Pisma iz Tamnog vilajeta – Koliko Sakiba Bosna ima

Kako je poseta ukrajinskog ambasadora Vasilja Kiriliča Sarajevu otkrila više nego što je to bila namera Kijeva

Hladni vjetar preko Atlantika stigao je i do maglovite Bosne – tema o kojoj kasablije ovih dana vrlo temeljno promišljaju je geopolitički značaj pobjede Džozefa Bajdena na izborima u SAD. Za pravo im je dala odluka nove američke administracije o produženju američkih sankcija Miloradu Dodiku. Ništa neočekivano. Punih 15 godina Dodik ne dozvoljava zapadnim silama da od Republike Srpske naprave probosansku, marionetsku političku tvorevinu. U svetlu najavljene bajdenizacije Balkana treba razumeti i maksimu ponovljenu ovih dana „Srbi su loš narod“. Bakir tvrdi. Ali ima tu još nešto.

SRPSKE SU TO GLAVE Dan prije ove izjave, 22. januara, Sud BiH je na 10 godina zatvora osudio generala Sakiba Mahmuljina, komandanta Trećeg korpusa Alijine vojske. Za ista nedjela, još 2006, u Haškom tribunalu osuđen je Komandant Armije R BiH general Rasim Delić na tri godine zatvora. Dvije godine prije Rasima u Hagu je osuđen i načelnik Generalštaba general Enver Hadžihasanović (na tri i po godine) u društvu komandanta Sedme muslimanske brigade pukovnika Amira Kubure (osuđen na dvije i po godine). Riječ je o krivičnim djelima teških ratnih zločina kojih se ne bi postideli ni Al Kaida ni ISIL.
Pred sudom BiH za ratne zločine sudi se i komandantima Četvrtog i Petog korpusa, generalima Ramizu Drekoviću i Atifu Dudakoviću.
Sakib Mahmuljin nije jedini Alijin general osuđen za zločine mudžahedina, radikalnih vjerskih fanatika i terorista, ali jeste postao personifikacija načina ratovanja – radikalnog, islamističkog i brutalno koljačkog. Slogan podrške „Svi smo mi Sakib“ kruži društvenim mrežama. Upadljiv je na profilu ministarke inostranih poslova Bisere Turković. Gospođa Bisera inače se s lakoćom obrušava na Republiku Srpsku i njene tekovine. Za nju, perjanicu naopakih propagandnih tvrdnji, baš tamo spavaju nekakvi div agresori krivi za prethodne ratove, ali i svaki mogući potonji rat. Odsječene glave na Ozrenu i srednjoj Bosni nisu tema. To su srpske glave.

LONDONSKA ŠKOLA S ulica i trgova, islamskog i mononacionalnog Sarajeva „urbi et orbi“, decenijama se emituje ista poruka – „pogledajte našu patnju i nemojte se usuditi, nikada i ništa s njom porediti“. Zanimljivo, ova tužbalica je puštena u javni opticaj i pre nego je sarajevska vlast nasrnula na Republiku Srpsku i Herceg Bosnu. Od tada do danas se malo šta promjenilo, tek oni koji su sebe upisali u žrtve sve manje kriju svoje radikalno islamističke pozicije. Ideja o prebacivanju 20.000 radikalnih islamista iz Sirije i Iraka, nekakvih ilegalnih migranata i sakrivanje njihovog identiteta – u Bosni i Hercegovini, trebalo bi da Republiku Srpsku smanji, po ugledu na Nagorno Karabah, ako ne i poništi. Za taj plan nisu dovoljni prekaljeni ratnici iz Sirije. Neophodno je srušiti Dodika, dovesti srpskog Pašinjana i poraziti RS. Tako i samo tako treba razumeti naručenu priču o susretu vladike Joanikija, crnogorskog biznismena Miodraga Dake Davidovića i Dodika. Londonska škola. Operativni deo: beogradski i sarajevski radikali. U pozadini teče druga priča.

ŠTA O SVEMU KAŽE VASILJ KIRILIČ Ukrajinski ambasador u Zagrebu, zadužen i za BiH, u Sarajevo dolazi 26. januara povodom spasavanja tri obavještajca, državljana Ukrajine koje je Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) to jutro uhapsila u Mostaru, zbog međunarodne prostitucije. Dokazi dovoljni za podizanje krivičnog postupka ostaju u senci pitanja: Gdje je ikona data Sergeju Lavrovu?
Ambasador Vasilj Kirilič od Bisere Turković alijas Sakib saznaje kolike su razmere brige sarajevskih muslimana za ruske ikone i hrišćanstvo u cjelini. U ime Muslimanskog bratstva i Islamske države, Bisera ohrabruje Vasilja da insistira na povratku ikone Svetog Nikole koju Ukrajina nikada nije zatražila preko Interpola, jer ne zna ni kako ona izgleda. U „nezavisnom“ Tužilaštvu BiH ambasadora dočekuje glavna tužiteljka Gordana Tadić. Pokazuje Vasilj interesovanje za istragu koju Tužilaštvo vodi protiv učesnika u ukrajinskom građanskom ratu, ali ne i za istrage o ukrajinskim pilotima koji su za Aliju prevozili naoružanje do enklava u ratu devedesetih godina. Neotvoreno ostaje i pitanje zločina u Odesi.
Kada se sagledaju napadi na Dodika, jasno je da se s druge strane formira čvrst front – Alijini nasljednici, radikalni islamisti kao ilegalni migranti i ukrajinska vlada. Pomagači su već druga kategorija i njih nije malo. Da li na rasporedu ovih igrača treba tumačiti geopolitičke rezultate izbora u SAD? Ako su oni zaduženi za najavljenu bajdenizaciju Balkana, onda su američki stratezi ovaj put prilično omašili u proceni. Balkan se tako ne pokorava.