Godina prođe, muke ostadoše!

foto: Željko Sinobad

U novoj godini želimo vremešnim festivalima (BEMUS) da se podmlade i živnu, BUNT-u da se više buni, a manje traži i troši budžetski novac, jer nomen est omen, a medijima, štampanim, elektronskim i svim ostalim, da klasičnoj muzici posvete više vremena i bolje termine

Svet je postao nesigurno, opasno mesto, posebno za države u geopolitičkom procepu kao što je Srbija, u kojoj tranzicija traje i boli decenijama. Odrastaju izgubljene generacije bez svrhe i smisla, a odatle do delinkvencije put je kratak. Ponavljajući po ko zna koji put kažemo: postoji izlaz! U svetu kojem su posvećeni ovaj tekst i njegov autor, to je klasična muzika, koja se već iskazala kao najbolji socijalni radnik u Venecueli kroz El Sistema, u kome je muzičko obrazovanje i bavljenje muzikom dostupno najnižim socijalnim slojevima. Pozitivan rezultat tog pokreta osnovanog iz nemoći da se promeni svet, ali želje da se poboljša, zadivio je sve. Kod nas još uvek besplatne muzičke škole skidaju sa ulice stotine dece, ali za koncerte treba imati publiku, koja se rapidno gubi u novom vremenu. Publika se osvaja od malih nogu, pa umesto glomaznih nikom potrebnih teoretskih knjiga na tu temu, mora se raditi praktično, na terenu. Kolarčeva zadužbina, kao prava kulturno-prosvetna institucija, u to ime organizuje Malu školu bontona – kako se sluša koncert, za decu od 5 do10 godina sa roditeljima, a koju pred prepunom velikom salom vodi predivni Miloš Milovanović. Preporučuje se za sve uzraste, od beba do baba, u narednim terminima svira se muzika iz Diznijevih filmova, a onda upoznaje saksofon. I Beogradska filharmonija se pridružila ovoj akciji, pa su u septembru u svojoj sali svirali četiri koncerta za bebe do dve godine, sa velikim uspehom. A tu je i Bebi artiš. Ne zaboravimo ni Dečju filharmoniju, koja je s Fondacijom Deca deci priredila i ove godine u Centru „Sava“ tradicionalni novogodišnji koncert, namenjen ljubiteljima klasične muzike svih generacija.
Pisanjem muzike za decu kompozitori se retko bave, pa je tim dragoceniji rad Vere Milanković i Dimitrija Golemovića. Mjuzikl za decu S ove strane muzike kompozitorke Vere Milanković (scenario, stihovi, muzika) izvodi se po Srbiji veoma uspešno. Horom Dečjeg kulturnog centra Beograd diriguje Nevena Ivanović, a narator je glumica Milena Moravčević. Publiku kroz predstavu vode studenti master studija Muzičke pedagogije Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu u okviru predmeta Improvizacija za glas i klavir, čime se ponovo uvodi ideja mladi za mlade, a idejni tvorac i rukovodilac trupe je profesor Vera Milanković. Golemović se operom (libreto i muzika) Dečak koji se ničega nije bojao (Opera za decu i odrasle koji nisu zaboravili da su i sami nekada bili deca) hrabro upustio u muzičku avanturu, koja je i u Beogradu nagrađena zadovoljnom dečjom (i starijom) publikom.
Međutim, polaskom u školu deca više nemaju kontakt s muzikom, jer je Muzička omladina, od kada je posle 2000. skinuta sa budžeta, izgubila mogućnost da organizuje koncerte po školama, kao i da školsku decu vodi na koncerte i u operu. Umesto slušanja Baha i Mocarta, divne klasične muzike koja se u medicini koristi kao terapija, mladi se upućuju na kreativne industrije, koje su postale mantra za sve, posebno za one koji i ne razumeju o čemu se tu radi. Nedavno održana konferencija Budućnost izvođačkih umetnosti u Srbiji – perspektive i izazovi u okviru Hartefakt festivala okupila je samo pozorišne ljude, a izvođačke umetnosti obuhvataju muziku, pozorište i igru, a u pozorištu i operu i balet. Treba se zapitati, kakve veze ima Hartefakt – koji finansira NED američka fondacija (National Endowment for Democracy), a vodi Andrej Nosov, poznat i priznat NED-ov stipendista od 2007. kao hrabar borac za narušena ljudska prava Albanaca na Kosovu, i koji se bavi promocijom šiptarskih spisateljica, stradanjem homoseksualaca za vreme nacističke Nemačke, knjigama ala Neispričane priče gej i lezbejskih života, ili lelek izložbom povodom 20 godina od genocida u Srebrenici, a što finansiraju fondacije braće Rokfeler i MOTT i Erste banka – sa srpskim scensko-muzičkim izvođačima. Malo ozbiljnije je već kada premijerka govori na konferenciji, a u njenom Savetu za kreativne industrije su dvoje iz Hartefakta, Nosov i Biljana Srbljanović. Fraze ne koštaju, ili kako to lepo peva Dalida, Parole, parole, parole… Istorija će pokazati da su izazovi mnogi, a perspektive nikakve, a da su kreativne industrije zamajavanje umetnika, od kojih se traži da zarađuju i privređuju. Prava umetnost je uvek neprofitna, ali je njen uticaj, posebno muzike koja najneposrednije deluje na čoveka, neprocenjiv. Muzika je pokret zvuka koji dopire do duše i oblikuje je u moralnu, kaže Platon. Nije potreban Institut za skladan razvoj čoveka mistika Gurđijeva, dovoljna je dobra muzika, i u većim količinama.
U to ime pozdravljamo povratak muzičkog minimalizma u Beograd posle perioda tišine. Festival minimalističke muzike Minimalfest – Koreni organizovao je Kulturni centar Beograda, a naše očeve minimalizma Miroslava Mišu Savića, Milimira Draškovića, Miodraga Lazarova Pashua, Miloša Raičkovića i Vladimira Tošića predstavili su pijanisti Maja Rajković, Ljiljana Vukelja, Vladimir Cvijić i Dragana Raić. Odličan koncert sa uvodom Filipa Glasa, Stiva Rajha i Terija Rajlija. Nedostajala je samo fenomenalna pijanistkinja Nada Kolundžija, inače bliska od samog početka prvoj postavci beogradskih minimalista.
Pozdravljamo nove nacionalne opere. Povodom obeležavanja sto godina od završetka Prvog svetskog rata udruženje Hor Kraljica Marija priredilo je krajem decembra svetsku premijeru nove nacionalne opere Sedra kompozitora Miroljuba Aranđelovića Rasinskog, adaptiranu za koncertno izvođenje. Kroz vokalno-instrumentalnu muziku bogatu reminiscencijama na naše muzičko nasleđe u pet slika prikazani su vekovni progon i stradanje srpskog naroda. Pred prepunom salom Kolarca nastupili su sopran Tanja Andrijić, mecosopran Nataša Jović Trivić, bariton Vuk Zekić, tenor Vanja Biserčić, orkestar Beogradski simfoničari netipičnog sastava – a duo, pod dirigentskom palicom Radana Jovanovića, i kamerni hor Beogradski vokalni ansambl. Naratori Nebojša Dugalić i Nebojša Kundačina doprineli su snazi scenskog izvođenja, koje je pozdravljeno dugim aplauzom.
Dobrodošla je i nova klavirska fešta, Stenvej festival, u okviru koga su s velikim uspehom i zanimljivim programima nastupili na Kolarcu, na novom stenvej klaviru, čuveni pijanisti Luka Debarg i Arkadij Volosov. Mladi novi ansambl Muzikon nastavio je seriju zanimljivih koncerata. Posvetivši svaki nastup posebnoj temi (džez, svita, Mocart, 20. vek), na novembarskom izvođenju su predstavili novu simfoniju mladog i multitalentovanog kompozitora Aleksandra Sedlara. Ansambl za staru muziku Beogradski barok nastavlja svoju misiju na instrumentima perioda, sa veoma uspelim iskorakom u savremenu muziku u oktobru, na 27. Međunarodnoj tribini kompozitora. Naši mladi kompozitori su se razvili u prave formate – Ana Gnjatović je krajem ove godine imala zapažen solo nastup na toj istoj tribini, premijeru velikog orkestarskog dela The game of life u izvođenju Simfonijskog orkestra RTS i kompoziciju U parovima, sa kastanjetama u okviru Nove muzike za violončelo i klavir u sali SKC. Čestitamo na talentu, radu i kreativnosti. Ustanova Gvarnerijus – Centar lepih umetnosti Jovana Kolundžije ne prestaje sa svojom pedagoškom i prosvetiteljskom misijom koncerata iz ciklusa FMU i Gvarnerius nagrađuju, gde talentovani studenti imaju priliku da nastupe prvi put u pravoj sali u centru glavnog grada. Pozdravljamo inicijativu, ali i trajanje ove već tradicionalne serije koja ima svoju stalnu publiku.
Udruženje muzičkih umetnika Srbije (UMUS) dodelilo je i ove godine, po 48. put, nagrade – za životno delo pripala je flautisti Ljubomiru Dimitrijeviću, osnivaču ansambla Renesans i decenijskom borcu za prava stare muzike kod nas; dirigent Predrag Gosta nagrađen je za najbolje godišnje ostvarenje – realizaciju i dirigovanje Monteverdijeve opere Orfej u „Madlenianumu“, a violončelista Filip Tomić (26) proglašen je najuspešnijim mladim umetnikom u protekloj godini. Čestitamo dobitnicima i nadamo se uspesima i u budućnosti.
U novoj godini želimo vremešnim festivalima (BEMUS) da se podmlade i živnu, BUNT-u da se više buni, a manje traži i troši budžetski novac, jer nomen est omen, a medijima, štampanim, elektronskim i svim ostalim, da klasičnoj muzici posvete više vremena i bolje termine. Svima želimo poleta i vedrine Partizanskog hora iz Trsta koji nas je podsetio na 75 godina od stvaranja Jugoslavije, ali i da su godine relativan pojam, kao što je i smrt neprovjerena glasina.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *