Svetionik : Koka-kola pred vladikom

Stvarno popizdim kada vidim da se na svakoj, ali svakoj hramovskoj slavi u Boki Kotorskoj projavljuju i koka-kola i fanta do besprizorne mjere. Za slavskim stolovima ima mudrih i duhovnih, bez spora, ali ima i fante i koka-kole kao da za slavskim stolovima nema mudrih i duhovnih?

Nekoliko puta su mi ukrali po dobar kišobran. Minulog puta dogodilo se to u Pomorskom muzeju. Ode moja kvalitetna lumbrela sa 16 žica.
Šta ćete – rekao je jedan od kustosa. – Desi se…
Kako se meni nikad ne desi da uzmem tuđi kišobran?
*
Uvijek mi očešu i ulube kola na parkingu.
Kako ja uvijek mogu da pazim kad se parkiram?
Nikad nikog nisam ulubio.
*
Oko moje zgrade vazda ima smeća.
Ja nikad celofančić nisam bacio.
Taman posla da sam zafrljačio kesu s prozora.
*
Vaspitavan sam da ne idem preko reda.
U životu sam se načekao nekoliko godina života, ali i dalje ne idem preko reda.
Ko ide preko reda ruši sistem u kome stvari funkcionišu na opštu korist.
*
Godine 1999. prestao sam da pijem koka-kolu i sve njene likvidne derivate. Na osnovu svega onoga što sam vremenom saznao o tekućini koju mnogi nazivaju sokom.
Koka-kola sok nije.
Postoji zakon koji brani svim firmama da na etiketu stave fotografije voća ako u napitku nema voća.
Pa je zato i fantina etiketa tek nalik pomorandži.
Ne obuzme me zato bijes nego žalost kada opazim da se na srpskim slavama djeca deboto poje koka-kolinim derivatima.
Ali zato stvarno popizdim kada vidim da se na svakoj, ali svakoj hramovskoj slavi u Boki Kotorskoj projavljuju i koka-kola i fanta do besprizorne mjere.
Za slavskim stolovima ima mudrih i duhovnih, bez spora, ali ima i fante i koka-kole kao da za slavskim stolovima nema mudrih i duhovnih?
Da li u prugastoplavog papàgala da se pretvorim i zamolim parohe, sveštenike i vladike … da one koji vino za slavu ne piju – napoje sokovima, onim divnim i ukusnim tečnostima koje se dobijaju od voća?
Jer šta će plastenka koka-kole na stolu u čijem je čelu paroh ili vladika – svejedno? Sok, sok, djeci!
*
Ne korumpiram.
A svi to rade.
Sistem sebi kao zmija grize rep da bi se promijenio okvir u kome će sistem ostati isti, da bi zmija opet i dalje mogla sebi da grize rep.
Tu budućnosti nema.
*
Dugovi sela i gradova, dugovi država i kontinenata se gomilaju – i prebacuju na onaj jadni procenat sirotih koji realno proizvode, makar i čačkalice.
Banke su pravljenjem para ni iz čega, nepostojećim novcem kojim kreditiraju svakog časa nove robove, zatrovale vrijeme do kraja.
Stoga, uzalud je glasanje.
Glasaš za crvene ili plave, ne za bijele, no crveni ili plavi, s bijelima naprave koaliciju.
Jedno kazuju crveni, plavi i bijeli dok nisu u visokoj politici.
Kad uđu u visoku politiku – rade sve suprotno crvenim, plavim i bijelim načelima.
*
Prestao sam da aktivno predajem pitomcima kotorske Pomorske akademije kada je uprava Akademije skinula sa zida sve ikone Svetog Nikole s brodom u pozadini. Pred Referendum u Crnoj Gori.
Kažu pomorci: kada je oluja na moru okeanu, svi u mislima imaju Svetog Nikolu.
Sada pitomci gledaju u grb Crne Gore iznad table.
No grb nema metafizičku punoću. Ne može da pruži ruku odozgo u oluju, na moru okeanu.
*
Država i Crkva su dvije sestre rođene. Jedna je udata za stranca, a druga se nije udavala. Zapravo, udata je za Boga, što Država ne može da razumije, pa iz griže savjesti što suštinski radi protiv svoje sestre – tu i tamo obilato tutne Crkvi iznos koji ova ne može da odbije. Što je više para, Crkva je mirnija, ali joj je i srce kamenije. U raskoši nema ljubavi oda srca. Što sirotija, i Crkva i Država, to je milija seljaku.
Vjerujući seljak koji bi život dao za otadžbinu – kičma je Države i Crkve.
Crkva ga mlako podržava, a Država mu pred očima svoje sestre zabija nož u leđa.
No seljak živi!
Crkva viče: Čudo!
Država pizdi. Nikako da ga utuče, i da – finalmente – udari na Crkvu.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more