Epidemija podmetnutog medijskog narativa
Sa širenjem novog virusa korona po američkim medijima glavnog toka širilo se i antikinesko raspoloženje koje je ciljalo kinesku državu: „Kriza virusa korona otkriva pukotine na kineskoj fasadi jedinstva“, ili sasvim orvelovski: „Virus korona otkriva ključne nedostatke i malo snage u upravljanju Kinom“
Deo Balkana verovatno nikada neće prestati da veruje u svemoć zavera i nikada neće prestati da sanja brzu i laku zaradu. Tome u prilog govori poruka koju je autor ovih redova dobio prošle nedelje. U poruci je bilo navedeno da je Kina ostvarila čistu dobit, od dvadesetak milijardi dolara, jer je vešto iskoristila, dakako nimalo slučajnu, pojavu novog virusa da namagarči velike američke i zapadnoevropske igrače na berzi. Kojoj berzi i koje tačno igrače, nije bilo navedeno.
Budući da pomalo pratim kinesku politiku i ekonomiju, nije mi bilo teško da prepoznam izvor te vesti koji nema mnogo veze s njenom konačnom reinterpretacijom, i to nije ništa čudno. U eri interneta informacije i vesti kruže planetom munjevito, znatno brže od bioloških virusa, menjajući usput činjenična uporišta i značenjsku supstancu. Ali jedno je kada takvu vest najpre ne razume u potpunosti, pa je još na društvenim mrežama pogrešno reinterpretira neki otuđeni medijski konzument sklon senzaciji. Sasvim je drugo kada mediji glavnog toka, pre svih oni u SAD, a koje doživljavamo kao uzore objektivnog izveštavanja, svesno stanu u red prodavaca medijske magle, pokušavajući da upotrebe epidemiju u tuđem dvorištu u geopolitičke svrhe.
KO JE ZAISTA BOLESTAN? Uzmimo za primer ugledni „Volstrit džornal“ koji piše: „Kina je pravi azijski bolesnik.“ Pomenuti naslov odslikava nameru da se Kina, kao državni sistem, prikaže u svetlu bitno drugačijem nego što je navedeno u obimnim i, zašto ne istaći, laskavim izveštajima Svetske zdravstvene organizacije koji se tiču kineskih napora da se novi virus suzbije.
Deo redakcije se usprotivio predočenoj „političkoj nekorektnosti“ u naslovu i tekstu, neko je verovatno potegao i medijsku etiku kao argument, ali to nije bilo dovoljno. Naslov je štampan, a Kina je zatražila izvinjenje koje nije usledilo. Zato je usledilo uskraćivanje gostoprimstva trojici novinara pomenutog lista. Taj naslov pratilo je i nametanje fraza u američkim medijima kao što je „kineski grip“ ili „virus Vuhana“.
Naslovi objavljivani poslednjih meseci u „Njujork tajmsu“ o Kini takođe zavređuju pažnju. Premda kineski mediji, poput lista „Čajna dejli“, podsećaju da naslove u svim, pa i američkim medijima određuje uredništvo, a ne nužno dopisnici s terena, „Njujork tajms“ je epidemiju, kako tvrdi komentator Filip DŽ. Kaningem, čitaocima podastro kao suštinski kinesku stvar od samog početka. Evo naslova koje Kaningem navodi: „Da biste razumeli Vuhan virus korona, pogledajte epidemiološki trougao“, ili „Zašto je epidemija virusa korona počela u Kini?“.
Iako se tržnice morskih plodova u Vuhanu za sada uzimaju samo kao moguća izvorišta zaraze novim virusom korona, stereotipi o Kinezima koji jedu čudne stvari ili spinovi da Kinezi za lečenje virusa korona koriste rogove bivola i slične tvrdnje nisu samo doživele eksploziju po društvenim mrežama, poput „vesti“ o kineskoj medicinsko-ekonomskoj zaveri koja je prosleđena autoru ovih redova, već su prodrle na stranice najtiražnijih novina i najposećenijih onlajn-izdanja. Šta reći, na primer, o naslovu koji podražava isti nipodaštavajući kontekst: „Kako se virus korona širi, stare kineske navike odlažu borbu.“ Da ne pominjemo ničim argumentovane teorije zavere da je virus korona proizveden u laboratoriji.
Sa širenjem novog virusa korona po američkim medijima širi se i antikinesko raspoloženje koje cilja kinesku državu: „Kriza virusa korona otkriva pukotine na kineskoj fasadi jedinstva“, ili sasvim orvelovski: „Virus korona otkriva ključne nedostatke i malo snage u upravljanju Kinom.“
KINA ĆE SE ZADUŽITI 143,6 MILIJARDI DOLARAFiskalna politika ima prednosti u poređenju s monetarnom politikom zato što može da bude kratkoročno usmerena i privremena. Dakle, fiskalna politika je pogodnija i trebalo bi da igra vodeću ulogu u suočavanju s jednokratnim kratkoročnim uticajem epidemije – rekao je za list „Čajna dejli“ Džang Bin, vodeći istraživač tink-tank organizacije „Čajna fajnans“. |
KINESKI I AMERIČKI PARADOKS Kineski paradoks ovog proleća sadržan je u činjenici da je s novim virusom, na prvoj liniji globalne odbrane, na najteži način suočena kineska nacija, a da virusi, pri tome, ne poznaju razlike među nacijama, iako bi se iz naslova u američkim medijima dalo zaključiti donekle suprotno. Savršeno organizovana akcija izolacije Vuhana i provincije Hubej, uz veliku efikasnost i upotrebu najmodernijih sredstava, nije nešto što se očekuje od „komunističke despotije“.
S druge strane, američki paradoks je dublji i po formi i po suštini. Najpre, tu je pad u rasizam i ksenofobiju izraženu kroz medijske izveštaje američkih medija usred globalne pretnje, umesto insistiranja na profesionalnom pristupu i solidarnosti. Potom, vredi primetiti da se izveštaji u američkim medijima, možda prvi put, drastično razlikuju od onoga što o epidemiji novog virusa korona kažu lekari, odnosno Svetska zdravstvena organizacija. Otuda tolika polemika na društvenim mrežama i otuda mutirane vesti o zaverama, tajnim operacijama i programiranosti novog virusa.
Poseban problem predstavlja vidno drugačiji pristup u izveštavanju zapadnih medija onda kada se virus proširio po ostalim državama, pre svih Japanu, Južnoj Koreji i Italiji. Odjednom to više nije bio kineski problem, a pokazalo se da statističke manipulacije, primećuje Kaningem, nisu nepoznanica u demokratskim zemljama, kako bi se očekivalo.
Sličan, ali medijski scenario, pogodio je i Srbiju, u rasponu od tabloidnih naslova o budućih pedesetak miliona žrtava u svetu, do tvrdnje da novi virus ne predstavlja nikakvu pretnju.
Mnogi u svetu izražavaju skepsu upravo kada je američka spremnost da se suoči sa svakim, pa i novim virusom korona. Mnogi stručnjaci tvrde da se SAD ne bi nosile tako uspešno sa obimom epidemije kakva je zabeležena u Vuhanu, odnosno provinciji Hubej, ali takva predviđanja nisu podstakla urednike tamošnjih najuglednijih novinskih i onlajn izdanja da istraže predočenu mogućnost. Njihova uređivačka pažnja bila je opsednuta stereotipima o Kinezima koji šire zarazu i leče se bivoljim rogovima.
Ako je verovati Tedrosu Adhanomu, Etiopljaninu i osmom direktoru Svetske zdravstvene organizacije, Kina se virusu suprotstavila na najefikasniji mogući način. Adhanom svakako poznaje preskromne mogućnosti afričkih država da se suprotstave bilo kojoj, pa i epidemiji novog virusa korona. Još bolje Adhanom poznaje dubine spremnosti Kine, SAD i drugih zemalja da pomognu afričkom kontinentu u slučaju pandemije. Tim pre njegove ocene o Kini dodatno treba razumeti kao objektivne i iskrene.
Mere kineske vlade kod kuće, međutim, ne bi bile uspešne bez velikog odziva društva. Svi smo na snimcima svetskih televizija imali priliku da vidimo prazne stanice metroa u višemilionskim kineskim gradovima. Apsolutni odziv pojedinaca odraz je visokog nivoa patriotizma koji ne moramo uvek, po balkanskoj navici, meriti etničkim određenjima i istorijskim zađevicama.
Svi slojevi kineskog društva odazvali su se pozivu vlade da pažljivo slede uputstva za suzbijanje širenja virusa. To je društvena svest i nivo odgovornosti postupanja na kojoj i Evropa i SAD Kini mogu samo da zavide. Naslovi koje smo pomenuli imamo pravo da čitamo kao deo medijske manifestacije te zavisti.
Uvedeno je vanredno stanje u Srbiji zbog virusa korona. Podržavam imajući u vidu inertnost našeg sveta kada su epidemije u pitanju. Međutim, istovremeno ostaje utisak nedefinisane diskrepance između stanja na terenu u vezi virusa i stepena donete mere. Možda bi u ovaj “mozaik” trebalo ubacici i još ponešto. Odgovor na izbegličku krizu i ponašanje EU i odgovor na (verovatni) plan Zapada prema Srbiji i AV kada je u pitanju “brzo” rešenje pitanja “Kosova”. U narednom periodu, dok traje vanredno stanje, Srbija bi ostala “nedodirljiva”.