Svetionik – Političari, bandere i Terazije

Godišnjica korone, foto: N.M.

Pravi zadatak svih budućih litija kao našeg pronalaska za obaranje vlasti – treba da bude borba protiv kolonijalizma, a ne borba za puku promjenu vlasti. Ekonomiju je nemoguće promijeniti, tj. unaprijediti bez promjene svojinskog odnosa, uči nas politikolog Milan Milenković. U uslovima okupacije nema ekonomskog programa jer ekonomski program postavlja okupator

Godišnjica je korone, smrtonosnog projekta globalističke elite.
S obzirom na to da je Klaus Švab, osnivač i direktor Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, početkom juna 2020. predstavio knjigu „Kovid-19: Veliki reset“, u neku sam ruku ponosan što se sintagma Veliki reset možda prvi put u domaćoj periodici pojavila 19. juna, u mojoj jubilarnoj, 50. kolumni pisanoj za „Pečat“. Od tada se mnogo toga dogodilo, pa su i vrapci počeli da cvrkuću kako se globalno resetovanje ima dogoditi kroz pandemiju virusa korona. I da će pandemija imati pet gradacijskih talasa.
Ako nešto dokazuje da je virus generisan, to dokazuje.
Cilj Velikog reseta je revolucija koja bi da ustoliči čisto zlo.
Skraćivanje životnog vijeka i sterilizacija u cilju smanjenja svjetske populacije u razmjerama koje niko nikad nije pokušao, globalna kontrola imanentna e-logoru i četvrta industrijska revolucija s vještačkom inteligencijom koja će istisnuti stotine miliona ljudi s radnih mjesta i denacionalizovanim vladama omogućiti da uđu u privatne prostore naših umova. Tehnologija koja je do sada bila OKO ljudi, sprema se da bude U ljudima. Revolucija ka zlu predviđa dekarbonizaciju privrede, još bogatije bogate, genetski modifikovano povrće i sintetičko meso za sve vakcinisane koji su još živi, ukidanje privatne svojine, državni kapitalizam i stvaranje globalne kaste gospodara i kaste robova.
Sve što sam kataloški nabrojao odavno je kazano u ranijim etapama prediktivnih prognoza. Sve što će biti, unaprijed je rečeno. Kao npr. prije godinu dana, da će uopšte biti drugog talasa. Pa onda da će biti trećeg. Vođe revolucije smrtonosnog projekta znaju da će biti i petog talasa, krajem 2021 / početkom 2022, no to će nam tek reći, koncem ljeta. Od naroda, u genitivu množine, očekuje se da te prognoze, koje su zapravo plan – mirno prihvate. Svi da prihvatimo u ruke sapun koji nas vodi na mjesto gdje tuš i nije predviđen. Nego smrt.
Već trećeg jula 2020. pisao sam u „Pečatu“ da Veliki reset ima za cilj da oktroiše finalne zabrane u nama znanim životima. Ukoliko je čitalac zamislio jednu mrežu sitnog oka oko jata sitnih sarduna (iz koga je neka ribica i mogla da umakne), sada neka zamisli 8 ili 16 ili 32 ili 64 ili 128 mreža oko čitaoca ovog teksta. Ako se kroz jednu mrežu i može da umakne, kroz 128 može li?
Antikovid vakcina neće, o paradoksa, do petog talasa zaustaviti famozni virus. Biće sve više vakcinisanih, i oni će, o! još jednog paradoksa!, biti ipak u stanju da šire debolecu. Ako nešto dokazuje da je virus generisan, ovo dokazuje.
Za sve vrijeme, od trećeg do petog talasa, naši će dični državnici vjerno slijediti uputstva globalista jer su dali dinar da uđu u kolo a dva za izlazak ili nemaju ili neće da daju. Nama znanom svijetu prijeti slom ekonomije.
I naše nas vođe vode preko ivice litice.
Kao što je Njemačka dobila befel da ekonomski naudi sama sebi uvodeći Rusiji sankcije pod obavezno, kao što su vremenom mnoge zemlje dobile naredbu da se unerede po vlastitome kodu (pri čemu Srbija i Crna Gora nisu jedine), tako su se stekli uslovi da sve zemlje koje duguju isuviše (a sve duguju isuviše) treba da pojedu ono što se ne jede, i samounište svoje ekonomije. Mi kolektivno mislimo da je to nemoguće jer je alogično, ali meštar Klaus Švab u svom gorepomenutom bestseleru tvrdi suprotno. Previše je ljudi, kažu satanisti, i treba ih potamaniti. Ali ako planski, plodovima četvrte tehnološke revolucije, ukinu stotine miliona radnih mjesta, milijardu možda, neće li sav taj narod ustati? Naravno da gladan hoće. O čemu se raspravljalo u Davosu 2020. godine? Upravo o tome kako se nositi s pobunjenim narodnim masama. Bila je to glavna tema Svjetskog ekonomskog foruma.
Jesmo li to mi ostavljeni upravo na nemilost i na nemilost? Možemo li zaigrati na opozicionu kartu i smaći ove nove srpske majke, ove nove Nediće?
Hajde da na najsvežijem primjeru, onom crnogorskom, vidimo šta se dogodilo, i da li je prevrat moguć…
Stotine hiljada, mahom Srba iz Crne Gore diglo se 2019–2020. na Prvi hrišćanski ustanak, jedinstven u savremenom svijetu. Problematičan je bio tzv. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, zapravo zakon o oduzimanju imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Šta su Srbi dobili? Ne mnogo. Zakon je stavljen na stendbaj, jer pravoslavna crkva više nikad neće prestati da bude meta satanizovanih globalista.
Nije bilo dovoljno razvlastiti Mila Đukanovića da bi došlo do promjene vlasti. Jer vlast drže stranci. Ni promjena Vučića ne bi značila stvarnu promjenu vlasti, jer vlast drže stranci. Pravi zadatak svih budućih litija kao našeg pronalaska za obaranje vlasti – treba da bude borba protiv kolonijalizma, a ne borba za puku promjenu vlasti. Ekonomiju je nemoguće promijeniti, tj. unaprijediti bez promjene svojinskog odnosa, uči nas politikolog Milan Milenković. U uslovima okupacije nema ekonomskog programa jer ekonomski program postavlja okupator.
U uslovima okupacije nema ekonomskog progresa jer ekonomski program kad i antiprogram kreira okupator.
Da nas nova industrijska smrt ne bi dočekala iza petog talasa, valja ustati.
Formula za sticanje globalne slobode naoko je laka. U toj jednačini, Terazije su samo simbol, upotrebljiv i u Rimu, Berlinu, Tokiju, kad i u Vašingtonu, Londonu, Briselu.
Pazimo:
Sloboda je zbir političara, bandera i Terazija.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more

3 komentara

  1. Božidar Anđelković

    O devetomartovskim demonstracijama 1991. malo se piše jer su i danas obavijene velom tajne. Stvarni organizator demonstracija nikada nije otkriven. Ali nešto se ipak zna. Novinari glavnih beogradskih medija koji su učestvovali u devetomartovskim demonstracijama vrlo brzo posle toga dobili su najbolja mesta u svojim redakcijama (urednička, dopisnička iz inostranstva) i zadržali su ih do kraja karijere. Svi su bili članovi takozvanih nezavisnih novinarskih sindikata koje je početkom devedesetih godina formirao Slobodan Milošević u dogovoru sa Džordžom Sorošem. Uvođenje Soroša u Srbiju bila je jedna od najvećih Slobinih (i Mirinih) grešaka koja je skupo koštala i njega i Srbiju.

    1
    1
    • Jeste li sigurni da je Milošević doveo Soroša u Srbiju, gospodine Anđelković? Zar Sloba i Mira nisu bili antiglobalisti? Kako je to moglo da im se desi? Ako je to što tvrdite zaista tako, onda su zapravo oni započeli uništenje Srbije. To što su i sebe uništili vidim kao neku kosmičku pravdu, u tom slučaju.

      • Božidar Anđelković

        Posle petooktobarskog puča 2000. najviše je profitirala finansijska oligarhija JUL-a. Mnoge činjenice ukazuju da su zapadne obaveštajne službe glavno uporište u Srbiji devedesetih imale baš u ovoj partiji. JUL je i formiran na inicijativu Ričarda Holbruka. Naravno da ogromna većina članova JUL-a nije imala pojma šta spremaju najbogatiji ljudi njihove partije, u saradnji sa Sorošem. Finansijska oligarhija JUL-a, koja je početni kapital stekla zahvaljujući Miri Marković, izdala je i svoju partiju i svoju zemlju i svoj narod. DOS je bio samo ikebana.

        1
        1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *