Slobodna štampa

Danas se kao i pre stotine godina raspravlja o slobodi štampe. Slobodne su, naređuju poslodavci sa čim se slažu izvršioci, domaći NATO stipendisti, one novine koje Srbe, državu Srbiju, Srpsku pravoslavnu crkvu i sve što ima pridev srpski razapinju i čereče

Srbi! Nismo krivi! NATO je zločinac! Braćo i sestre, mi Srbi smo žrtve! Ko vam drugačije kaže – laže! Hiljade građana Srbije, naših prijatelja, dece, rođaka umire od raka izazvanog NATO bombama. Niko ne odgovara.

[restrict]

OD GUTENBERGA DO DANAS O slobodnoj štampi koja služi istini, istraživačkom novinarstvu za dobrobit svih ljudi bez obzira na rasnu, versku, nacionalnu, socijalnu i sve ostale pripadnosti raspreda se vekovima. Otprilike od kako je Gutenberg izumeo štamparsku mašinu. Vispreniji preduzetnici već od 18. veka počinju štampanje i prodaju novina. Novine su vrlo brzo pokazale snagu uticaja na čitaoce, što su odmah uvideli ambiciozni tvorci sopstvenih planova uvijenih u slatku oblandu sveopštih sloboda. Demokratske slobode su stigle kasnije. Nisu morale.
Danas, kao pre stotinu i više godina, raspravlja se o slobodi štampe. Pogledi branitelja demokratije uprti su prema Zapadu, „slobodnom svetu“ odakle stižu novci i naredbe, demokratske naravno, šta se ima smatrati slobodnim novinama. Slobodne su, naređuju poslodavci s čim se slažu izvršioci, domaći NATO stipendisti, one novine koje Srbe, državu Srbiju, Srpsku pravoslavnu crkvu i sve što ima pridev srpski razapinju i na sva usta čereče. Ništa novo pod kapom nebeskom.
Pre više od stotinu godina, tokom prve nedelje meseca rujna 1900, u Zagrebu je održan svekatolički kongres. Od devet tema na kongresu jedna je posvećena katoličkoj štampi. Usvojena rezolucija (prenosim delove) glasi: „Hrvati katolici, koji kao odani sinovi Kristove crkve kroz vijekove braniše neustrašivo svoju svetu veru, europejsku uljudbu i svoju slobodu… odlučiše na svom zboru 3, 4. i 5. rujna 1900. da će vjerni svojoj slavnoj prošlosti, i u buduće Božjom pomoći ustrajati na braniku za krst časni i slobodu zlatnu protiv neprijateljem crkve i domovine, koji svojim poganim perom truju dušu i srce, mute živo čuvstvo vjerozakonsko i vjeru u Boga, a sa vjerom ugušuju također narodne osećaje i svaki idealni polet. U tu svrhu preporučuju svakom pravom katoliku, da ne čita – ako ne mora – i ne podupire bezvjerske spise i novine, već da čita, podupire i širi domoljubne novine, prožete kršćanskim duhom.“

ZANIMLJIVE DISKUSIJE Zanimljive su diskusije uglednih članova kongresa: veleučenog odvjetnika Ivana Ružića, dr Tuškana, Jurija Tomca, kao i brzojavi podrške koje su kongresu uputili Josip Tripalo, Anđel Vrdoljak, Stjepan Bakarić, Kolak, Vrhovac i mnogi drugi, a sve poznata prezimena u doba vlasti neosuđenog zločinca Broza, za čijom vladavinom pojedini danas pate.
Veleučeni Ružić govoreći na kongresu je rekao: „Godine 1840. Montefiore je savjetovao svojim istovjernicima – žudijama, da im je jedino pomoću štampe moguće steći veliki upliv i vlast u svijetu.“ Nastavljajući besedu, Ružić zaključuje da štampa mnogo novčanih žrtava zahtijeva, ali da oni koji je poseduju i njen pravac pisanja označuju.
Zapisnik sadrži mnogo zanimljivih činjenica, javno izgovorenih i zabeleženih. Analitičari koji se prepucavaju oko slobode medija, sitne knjige pišu i odašilju u Brisel komesarima, sekretarima, sekretaricama, valjalo bi da prouče zapisnike. Nije lepo da pismo šalju Kolakovoj unuci ili unuku druga Bevca, ne pominjući dela njihovih dedova. Čeprkajte malo po prošlosti, svašta se tamo može naći.
Ne bi valjalo da se prošlost zatrpa, da se preko nje prave deponije đubreta, kao u Vinči. Odluka o deponiji je doneta u doba Broza, koga danas slave ekolozi.

BRZOJAV AUSTROUGARSKOG POSLANIKA Za kraj evo brzojava austrougarskog poslanika u Vatikanu odaslatog u Beč, 29. srpnja 1914. godine. „Papa i Kurija vide u Srbiji razornu bolest, koja pomalo nagriza monarhiju do srži i koja će je vremenom rastočiti. Kao što je za Austriju neodložno potrebno da zbog samoodržanja oslobodi, po potrebi silom, svoj organizam od zla, koje nagriza, tako je i za Katoličku crkvu posredno nužno da učini sve, ili odobri sve, što bi moglo poslužiti postizanju toga cilja. Ako stvari promotrimo u ovoj svetlosti, možemo vrlo lako otkriti vezu između papinih osećanja i ratničkog raspoloženja.“
Molimo se za srpske heroje Radovana Karadžića, Ratka Mladića. Ne zaboravimo mučenike Milana Martića i generala Pavkovića. Molimo se za zdravlje Džulijana Asanža. Snimimo film o stradanju srpskog dečaka Slobodana Stojanovića. Ne damo svetinje. Pomozimo Srbima koji žive na Kosovu i Metohiji. Čuvajmo Republiku Srpsku. Dogodine u Prizrenu.

[/restrict]