Zamor materijala

Pandemija i protesti

Godina borbe sa svetskom pandemijom ne ugrožava samo one na prvoj liniji vatre – lekare i medicinsko osoblje – već utiče i na širu građansku populaciju, što zbog dugotrajne mentalne opterećenosti, što zbog egzistencijalne ugroženosti

Za godinu dana, od kada se pojavio virus korona u Srbiji, njeni žitelji su se suočavali s bolešću, hospitalizacijom, karantinom, respiratorima, smrću… Bilo je i političkih nereda, ali i solidarnosti, podrške, vakcinacije i ozdravljenja.
Godinu dana je dug period i, što bi se kolokvijalno reklo, došlo je do „zamora materijala“. Kao i u svemu kada ćutanje i trpljenje ima svoje granice. O trećem talasu pandemije, anesteziolog u kovid bolnici Batajnica Dejan Marković za RTS kaže da je razlika u tome što su svi sada stariji za jednu godinu. Umorniji su, nisu uopšte imali godišnji odmor, ili je bio skraćen tako da im svaki sledeći talas pada sve teže.
Tek, ovaj neslavni jubilej ili početak i druge godine života s kovidom 19 više beleži proteste i nemire zbog preduzetih mera zaštite, pa i same vakcinacije, stavljajući u drugi plan uspehe i pozitivne rezultate. Tako je odvajkada. [restrict]

NEZANEMARLJIVA POLITIČKA POZADINA Ostaje za akademske rasprave da li se radi o „nezrelom i neozbiljnom ponašanju“ ili je u pitanju reakcija na ne baš uvek adekvatne mere nadležnih na planetarnu pošast. Nije zanemarljiva ni politička pozadina oko dešavanja s virusom korona, sve uz pratnju raznih „analiza“ i teorija zavere, u kojima uvek ima i poneko zrno istine.
U subotu (21. marta) na beogradskom Trgu republike okupili su se građani koji su, kako navode, nezadovoljni zbog restriktivnih mera protiv virusa korona, a izveštač „Tanjuga“ javlja da učesnici protesta ne nose zaštitne maske.
Ređali su se govornici koji su kritikovali antikovid mere, ali je bilo i onih koji su mimo te teme izrazili protivljenje zbog istraživanja „Rio Tinta“ u Rađevini i Jadru, migrantske politike, globalizma… Među okupljenima je bilo i privatnika kojima je trenutno zabranjeno da rade.
Uveče tog dana više desetina ljudi okupilo se na Savskom trgu u Beogradu, kod spomenika Stefanu Nemanji, gde su odigrali Užičko kolo, takođe bez zaštitnih maski.
S obzirom na to da broj zaraženih koronom ne opada, a članovi Kriznog štaba apeluju na socijalnu distancu i pridržavanje svih epidemioloških mera, ovaj događaj naišao je na lavinu negativnih komentara na društvenim mrežama, poput reakcije biohemičarke Sanje Vujčić, asistenta na Farmaceutskom fakultetu, i njenog upozorenja da ćemo tek trpeti posledice ovakvih ispada.

PROTESTI – GLOBALNA AKCIJA Pored Beograda u još nekim gradovima Srbije bilo je okupljanja i protesta. Užički mali preduzetnici održali su protest ispred Gradske kuće kako bi ukazali na težak ekonomski položaj. Protestovali su turistički radnici, ugostitelji, frizeri, zanatlije, vlasnici samostalnih trgovinskih radnji, muzičari… U Čačku, pored protesta zbog novih restriktivnih mera, deo ugostitelja je odlučio da otvori svoje lokale uprkos zabrani Kriznog štaba.
Kao deo globalne akcije, sli-čni skupovi protiv zatvaranja i antikovid mera održani su širom sveta. Parižani masovno napuštaju grad uoči nove blokade čiji je cilj zaustavljanje porasta broja slučajeva kovida, piše „Gardijan“. Nova ograničenja, koja je premijer Žan Kasteks najavio, obuhvataju oko trećine stanovništva zemlje, uključujući Pariz i nekoliko drugih regiona na severu i jugu.
Demonstranti u centralnoj Nemačkoj čak su se sukobili s policijom zbog mera protiv virusa korona. Grupa „Patriotska opoziciona Evropa“ maršira Berlinom u znak protesta protiv vlade kancelarke Angele Merkel i koraka uvedenih za suzbijanje pandemije.
Amsterdamska policija upotrebila je vodene topove i policajce u zaštitnoj opremi kako bi rasterala nedozvoljeni protest protiv mera za suzbijanje pandemije. Skup protiv zaključavanja održao se bez dozvole opštinskih vlasti, pa je policija proglasila područje protesta kao oblast visokog rizika.
U Londonu ljudi marširaju centrom grada u još jednom protestu protiv zaključavanja.
Protesti protiv epidemioloških mera u borbi protiv korone održani su u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Slične demonstracije aktuelne su u 51 zemlji sveta.
Surevnjivosti i trvenja nisu lišene ni političke oligarhije pa su tako EU i Velika Britanija došle na ivicu sukoba. Naime, EU odbija poziv britanske vlade da isporuči vakcine „AstraZeneka“ protiv kovida 19 proizvedene u fabrici u Holandiji.
Britanci insistiraju na tome da fabrika „Halik“ u Holandiji mora da im isporuči tamo proizvedenu lekovitu supstancu jer je na to ugovorom obavezana.
Odnedavno bivša članica EU do sada je vakcinisala mnogo više ljudi nego zemlje Unije proporcionalno broju stanovnika. Brisel je zapretio blokadom izvoza vakcina protiv kovida 19 u Britaniju kako bi zaštitio oskudne doze za svoje građane, a predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen izjavila je da se epidemiološka situacija pogoršava. S druge strane Ujedinjeno Kraljevstvo u svom ugovoru o snabdevanju koristi klauzulu koja sprečava izvoz domaćih vakcina dok britansko tržište ne bude u potpunosti pokriveno, navode zvaničnici EU.

SRPSKI PARADOKS Naš paradoks je utoliko veći jer je Srbija prva po broju vakcinisanih i revakcinisanih u Evropi. A Srbija je retko kada imala priliku da se poredi s državama koje su na nju gledale kao na trećerazrednu zemlju, skoro pariju, koja je služila za primer i isticanje niza negativnosti, bez obzira što su uzročnici najčešće bili sami kritičari.
Reklo bi se da svakodnevne tabele bodu oči jer se Srbija po broju vakcinacija na milion stanovnika nalazi na prvom mestu u regionu sa 317.961, dok su iza nje Mađarska s 205.582 i Slovenija s 134.019 vakcinisanih osoba na milion stanovnika. Po broju revakcinisanih na milion stanovnika, Srbija je na prvom mestu u Evropi, a iza nje su Malta, Danska, Švajcarska i Norveška. Po broju revakcinisanih na 100 stanovnika Srbija je u Evropi takođe na prvom mestu, kao i u regionu, s 858.461 ukupno revakcinisanih, gde je za sobom ostavila Rumuniju, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku. Po broju vakcinacija na 100 osoba Srbija se nalazi na drugom mestu u Evropi, iza Velike Britanije, sa 31,8 osoba, dok je u regionu po broju vakcinacija takođe na drugom mestu sa 2.163.593. Ispred Srbije se u regionu po broju vakcinacija nalazi Rumunija sa 2.376.330 osoba, dok su iza nje Mađarska sa 1.985.993, Hrvatska sa 365.082 i Bugarska sa 362.721.
Sve to nije bilo dovoljno da mnogi ne podignu glas, pre svega zbog restriktivnih mera za koje tvrde da im ugrožavaju posao i egzistenciju, bez obzira na pomoć države u vidu raznih olakšica, pa čak i novčane pomoći.
Da li se radi o potpuno spontanim reakcijama ili ne, tek one su usledile posle niza sukoba u Kriznom štabu upravo oko novih mera zbog naglog pogoršanja opšte situacije i enormnog porasta obolelih, a samim tim i uvećane smrtnosti, bez obzira na izuzetno uspešnu vakcinaciju.

PODELA U KRIZNOM ŠTABU Nekada jedinstveni u svim odlukama, pa i onim najtežim, kada je kao najdrastičnija mera uvođen policijski čas a njegovu kontrolu vršili naoružani pripadnici vojske i policije, danas se Štab izrazito podelio na medicinski i politički deo. Dok medicinari pozivaju na potpuno „zaključavanje“ jer je epidemiološka situacija u Srbiji zabrinjavajuća, te da britanski soj virusa postaje dominantan, Grad Beograd se zalaže za „otključavanje na srpski način“, što podržavaju ugostitelji, koji se bore za to da rade bar do 21 sat.
Zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić izjavio je da je za borbu protiv virusa korona neophodno pronaći „srpski način“, koji bi podrazumevao primenu restriktivnih mera svojstvenih samo za Republiku Srbiju, jer je, kako je naveo, naša zemlja uspešnija od država Zapadne Evrope po broju vakcinisanih, te da ne bi trebalo da „prepisuje“ tamošnje mere.
Vesić je to rekao nakon što je konstatovao da najnovije mere Kriznog štaba prave veliku štetu privredi glavnog grada, gde je, prema njegovim rečima, već nekoliko desetina hiljada ljudi poslato na dve nedelje neplaćenog odsustva. Zbog svega toga najavio je da će na sledećoj sednici štaba tražiti da se te mere ukinu.
Povodom stanja u ugostiteljstvu u petak, 19. marta, u zgradi Vlade Srbije održan je sastanak kome su prisustvovali premijerka Ana Brnabić, ministar finansija Siniša Mali, ministarka trgovine, turizma i telekomunikacija Tatjana Matić, predstavnici Udruženja noćnih barova i klubova, ugostitelja iz Novog Sada i „ivent“ (event) industrije.
„Vlada je spremna da dodatno pomogne ugostitelje. Osim tri puta po pola minimalca, koji su najavili za jul, tražili smo još jedan ceo za avgust i nadamo se da će to usvojiti. I pored pokušaja kolega iz Novog Sada da dogovore još neke olakšice, vlada na to nije pristala. Dobro i bitno je što smo vladi predstavili problem s radom do 20 sati i mislim da su na neki način prihvatili našu sugestiju da se radno vreme više nikada ne spušta ispod 21 sat, jer, ako se to desi, restorani ne mogu da služe večeru, što znači da ne mogu da posluju. Nadamo se da će to uskoro stupiti na snagu i da će restorani raditi makar do 21, ako ne i do 22 sata“, reći će za „Sputnik“ predsednik Udruženja noćnih barova i klubova Miša Relić.

RAZLAZ STRUKE I POLITIKE Govoreći za RTS Vesić je naveo da poštuje trud i ogroman napor premijerke Ane Brnabić da napravi kompromis između zahteva lekara i ekonomskih interesa Srbije, slavodobitno najavljujući da će (od ponedeljka, 22. 3, u 6 sati) biti otvoreno sve osim ugostiteljskih objekata i tržnih centara. On i njegovi istomišljenici kao papagaji ponavljaju da je jedino rešenje u vakcinaciji, kao da su vakcine čarobni štapići Harija Potera.
Sve se to oslanja i na najavu predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će Srbija imati dve fabrike vakcina i da će godišnje proizvoditi između 30 i 40 miliona doza. „Vakcina je sada moćno oružje, vakcina je život“, poručio je Vučić na RTS-u i naveo da će jedna fabrika biti na Torlaku, a druga će se graditi.
Da li zbog prilično usporene privrede i manjka novca (iako se tvrdilo da ga ima dovoljno i da smo i tu ispred mnogih evropskih zemalja), tek najednom su političari počeli da tvrde da mere iliti „zaključavanje“ ne daju rezultate i da treba postupati sasvim suprotno – sve otvoriti i, navodno, dobro kontrolisati onaj nivo mera koji ne ometa rad i privredne aktivnosti.
I dok medicinari panično upozoravaju da epidemija izmiče kontroli, što potvrđuju apsolutno popunjeni bolnički kapaciteti i već pomenuti rapidni rast obolelih, i traže još restrikcija i „zaključavanje“ kako bi se što više smanjili neželjeni kontakti, političari tvrde suprotno, nagoveštavajući da su konačne odluke ipak u njihovim rukama. A koristiće ih već prema oceni hoće li im štetiti ili koristiti.

[/restrict]

Jedan komentar

  1. Kad planetu pogodi dotle nepoznata pošast, stručnjaci i država uvode mere radi očuvanja života nljudi i sprečavanja kolapsa zdravstvene službe. Narod to, u početku, pokorno prima, nadajući se brzom kraju svega. Kad se nade izjalove, dolazi, prirodno, do “zamora materijala”: počinju protesti. Protiv svega: nošenja maski, zabrana svih vrsta, ograničavanja građanskih sloboda, onemogućavanja zarađivanja za život… i svi se pitaju: dokle? jer tako ne može da se živi neograničeno dugo. Takva razmišljanja pripadaju nekom drugom vremenu, kad smo bili vrlo srećni, a nismo to znali. Sad je nastupila nova stvarnost u kojoj dominantno mesto zauzima ne samo ovaj kovid-19, već čitav arsenal mutiranih korona i još koječega, koji će, bojim se, napadati unedogled.
    Sa vremenske distance od godinu dana, kad se podvuče crta, sve u svemu, naša država učinila je najbolje što je mogla. Da li je neko mogao bolje? Ne verujem; treba samo pogledati Evropu…
    Sve što nam se, svima, dešava, treba staviti na dušu onima koji su to projektovali, počev od dizajniranja virusa u laboratoriji, preko neefikasnih vakcina tipa Fajzer… Bes bi trebalo upraviti prema Gejtsu, Sorošu, Rokfeleru… – današnjim gospodarima života i smrti, odn. prema onoj šačici najbogatijih kojima to nije dosta, i koji sanjaju da svet spasu – na svoj načiin – prečicom… Ko ne veruje u zaveru, neka pročita roman Dena Brauna INFERNO (pakao), ŠTAMPAN mnogo pre pojave pandemije kovida-19 – 2013. godine, u kome, u fikciji, pisac lepo opisuje mogućnosti savremenog bioinženjeringa – u nekim delovima kao da je opisao sadašnja događanja… To je NOVA REALNOST; ona postaje deo našeg svakodnevnog života, a mi samo treba da se naviknemo…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *