Takvi su nekad bili ljudi

Osim što čuvaju krsne slave, Srbi poštuju i svoje pretke, te o Zadušnoj nedelji obiđu njihova grobna mesta. Onda nastupe sećanja…

Srbi! Nismo krivi! NATO je zločinac! Braćo i sestre, mi Srbi smo žrtve! Ko vam drugačije kaže – laže! Hiljade građana Srbije, naših prijatelja, dece, rođaka umire od raka izazvanog NATO bombama. Niko ne odgovara.

ODLUKA JE UVEK NAŠA Mnogo se priča o novembru i nekakvim sudbonosnim odlukama koje se u ovom mesecu moraju doneti. Davno sam naučio da sem što čovek mora da se upokoji na kraju ovozemaljskog života, ništa drugo nije pod moranjem. Sve drugo je naša odluka. Svojevoljna ili nametnuta, ali uvek naša. Odluka će biti zabeležena u srpskoj pametarnici, uz ime i prezime onog koji je odluku doneo.
Kasnije su se pojavili liberali. Oni su dodali: Sem što mora da se umre, mora i porez da se plati! Ogroman doprinos pravnoj istoriji, filozofiji života i umetničkog stvaralaštva. Dati porezu status dogme! Elita donosi elitne zaključke.
U Običajniku kod Srba za novembar piše: Novembar je pretposlednji mesec u godini. Vreme je da počnu slavlja. U mesecu Grudenu, kako se nekad zvao, ima devet krsnih slava. Krsna slava je ono što pravoslavni Srbi najviše vole (vole i ateisti, pogotovu da idu kod drugih, koliko da čestitaju). Zato što je vole jedini je i imaju. Srbi veruju da kao što oni poštuju svetitelje, tako i svetitelji poštuju njih. Ne samo da ih poštuju već ih i štite. Da nema Srba ko bi svetitelje slavio? Znamo da su svetitelji nekad bili obični ljudi, a ljudima prija slava. Zato slavimo Krsnu slavu, čuvajmo i poštujmo svetitelje, a oni će čuvati i štititi nas.
U ovom mesecu je i slava posvećena arhanđelu Mihailu, a u svetim knjigama piše da je on prvi među anđelima i vojvoda anđelske nebeske vojske. Kad je sotona ili lucifer otpao od Boga i sa sobom povukao deo anđela, prvi mu se suprotstavio arhanđel Mihailo. U narodnom predanju je sačuvano: Ko Krsnu slavu slavi njemu i pomaže! Zato, braćo Srbi i sestre Srpkinje, ne dozvolite da vas plaše novembrom, već imajte vere u Gospoda i svetitelje. I u sebe naravno.

SEĆANJA KAO ŽIVE SLIKE Bio sam u Čačku početkom novembra. Osim što čuvaju krsne slave, Srbi poštuju i svoje pretke, te o Zadušnoj nedelji obiđu njihova grobna mesta. Zapale sveće, donesu cveće, očiste grobna mesta od opalog lišća koje je vetar naneo. Odstoje uz spomenik sa mislima upućenim upokojenim precima, radujući se u sebi sećanjima koja naviru iz njihove mladosti i ranog detinjstva. Sećanja se javljaju kao žive slike. Mi vidimo naše babe i dede, čujemo njihov glas i odjednom se setimo njihovih saveta i reči koje su govorili. Stojeći pored groba postajemo svesni njihove mudrosti i sa koliko su nas ljubavi podizali. Vidimo da njihov život nije bio nimalo lak već prepun nevolja nametnutih sa strane. Nisu poklekli niti su dozvolili da se nevolje ispreče ljubavi koju su nam neštedimice darivali. Hvala im!
S groblja smo svratili u kafanu. U Čačku uvek svratim kod „Cara Lazara“. Navika, a od navike teško ima odvike. U kafani čuh priču, koju ispriča moj brat Vojmir, od milošti zvan Braco. Pod tim nadimkom ga i znaju u Čačku. Priča je o dva dugogodišnja prijatelja, trgovca Cana Blagojevića i advokata Adama Vasilijevića. Njihovo prijateljstvo traje od pre Drugog svetskog rata. Družili su se i redovno igrali darde. Lepa igra kartama. Igrali su oni godinama, među sobom se raspravljali i zapisivali koliko je ko dobio ili izgubio. Kad Cane napusti ovozemaljski život, uđe u njegovu kuću Adam da ženi Mari i deci izjavi saučešće, a zatim izvadi 83.000 dinara, u to vreme velike pare, i reči Mari doslovce: „Maro, ovo je Canov dobitak. Jedanaest godina sam zapisivao svoje dobitke i gubitke i kad sam sve izračunao, ovo je njegovo. Molim te da novac uzmeš.“ Mara se bunila govoreći da ona njihove „kockarske“ igre nije odobravala i nju ne interesuje šta su oni radili. Adam je bio uporan i na kraju je novac Mara uzela.
Takvi su nekad bili ljudi. Bogu hvala, ima ih i danas.
Molim Ministarstvo prosvete da ne zaboravi da je iduće, 2019/7527. godine osam vekova od kako je Sveti Sava dao Srbima, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskoj državi Zakonopravilo. Nema mnogo naroda niti država u svetu koje imaju ovako važan obrazovni i pravni dokumenat.
Molimo se za srpske heroje Radovana Karadžića, Ratka Mladića, kapetana Dragana. Molimo se za zdravlje Asanža. Pomozimo našoj braći i sestrama koji žive na Kosovu i Metohiji. Budimo na strani božjeg čoveka, Arno Gujona. Čuvajmo Republiku Srpsku. Dogodine u Prizrenu.

Jedan komentar

  1. Tamara Đuričić

    Na lepim rečima i sećanju na advokata Adama Vasilijevića iz Čačka, zahvaljuje Vam se njegova unuka Tamara Đuričić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *