Pisma iz Tamnog vilajeta – Džamije pored puta

Na prostoru BiH, tog malenog „rta afričko-azijskog kontinenta“ u Evropi, nestala je nacija, a ostala religija. Može li ona da sprovede ispit savjesti?

Nije morao da se desi intervju u britanskom „Ekonomistu“, pa da bi, preko javno izrečenog upozorenja predsednika Francuske, svakolika evropska javnost spoznala da BiH kao tempirna bomba preti eksplozijom velikih razmera. Makron kao razlog navodi povratak džihadista u Bosnu, a sve u kontekstu šire priče o nemoći NATO-a da izađe u susret izazovima s kojima se suočava evropski kontinent.

NATO IZNAD SVEGA Da je sudbina ove balkanske kasabe duboko uvezana u evropski i svetski krvotok, jasna je činjenica koja ne datira od juče. To odlično znaju oni koji trenutno vedre i oblače u BiH.
Kada je krajem prošle godine Bakir Izetbegović onemogućio implementaciju rezultata tek održanih izbora u BiH ultimativnim zahtijevom da Republika Srpska prihvati put u NATO članstvo, i izglasa u zajedničkim institucijama Godišnji nacionalni izvještaj u tzv. MAP-u, samo naivni nisu uočili vezu na koju je nedavno upozorio francuski predsjednik.
Analitičari su se oglasili. Između ostalog primetili su da je „NATO iznad svega“ nemoguća misija koja put u Evropu čini isto tako nemogućim putovanjem, a džihadistima na Balkanskoj ruti, ili tačnije „džamijskoj ruti“ jer je ta ruta vidno omeđena sa oko 3.000 džamija, otvara vrata da kao „migranti“ ili povratnici s ratišta efikasno promijene vjersku strukturu na Balkanu. No imajući to u vidu, interesantno je ukazati da je Izetbegovićevu antiustavnu akciju pristupa NATO-u prva podržala ministrica okoliša i turizma u vladi Federacije Edita Đapo, potpredsjednica druge po snazi Bošnjačke stranke SBB, velikim intervjuom koji je osvanuo na stranicama Avaza 20. 10. 2019. Naslov razgovora „Put ka NATO-u je put do EU“.

EKOLOŠKE INTEGRACIJE Ona je naglasila da je pridruživanje NATO-u i EU proces koji je povezan i kompatibilan. „Oba cilja imaju istu svrhu, a to je priključivanje naše zemlje porodici demokratskih zemalja u kojima su zagarantirani njegovanje i omogućavanje sloboda, pravna sigurnost, ljudska prava i ekonomski prosperitet“, poručila je ministrica.
Ona podseća i da su u decembru 2018. godine ministri vanjskih poslova NATO zemalja odlučili da BiH može poslati svoj prvi godišnji nacionalni plan (ANP) i na taj način aktivirati Akcioni plan za članstvo (MAP).
„Nažalost, u tom trenutku se počelo s politiziranjem, problematiziranjem i pojavom oprečnih stavova o putu ka NATO-u, dok sve političke elite izjavljuju da su za EU. Mislim da je potrebno da shvate da je put ka NATO-u jednako važan i da sigurno olakšava i vodi do EU.“ Naravno da njen resor okoliša i turizma teško da bi trebalo da pokriva pitanje politike muslimansko-hrvatskog entiteta. No ne zaboravimo da je ona tri godine provela u ministarstvu inostranih poslova, te dvije godine u ministarstvu finansija…
Govoreći o značaju NATO integracija, iz Brisela je poslala i sliku u sandalama i trenerici. Ležerno i zeleno, ekološki zrelo, gotovo kao da je riječ o „ekološko-turističkoj“ NATO integraciji.
Neustrašivo je Edita put u Evropsku uniju predstavila kao važnu posljedicu najvažnijeg puta – u NATO članstvo.
I NATO i Evropska unija je kurs političkog Sarajeva koji u suštini znači – ni NATO ni Evropska unija već Islamska država izgrađena na čvrstim temeljima političkog naslijeđa Alije Izetbegovića i homogenog islamskog društva nadziranog i kontrolisanog od strane efikasno izgrađene islamske vlasti kao monopola SDA.
Ako nekome do sada to nije bilo jasno, jasnim je učinio Makron povezavši moždanu smrt NATO-a sa slabom i strateški razorenom evropskom idejom i živim i destruktivnim radikalni islamom što u Evropu hrli na bosanske kapije.

ZAISTA, MRZI LI SVIJET BOSNU? Zato se u tumačenje Makronove „neobavještenosti“ uključio Zlatni ljiljan Alijine vojske Željko Komšić. A za njim svi ostali: ratni načelnik javne i tajne policije u Zenici Šefik Džaferović, poznat kao glavni policajac koji je zažmurio na ritualno odsjecanje glava 192 vojnika i civila sa Vozuće, u septembru 1995. Pa onda lažni sarajevski analitičari, čaršijski nadriintelektualci, novinarski neandertalci … i na kraju glava svega – princ islamizma, sin Alije Izetbegovića Bakir. Oni skupa uverljivo lažu pouzdano vjerujući u naivnost Bošnjaka koji bi trebalo da razumjeju da drugi uvijek lažu o nama. Kao svojevremeno Sebastijan Kurc, poslije njega Viktor Orban pa Vladimir Putin – odnedavno i Erdogan, evo sada i Emanuel Makron, neobaviješten, priča svašta.
Da je NATO pred ponorom, da Evropa otkucava kao tempirna bomba a da je Bosna u stanju moždane smrti; kako god obrnete, uvijek je tačno.
Ili da se NATO izobličio, da je uprkos ogromnoj sili već u sandalama i da nije vrijedan haosa koji Bakir i SDA prave među narodima i cijeloj Bosni i Hercegovini. Sipanje mržnje prema svemu drugačijem i samoobmane: „Zaista, a čitav svijet mrzi Bosnu“, pa opet mržnja, kao odgovor na vlastite frustracije i na navodnu mržnju koja dolazi i sa Istoka i Zapada.
Bosna, kao zemlja i ideja, u interpretaciji prizemnih demagoga iz SDA, otkriva kako su je zgazili preveliki izazovi i prijetnje, preteške da bi ih nosila na svojim plećima. Na prostoru, tog malenog „rta afričko-azijskog kontinenta“ u Evropi, nestala je nacija, a ostala religija, nesposobna da nad sobom sprovede ispit savjesti, zbog istorije prepune laži, leševa, mučenja i otimačina.
Toliko uzvišenih djela, visokih metafizika, istančanih filozofija vezanih za Bosnu, koja uporno skončava u sukobima i građanskim ratovima. Vrhunci misli i umjetnosti poniklih u toj zemlji, u djelima onih koji su je napustili bez žaljenja, predstavljaju se danas kao beskorisni i tragični pečat nacionalnih izdajnika.
Zar ovakvoj BiH uopšte treba neko da otvora oči?