IZNUĐENI POVRATAK KUĆI

Donald Tramp je najavio da će biti uložen 1,1 trilion dolara u obnovu infrastrukture Amerike. Biće izgrađeni novi putevi, mostovi i postrojenja za vađenje nafte iz američkog tla. Biće izgrađene nove baze za američku vojsku i nabavljena nova oprema. Trampove politike će, prema najavama, pokrenuti talas bogatstva koji Amerika nije vidjela još od vremena Ronalda Regana. A ovu muziku Amerikanci vole da slušaju. Ne samo bogati nego i većina pripadnika tzv. srednje klase

Piše Momir Bulatović

Donald Tramp, novi predsjednik Amerike, i dalje je svjetska senzacija broj jedan. Čovjek koji je pobijedio na izborima na kojima je morao da izgubi i koji je probudio nadu milionima Amerikanaca, bije tešku bitku unutar svoje države da bi makar i započeo vladavinu. Po prikazima vodećih medija, sukobi unutar Amerike su toliko duboki i rasprostranjeni da je sama država dovedena na ivicu građanskog rata.

Na svu sreću, ni ovom prilikom nisu u pravu. Uprkos svim pritiscima i podmetanjima, Donald Tramp je na najboljem putu da učvrsti položaj i sprovede planove zbog kojih je i zadobio povjerenje američkih birača. Njegov uspjeh je posljedica niza pametnih i odmjerenih odluka upućenih, prije svega, običnom američkom građaninu i poslovnom svijetu. Mi koji sve posmatramo sa strane (i prilične udaljenosti) više volimo da pratimo njegove poteze na spoljnopolitičkom planu i zaključujemo kako će se oni neposredno odraziti na nas. To je razumljivo, imajući u vidu teške posljedice koje su prethodne administracije ostavile na živote miliona nedužnih ljudi, kolateralnih žrtava megalomanije ove odlazeće imperije. No, za Amerikance je svjetska politika uvijek bila manje značajna tema. U skladu sa maksimom da je „najvažniji biznis za američki narod – biznis“, predsjednik Tramp je probudio nadu milionima svojih sunarodnika da će se obogatiti i time je automatski porazio sve svoje protivnike. Evo kako je to postignuto.

[restrict]

AMERIKA U RUINAMA Na brani Orovil u sjevernoj Kaliforniji, najvišoj u Americi, sedmog februara ove godine se otvorila ogromna rupa. Evakuisano je 188 hiljada ljudi čiji su životi mogli biti ugroženi njenim pucanjem. Srećom, do toga nije došlo, iako je mnogima ostao gorak ukus zbog stanja u kojem se nalazi najveći dio infrastrukture „najbogatije“ države svijeta. Ne tako davno je pao most preko rijeke Misisipi, Mineapolis I 35, i usmrtio 13, a povrijedio 145 osoba. Tim je povodom Centar za međunarodne strateške studije objavio da je u pitanju tek vrh ledenog brijega. Po njihovim istraživanjima u Americi ima 600 hiljada mostova, od kojih je više od četvrtine strukturno nestabilno. Znači, preko sto hiljada mostova je sklono padu. Ali ne samo mostova. Gotovo sva ostala infrakstruktura se nalazi u sličnom stanju. Putevi, željezničke pruge, aerodromi, sistemi za vodosnabdijevanje, elektrane, kanalizacioni sistemi, telekomunikaciona mreža…

Procijenjeno je da više od četiri hiljade brana pokazuju ozbiljne nedostatke. Ili 46 hiljada milja međudržavne željezničke pruge je staro više od pola vijeka i doslovno se raspada. Preopterećeni aerodromi i dalje koriste zastarjelu radarsku tehnologiju. Svake godine se desi više od 240 hiljada velikih kvarova u vodosnabdijevanju. Konačno, Agencija za životnu sredinu je procijenila da postoji 420 hiljada veoma zagađenih područja u Americi. U pitanju je otpad hemijske, naftne ili druge industrije koji teško ugrožava zdravlje ljudi, a koji je napušten i nekonzerviran. Po istim procjenama, jedan od četiri Amerikanca živi u području od tri milje oko tako zagađenih sredina (tzv. brownfields) nemajući pri tome ni predstavu o opasnostima kojima je izložen.

OBNOVA… Razumije se da ovo stanje nije od juče i da ne može biti održivo ni na kraći rok. Država koja u svom svemirskom programu šalje sonde van Sunčevog sistema i godinama uspješno šeta robote po Marsu, zaista sebi ne smije da dopusti da se udavi u vlastitom otpadu ili bude paralisana urušavanjem izgrađenih sistema. Stoga je došlo vrijeme obnove. Istina, obnove na kapitalistički način.

Liberalni kapitalizam je bio glavni uzročnik raubovanja infrastrukture do tačke pucanja i zagađenja životne sredine do stvaranja otrovanih područja. Sada taj isti način privređivanja treba da se okrene i djeluje sa suprotnim posljedicama. Donald Tramp, kao iskusni biznismen, zna da je to moguće i zna kako to treba uraditi. Recept je jednostavan – stvori uslove da oni koji učestvuju u tim poslovima mogu dobro da zarade.

Najuticajnije svjetske korporacije su angažovane da pronađu tehnologiju za rješavanje ovih problema. Međutim, već postoji jedna mala kompanija u Silicijumskoj dolini u Kaliforniji koja se zove „Digitalna infrastruktura“ i koja je napravila decenijski tehnološki proboj. Njena se rješenja zasnivaju na pametnoj tehnologiji koja povezuje gotovo sve sa svačim i to u realnom vremenu. Sistem je baziran na inteligentnom softveru i u stanju je da u potpunosti prati fizičke uslove i stanje svakog dijela infrastrukture. Mnogobrojni senzori će bilježiti i pamtiti svaki pokret i stanje u različitim uslovima. Ova je kompanija patentirala i nove lokomotive koje, na osnovu dvjesta ugrađenih senzora, procesuiraju milijarde informacija u sekundi i u realnom vremenu upozoravaju na kvarove ili mogućnost sudara. Njihova tehnologija poboljšava rad elektrana, uključujući i nuklaerke, i osujećuje svaki mogući sajber-napad. Rječju, ova mala kompanija je za nepune dvije godine patentirala i zaštitila već pet hiljada svojih tehnoloških izuma, a čeka na još tri hiljade rješenja. Sve velike korporacije koje pretenduju da uđu u poslove obnove infrastrukture u Americi već sklapaju ugovore s njom, što je preuduslov da bi se dobili očekivani poslovi.

„Digitalna infrastruktura“ ne zadivljuje javnost samo svojim naprednim tehnološkim rješenjima. Jednako je zanimljiva i struktura njenih vlasnika – akcionara. Krajnje pojednosatavljeno, ova je kompanija prošle godine objavila privatnu (beta faza) komercijalizaciju, što znači da je dopustila pojedinim licima da kupuju njene akcije, na bazi tek objavljenih inovacija i prije nego što su njena tehnološka rješenja zaštićena i prihvaćena. Početna procjena je bila da ona vrijedi pet milijardi dolara, ali je njena vrijednost ubrzo procijenjena na petnaest milijardi u narednih 48 mjeseci. Ko su bili kupci?

Možda je najinteresantniji sam Donald Tramp. Prema izvještaju koji je objavio o svojim finansijama, on je kupio stotine hiljada akcija ove firme potrošivši 1,55 miliona dolara svog novca. Ali akcije je kupila i Hilari Klinton. I Džeb Buš iz poznate predsjedniče dinastije. I još 74 člana Kongresa, pri čemu je većina investirala više od milion dolara u kupovinu akcija ove kompanije. Znači, gotovo četrnaest odsto članova američkog Kongresa je uložilo svoj novac u firmu o čijem će poslovanju imati priliku da odlučuju zakonskom snagom.

Novac je tekao i u drugom smeru. Ova kompanija ima svoje pipke u svakom resoru američke vlade. Prema njihovim finansijskim izvještajima oni su direktno donirali Kongres sa više od 4 miliona dolara, dok su 2013. i 2014. godine dali 32 miliona da bi „progurali“ svoju agendu. Da, bio je tu još milion za fondaciju Hilari Klinton i drugi za fond za obrazovanje iza kojeg stoji Džeb Buš. Konačno, kada je posao bio „prošiven sa obje strane“, na red su došli i izvršni direktori kompanije koji su uložili suludo velike svote novca (od dva do dvadeset miliona dolara) u kupovinu akcija sopstvene firme. Sve ovo je navelo Bila Palatona, finansijskog analitičara sajta „Mani morning“, da napiše: „Da buden iskrem, ovo je najveća terevenka insajderske kupovine koju sam ikad vidio u višedecenijskom iskustvu.“

DOLARSKI CUNAMI Donald Tramp je najavio da će biti uložen 1,1 trilion dolara u obnovu infrastrukture Amerike. Biće izgrađeni novi putevi, mostovi i postrojenja za vađenje nafte iz američkog tla. Biće izgrađene nove baze za američku vojsku i nabavljena nova oprema. Trampove politike će, prema najavama, pokrenuti talas bogatstva koji Amerika nije vidjela još od vremena Ronalda Regana. A ovu muziku Amerikanci vole da slušaju. Ne samo bogati nego i većina pripadnika tzv. srednje klase.

Prosječan Amerikanac je naučen da ne zavidi bogatijim od sebe. On ih neće osuđivati zbog korupcije (ili sukoba interesa, ako želimo političku korektnost). On će nastojati da se i sam udjene sa svojih stotinjak dolara koje bi pametno uložio u kupovinu akcija preduzeća koje će učestvovati u raspodjeli ovog ogromnog kolača. Pri tome, politika nije ni od kakvog uticaja.

Legendarni investitor Voren Bafet, inače registrovani član Demokratske stranke i glasač Hilari Klinton, u prve dvije nedjelje nakon izbora Donalda Trampa investirao je 11 milijardi dolara u kupovinu akcija. Ili, milijarderski investitor Karl Ikan napustio je slavljenički prijem novoizabranog predsjednika da bi rano ujutro uložio milijardu dolara u kupovinu akcija. Opklada od milijardu dolara. Toliko je siguran da ne može da izgubi.

Sajtovi sa investicionim savjetima u stilu – kako se brzo i enormno obogatiti, inače veoma popularni među brojnim Amerikancima, isijavaju zadovoljstvo i grozničavo nalaze mogućnosti za što veću zaradu. Tramp je obećao da će osloboditi američku proizvodnju nafte i prirodnog gasa u vrijednosti od 50 triliona dolara. To znači da će potrošnja u energetskom sektoru otići do neba, a time i zarade onih koji u tome učestvuju. Na primjer, mala kompanija „Emerald oil“ u prve dvije nedjelje nakon Trampovog izbora zabilježila je rast cijena svojih akcija od 576 odsto.

Velika korporacija u oblasti građevinarstva „Katerpilar“ je, tri nedjelje nakon izbora, bila vrijednija za cijelih 12,8 odsto, dok je mala firma iz istog sektora („Anjev holding inc“) za isto vrijeme zabilježila rast od 345 odsto. Slično se dešava i u oblasti zdravstva, sektora odbrane, osiguranja i farmaceutske industrije.

Trampovu veliku pobjedu je ovjerio i sam „Si-En-En“, medijski monstrum koji je podržavao Hilari Klinton do razmjera za koje normalni ljudi nisu mislili da su moguće, konstatovao je da je Donald Tramp „već učinio običnog Amerikanca bogatim“.

POREZI I PAMET Naredna oblast s kojom se novi predsjednik Amerike uhvatio ukoštac je „remont“ poreske politike. Tokom predizborne kampanje on je iz protivničkog tabora trijumfalno optužen da nije pravi patriota, budući da je sistematski izbjegavao plaćanje federalnog poreza. Međutim, ono što su protivnici osmislili kao finalni udarac, pretvorilo se u njegovu ogromnu prednost. Odgovarajući na optužbe, on je objasnio da se patriotizam ne mjeri plaćanjem poreza, nego poštovanjem poreskih zakona. Politički nekorektno, ali krajnje istinito i prihvatljivo svakom Amerikancu, rekao je da niko ne voli da plaća porez, ni građani ni korporacije, te da oni koji pronađu rupe u zakonu nisu izdajnici, nego pametni ljudi.

Federalni poreski sistem uveden je prije 104 godine u sklopu 16. amandmana na Ustav Amerike. U svom izvornom obliku bio je ispisan na oko 400 strana. Tokom Drugog svjetskog rata narastao je na 8.200 strana, a 1984. godine eksplodirao je na 24.300 stranica. Danas odredbe ovog zakona ispunjavaju 74.608 strana teksta. Običan čovjek i mala koproracija odavno su postali nemoćni pred ovim administrativnim monstrumom. S druge strane, stvoren je Eldorado za poreske advokate i knjigovođe koji su, za interese velikih korporacija, uspjeli da manevrišu kroz prašumu propisa i svojim nalogodavcima izdejstvuju porez koji je bio minimalan ili nikakav.

Zakon predviđa da sve korporacije, nezavisno od veličine, plaćaju federalni porez na prihod u iznosu od 35 odsto. U stvari, skala se kreće u rasponu od 15 (kao apsolutni minimum) do 35 odsto. Tramp je najavio da će smanjiti porez na način da će se držati donje granice, što je svijet biznisa toplo pozdravio. U stvarnosti, porezi neće biti smanjeni, već će se desiti suprotno, budući da je dosadašnja efektivna prosječna federalna poreska stopa bila 14 odsto. Prema izvještaju Državne kancelarije za računovodstvo (GAO), objavljenom u martu 2016, u periodu od šest godina (2006–2012) dvije trećine aktivnih kompanija u US nije uopšte platilo savezni porez. Na kraju tog perioda od kompanija koje su imale imovinu veću od 10 miliona dolara njih 42,3 posto nije platilo ni dolara poreza. Od koproracija koje su u toj godini ostvarile profit, 19,5 odsto takođe nije platilo porez.

POVRATAK KUĆI Suština Trampove popravke poreskog zakona nije samo u pojednostavljenju postupka obračuna  i povećanju naplate federalnog poreza. Krajnji cilj je da se američke multinacionalne korporacije navedu (primoraju) da se vrate kući. Dok je nominalna poreska stopa bila najviša u svijetu, one su imale izgovor da posluju na teritorijama gdje su iznosi poreza manji kao npr. u Velikoj Britaniji (20 odsto), Kanadi (15) ili Njemačkoj (12,5 odsto). Sada taj razlog otpada.

Diskusija o ovom pitanju tek prelazi u centar javne pažnje. Ne treba sumnjati da će ona biti kreativna, jer će od konkretnih rješenja zavisiti ispunjenje glavnih obećanja Donalda Trampa – stvaranje novih poslova i ponovno uzdizanje Amerike. Razumije se da neće biti lako raščistiti haos koji je stvaran svih prethodnih decenija (pod uslovom da je to stvarni cilj). Američki poreski sistem stalno generiše benefite prema najbogatijem sloju. Nedavno je, na svjetskom ekonomskom samitu u Davosu, organizacija OXFAM predstavila izvještaj o raspodjeli svjetskog bogatstva. Zapamtili smo njegovu osnovnu poruku, koja predstavlja civilizacijski šamar bez presedana, da osam najbogatijih milijardera na svijetu raspolažu sumom novca koja je jednaka imovini 3,6 milijardi stanovnika planete. Od ove osmorice, čak šest su Amerikanci i njima pripada 70 odsto imovine od 426,2 miljarde dolara.

Profesor Lili Bečelder sa Njujorškog univerziteta je nedavno ocijenila da Trampov predlog revizije poreskog sistema ide u prilog samo krupnom kapitalu, a da će pripadnici srednje klase (opet) biti uskraćeni za značajniju korist. Ona je izračunala da će 68 odsto koristi od smanjenja poreskih stopa otići u korist dvadeset odsto najbogatijih obveznika. Odnosno, „ako pogledate najbogatije, jedan posto njih na vrhu će imati polovinu svih koristi od smanjenja poreza, a milioneri će, na primjer, imati prosječno smanjenje poreza od 317.000 dolara“, izjavila je ona. Za razliku od njih, samohrani roditelj koji ima dvoje djece školskog uzrasta i godišnji prihod od 75 hiljada dolara, moraće da plati 2.400 dolara poreza više nego do sada.

Trampov ekonomski savjetnik Stiv Kolk prilično lakonski je odgovorio na ove primjedbe. „Trampov predlog za smanjenje korporativnog poreza sa 35 na 15 procenata pomoći će poreskim obveznicima da se okoriste od ekonomskog rasta“, rekao je on. Americi, dodali su kritičari, očajnički treba pojednostavljen, ali i pravedan sistem oporezivanja dohotka. Ovaj novi će možda biti efikasniji, ali pravedniji zasigurno neće.

ZNAČAJ POVRATKA Zašto, uprkos svim rezervama, valja navijati za Donalda Trampa? Mnogo je razloga. Amerika je bila velika onda kad smo joj se divili, a ne kada smo je se bojali. Stoga, od uspjeha novog američkog predsjednika koristi može da ima cijeli svijet, uključujući i nas sa ovih prostora. Drugo, pravo je osvježenje susresti državnika koji drži do svojih izbornih obećanja i bori se, uprkos brojnim i teškim opstrukcijama, da održi datu riječ. Treće, kada Amerika počne da rješava svoje probleme, ostatak svijeta će ih imati mnogo manje. Iz avetinjski pustih nekadašnjih američkih industrijskih centara jedino zaposlenje mladim ljudima je bilo odlazak u marince i ubijanje ljudi po bijelom svijetu. Neka se postojeći vrate kući i popravljaju kasarne i poligone, pa će svijet u cjelini postati ljepše mjesto.

Pri svemu, nama uopšte ne treba da bude presudno da li će (i u kojoj mjeri) Donald Tramp uspjeti. Njegov cilj je hvale vrijedan, ali sredstva kojima nastoji da ga realizuje više su nego upitna. Krupni kapital i mehanizmi berzanskog prikupljanja kapitala mogu, na kratki rok, da daju državne pozitivne efekte, ali dugoročno uvijek prevagne pohlepa i sebičnost bogatih na račun sirotinje i prirode. Ali dok do toga ne dođe, moguće je biti i pametan. Savjet čitaocima „Pečata“. Kupujte akcije američkih kompanija (naravno, ne đuture već sa gramom soli) i prigrabite dio nadolazećeg dolarskoh cunamija. On je nesumnjivo tu. Od njega nećemo imati štete, a moguće je ostvariti i neki ekstra ćar. 

[/restrict]