep Bila Gejtsa i glavu Klausa Švaba. A nama je dodeljena Vlada koja razume da to i jeste „kraj istorije“. I koja će sve učiniti da se progres slučajno ne zaglavi u mračnim srpskim koridorima kao što se desilo sa NATO-om, evropskim putem, američkim nacionalnim interesom…
Veliki reset, Četvrta industrijska revolucija, Zelena agenda i slični utemeljeni su u Agendi 21 (Agenda za 21. vek) na konferenciji o održivom razvoju 1992. u Brazilu. Tadašnji multipolarni svet je tapkao za svemoćnom Amerikom i saglasio se s „planom kontrole za sva zemljišta, vodu, minerale, biljke, životinje, građevinu, sredstva za proizvodnju, hranu, energiju, informacije, obrazovanje i uopšte sva ljudska bića na Zemlji“.
Dok se običan čovek muči s porukama o agendama koje „organizovani kapital“, da ne kažemo kriminal, podmeće. Lepo je kad vam se kaže u Agendi 21 da „prava pojedinca treba da budu uravnotežena sa pravima zajednice“. Pita se ljudsko biće o svojoj budućnosti! Međutim, kad kao američka istraživačica Roza Koirea (1956–2021), pogledate dublje (njena knjiga Iza zelene maske: UN Agenda 21), vidite da je to ideologija lažnog „komunitarizma“. Kontrolori ne misle da je zajednica ono što mi pod tim podrazumevamo; „zajednica“ u umu globalista je „konstrukcija koju čine nevladine organizacije (NVO), korporacije i vlade, koje diktiraju šta treba da se dešava širom sveta“.
A „mi, kao pojedinci, bukvalno nemamo nikakav uticaj, osim ako se s tim ne slažemo“, kaže Roza Koire. „Ako se ne slažete sa ‘zajednicom’ [tj. nevladinim organizacijama, korporacijama i vladama], protiv ste takvog komunitarnog prava ili komunitarne društvene taktike i za vas je predviđeno jedino – da se potčinite vladavini ili da budete izbačeni iz društva.“
To valjda vidite i u svakodnevnom životu – „zajednica“ donosi sve odluke, ne pita vas i nije planirano da vas pita. Ostaje vam jedino, kao roditeljima u Novom Pazaru, da odete „na lice mesta“ i sami zaustavite ono što vas ponižava i dugoročno vam radi o glavi. Ako čekate da to uradi Neko, gubite vreme. Niko nije s vama. I tome se zasad ne vidi kraj. Što ne znači da kraja nema.

[/restrict]

Jedan komentar

  1. Jadni smo mi narod koji sve izneto, ne samo da ne vidi, nego i ne želi da se time bavi. Sve liči na trenutak približavanja fajronta u pijanoj kafani, gde poneko još truća a drugi naopako zapeva. Kao da se primiče i naš kraj. Ružan i tužan. Jer mi smo na nivou kad već ne uočavamo trenutke kad je naša sudbina nepovratno obrečena. Nekima od nas uzor je regent Aleksandar, drugima Tito, a najmanje je onih koji uočavaju da je sve ono bila jedna kliska i ka ambisu nagnuta ravan. Stiglo se dotle da već nije zgodno isticati pojam Srbin, pa se onda postavlja pitanje da li ćemo kao Srbi uopšte umirati ?!
    Ostaje još jedina dilema da li mi ovakvi imamo ikakvog kapaciteta da makar pokušamo da zaustavimo postojeće trendove ?
    Veliko bravo za autora, gospodina Reljića !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *