Zagađenje – dan posle

Zagađenje i posledice – glavne su teme poslednjih nekoliko nedelja. Ko to najviše zagađuje u Srbiji – ključno je pitanje javnosti. Odgovor nije jednostavan, jer ne postoji samo jedan uzrok. Istina je da u Srbiji mnogobrojna domaćinstava i javni objekti koriste razne vrste energenata poput uglja, lož-ulja, mazuta za grejanje, što je jedan od glavnih uzroka povećanja praškastih materija u vazduhu. Popularni „smederevci“ i dalje su hit prodaje među grejnim aparatima. Srbija muku muči i sa saobraćajem. Automobila je sve više, vozni park je star, a decenijama služimo kao auto-otpad za izvožene automobile sa Zapada. Sve što prodaju građani Evropske unije na kraju završi na našim ulicama. Ne treba zanemariti ni uticaj industrije poslednjih godina, a posebno to što je šumski fond Srbije sve siromašniji. Istina je i da energetska postrojenja svuda u svetu mnogo utiču na kvalitet životne sredine. Emisije iz termoelektrana svuda se beleže, samo je pitanje gde izlaze iz zakonom propisanih normi.
Što se tiče termo-postrojenja „Elektroprivrede Srbije“, iza nas su decenije preživljavanja ovog sektora. EPS za sobom vuče breme teških vremena i dugog perioda bez investicija, jer je država bila u ogromnim problemima pogođena ratom, sankcijama i bombardovanjem. Tada je postojalo samo jedno pitanje – hoćemo li imati struje. Sav novac ulagan je u obnavljanje razrušenog. Istovremeno, zemlje oko nas tada su počele da uvode najnovije tehnologije i stekle veliku prednost. Kada su osigurani stabilna proizvodnja i snabdevanje, EPS je krenuo ulaganja i u ekologiju. U poslednjih 15 godina, prema podacima EPS-a, ovo javno preduzeće investiralo je oko 500 miliona evra u zaštitu životne sredine, po čemu je prvo u Srbiji. Na svim termoelektranama rekonstruisani su elektrofilteri i značajno smanjene emisije praškastih materija (PM). U to je od 2004. godine do sada uloženo 97 miliona evra. Rezultat su 2,5 puta manje emisije PM u 2018. nego u 2011. godini. Po ovim podacima, termokapaciteti ne mogu biti glavni izvor trenutnog zagađenja PM česticama. Prema rečima profesora Mašinskog fakulteta Aleksandra Jovovića, treba istaći da je Srbija usvojila neka važna dokumenta, sa namerom da energetski sektor bude efikasniji, kao i to da je u termoelektranama već dosta urađeno na poboljšanju ekološke situacije.
Srbija od prirodnih resursa za električnu energiju ima vodu i ugalj, pa je očigledno da elektroenergetska nezavisnost i bezbednost zavise prevashodno od proizvodnje struje u termoelektranama. Ugalj je za sada glavni resurs za proizvodnju električne energije i zahvaljujući tome građani Srbije imaju najjeftiniju struju u regionu i Evropi. Zagovornici ukidanja uglja kao sirovine morali bi da daju isplativu alternativu, što je trenutno nemoguće. Naime, približno sličnih troškova bila bi proizvodnja iz nuklearki, što je u Srbiji zakonom zabranjeno. A opet, vetroparkovi kao alternativa su veoma skupa i nesigurna opcija. Veliki hidrokapaciteti odavno su iskorišćeni, dok je potencijal malih hidroelektrana daleko od toga da može da parira uglju. Kao opcija ostaje uvoz struje, što odgovara samo trgovcima i onima koji žele da unište srpsku elektroenergetsku nezavisnost. Struja iz uvoza bila bi nekoliko puta skuplja u odnosu na cenu koju sada plaćaju domaćinstva, pogotovo u periodima kada je potražnja na globalnom nivou veća. Svakako, nikada ne bi bilo moguće uvesti čak 70 odsto energije koja se sada proizvodi iz rudarskog sektora. Pitanje je onda šta su opcije. Kao jedino rešenje nameće se unapređenje proizvodnje energije iz lignita i dovođenje na nivo da što manje utiče na životnu sredinu. Za to su potrebne ozbiljne investicije, projekti i vreme, jer nijedan takav objekat nije moguće izgraditi za godinu ili dve.
Prema aktuelnim pokazateljima, gorući problem EPS-a u termo-sektoru je odsumporavanje. Skoro je saopšteno da termo-postrojenja „Elektroprivrede Srbije“ predstavljaju polovinu najvećih zagađivača u Evropi, što može da navede na pogrešan zaključak da Srbija doprinosi zagađenju Evrope sa 50 odsto, što ni izdaleka nije tačno. Emisija ugljen-dioksida u Srbiji po stanovniku daleko zaostaje za emisijom po prosečnom stanovniku, rekao je stručnjak za inženjersku ekonomiju i održivi razvoj Petar Đukić.
Kako kažu u EPS-u, prioritet i najveći obim ulaganja, od oko 650 miliona evra, predviđen je u oblasti zaštite kvaliteta vazduha, kroz izgradnju sistema za odsumporavanje dimnih gasova i primarne i sekundarne mere za smanjene emisije azotnih oksida u termoelektranama. Time EPS ispunjava stroge ekološke standarde EU i spušta emisije ispod granica predviđenih domaćom i evropskom regulativom.
EPS je završio izgradnju postrojenja za odsumporavanje u TE „Kostolac B“ vredno 96 miliona evra i garancijska merenja su pokazala da su emisije ugljen-dioksida znatno ispod važećeg evropskog standarda od 200 mg/m3. Sistem za odsumporavanje dimnih gasova za četiri bloka TENT A se gradi i vredan je 217 miliona evra. Planirani su i projekti za preostala dva bloka u TENT A, kao i blokove u TENT B, TE „Kostolac A“ i novi blok „Kostolac B3“ čija izgradnja je u toku. Ukupna ulaganja EPS-a u sisteme za odsumporavanje dimnih gasova iznosiće oko 595 miliona evra. Prema najavama iz EPS-a, u narednim godinama ulaganja ove kompanije dovešće do smanjenje emisija sumpor-dioksida za 90 odsto, azotnih oksida 45 odsto i praškastih materija za 95 odsto.

Grčić tužio Borka Stefanovića zbog navoda o poreklu imovine

Vd. direktora Elektroprivede Srbije (EPS) Milorad Grčić tužio je zamenika predsednika Stranke slobode i pravde (SSP) Borka Stefanovića za povredu časti i ugleda zbog neistinitih navoda o poreklu Grčićeve imovine.
Grčić je rekao da je tužbu protiv Stefanovića podneo u ponedeljak, 27. januara, Prvom osnovnom sudu i dodao da je bio prinuđen da reaguje jer je Stefanović prešao crtu u izgovorenim lažima.
„Prinuđen sam da tražim zaštitu suda zbog časti i ugleda mene i moje porodice. Ničija deca nisu dužna da trpe zato što neko ne može da se bavi istinom, jer je nema, i onda iznosi laži“, rekao je Grčić.
Dodao je da je uz tužbu priložio dokaze da Stefanović iznosi neistine o tome kako je Grčić stekao imovinu, pre svega, stan od 216 kvadrata u Obrenovcu.
Grčić je naveo da je taj stan kupio 2006, 10 godina pre nego što je postao v. d. direktor EPS-a, i pokazao kupoprodajni ugovor u kome se, kaže, jasno vidi datum kupovine, dodajući da su plaćeni svi troškovi prenosa prava.
V. d. direktora EPS-a odbacio je navode Stefanovića i o svojoj kući u Obrenovcu i naveo da je reč o prizemnoj porodičnoj kući od 110 kvadrata, koja je izgrađena 1973. godine, a u kojoj danas žive njegovi roditelji.
„Na toj adresi sam živeo 34 godine i jedini sam naslednik te kuće. Stefanović je izneo strašnu laž kojom je uvredio mene, moje roditelje i moje pretke“, rekao je Grčić i dodao da su netačni i Stefanovićevi navodi o tome da poseduje automobil marke BMW, te da takav auto nikada nije imao, ni nov, ni polovni.
Grčić je apelovao na nadležne institucije da što pre donesu zakon o poreklu imovine, posle čega će, kako kaže, Stefanović i mnogi drugi imati problem da objasne odakle im milioni evra, a nekima više od 600 miliona evra.
„Obratio sam se sudu, verujem u institucije ove države i siguran sam da će sud naći način da sačuva čast i ugled mene kao građanina i moje porodice“, istakao je Grčić.
Grčić je u tužbi zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500.000 dinara, a ukoliko dobije spor, novac će uplatiti u humanitarne svrhe.
Zamenik predsednika SSP-a Borko Stefanović i Marko Bastać su u petak na pres-konferenciji ispred Agencije za borbu protiv korupcije ustvrdili da su stanove i drugu imovinu na sporan način stekli državni sekretar u MUP-u Biljana Popović Ivković, v. d. direktora EPS-a Milorad Grčić, generalni sekretar predsednika Srbije Nikola Selaković i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *