PISMA IZ TAMNOG VILAJETA – Zrno engleskog Komonvelta

Da li je istina o ratu devedesetih u vlasništvu pravih gospodara Bosne?

Pitanje ko je u stvari započeo rat u Bosni već dve decenije leži u fioci Tužilaštva BiH. U danima kada RS ulazi u izbornu kampanju sa slučaja Dobrovoljačke ulice, namerno ili ne, neko je oduvao prašinu sa (da li zaista plemenitom?) idejom da se osvetli stradanje pripadnika JNA 3. maja 1992.

ALIJINA GLAVA Deo javnog kolača pripao je i Alijinim generalima, vojnicima i policajcima, paravojnicima i parapolicajcima. Svi oni okupljeni oko Ejupa Ganića i Zaima Backovića, poznatog pod nadimkom Zagi, zapenušalo objašnjavaju kako i kada su osmislili strategiju napada na regrute i oficire JNA, koji su, uveravaju javnost, u dogovoru sa Alijom i zapadnjacima napuštali BiH u nebranjenim kolonama. Nekoliko stvari je simptomatično u njihovoj odbrani. Kako to da niko nije razmišljao o glavi Alije Izetbegovića kao zalogu riješenja situacije i zašto se sve ponovilo u Tuzli desetak dana kasnije?
Optuženi su: Ganić Ejup (1946), Backović Zaim (1954), Bahto Hamid (1961), Efendić Hasan (1934), Muslimović Fikret (1948), Pušina Jusuf (1949), Alispahić Bakir (1956), Bezdrob Enes (1961), Dahić Ismet (1954), Žiško Mahir (1971), sa izostankom onih koji su umrli ili svoju ulogu u zločinu učinili nevažnom. Kako je navedeno u saopštenju Tužilaštva BiH, oni se terete „da su u okviru svojih funkcija i ovlašćenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa svojim podređenima, planirali, podstrekivali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga UN, te nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, propustili da kazne izvršitelje ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, nisu spriječili ni kaznili izvršitelje, kao i pomagali počiniteljima nakon izvršenog zločina“.

CRNA KNJIGA ZLOČINA Uz optužnicu biće saslušano 277 svjedoka i više vještaka, a priloženo je i preko 500 materijalnih dokaza kojima se potkrepljuju navodi optužnice.
Prikupljeni dokazi odnose se na osam ubijenih žrtava sa utvrđenim identitetom, među kojima ima i civila i sanitetskog osoblja, zatim na ranjavanje 24 osobe, zarobljavanje, mučenje i zlostavljanje više desetina vojnika i civila. Činjenice o ovom zločinu su još tragičnije. Prava istina je da sukob oko Dobrovoljačke ulice u Sarajevu počinje dan ranije: da je ukupno ubijeno 42 pripadnika JNA, ranjeno 73, a 215 vojnika zarobljeno.
Slučaj izlazi pod reflektore javnosti u trenutku kada na političku scenu stupaju nove nacionalne kukavice, zapadne sluge, neoustaše i islamisti, koji agresivno uvjeravaju svoj narod i susjedne narode da se država ne isplati i da je najlakše pod kišobranom velikih sila odreći se bilo kakvih ambicija i identiteta. Bez žrtava, bez pobune, bez države i bez bilo kakvog znanja o važnosti narodne suverenosti, kolektivne i lične slobode. U tom vrednosnom sistemu Milorad Dodik je čist višak, a svaki septembar mučan podsetnik, ali ne na mučene, masakrirane i ubijane Srbe u muslimansko-američkim operacijama „Farz 95“ i „Uragan 95“ već na činjenicu da su počinioci šest godina kasnije srušili Kule bliznakinje i ubili preko 4.000 ljudi. Za to su, gle čuda, bili od strane istih Amerikanaca nagrađeni.

UBIJENO – VIŠE OD DVOJE Za sedam dana, nakon 9. septembra 1995. godine, od kote „Blizna“, Smoluće i Vozuće do Banovića, od obale rijeke Bosne do „Borove glave“ i „Kraljice“, te od Kamenice na granici Olova do Rakovca Donjeg na granici Doboja, silom je protjerano iz svojih kuća 22.000 Srba, spaljeno 66 naselja, srušeno 12 crkava i jedan manastir iz srednjeg vjeka. Ubijeno oko 600 srpskih civila i vojnika, a njih 192 odvedeno je na nepoznato mjesto i ritualno zaklano. U koritu rijeke Kamenice pod naslagama riječnog šljunka skrivena su mnoga tijela bez glava. Zbog počinjenih zločina Haški tribunal je osudio na kazne zatvora komandanta Alijine armije generala Rasima Delića, načelnika Generalštaba generala Envera Hadžihasanovića i komandanta Sedme muslimanske brigade pukovnika Amira Kuburu. Tokom procesa broj ubijenih je sa 65 sveden na 51 žrtvu.
Generala Sakiba Mahmuljina Sud BiH teretio je za, neodređeno, nekoliko ubijenih – „više od dvoje“, da bi mu, nakon iznete presude na osam godina zatvora, omogućio bekstvo u Tursku.
Za dvije stotine ritualno odrubljenih glava i hiljade državljanstava koje je njegova policija podijelila teroristima, obezbeđujući im obavještajnu zaštitu, Džaferović nikada nije odgovarao.

PUŠTENI NIZ VODU Takvu Bosnu Bakir Izetbegović svojata, prijeteći da će protjerati sve koji Bosnu ne vole, i to samo sa zemljom koja im ostane na cipelama. Ništa više od toga ponijeti ne mogu. Istina je da Bosna nije ni njegova već britanska, američka i njemačka. To je, suptilno, potvrdio i predsednik Turske pričom o „amanetu Alije Izetbegovića“, koji njega obavezuje da brine o Bosni. Kada je to izgovorio, turski predsjednik nije imao namjeru povrijediti Srbe i Hrvate nego Bakiru Izetbegoviću objasniti da je zalutao, da je Bosnu predao Zapadu i da onaj mali frtalj Bosne nije ništa više od zrna engleskog Komonvelta na Balkanu.
„Zapad je tu samo da bi podijelio muslimane“, kazaće Erdogan ovih dana u Sarajevu, izazivajući buru negodovanja zapadnih poslušnika, bivših komunista i brojnih pripadnika LGBT zajednice koji su još juče paradirali Sarajevom.
Praveći od Bosne engleski paradžemat, Bošnjaci pristaju da budu pušteni niz vodu. Englezi će ih se odreći, SAD na to klimnuti glavom, Nemci slegnuti ramenima.