Prizemni računi

Danijel-CvijeticaninDanijel Cvjetićanin

Evropska unija se do sada češće dokazivala kao kočničar privrednog razvoja Srbije (npr. Južni tok), ili kao uzurpator i eksproprijator srpskih privrednih resursa (KiM), a često i kao promoter monopolizacije srpskog tržišta (IDEA i sl.)

Kada je Milovan Danojlić, u prethodnom broju „Pečata“, analizirao ljubav srpskih vlada prema Evropskoj uniji, utvrdio je da „u pozadini njihovih ljubavnih izjava i čežnjivih pogleda prema gospođi Evropi često stoje neki sasvim prizemni računi“. Sigurno ste primetili da je moguće prepoznati bar tri vrste ovih „računa“.

 

LAŽNA NADA Prva vrsta „računa“ oslanja se na široko rasprostranjenu zabludu da je, kako Danojlić kaže, „gospođa Evropa udavača sa (možda) privlačnim mirazom i njeni bi nas fondovi mogli izvući iz gliba po kome gacamo“. Da li bi? Uveren sam da na tu i takvu vrstu pomoći niko ozbiljan u Srbiji ne može i ne treba da računa.

Istina je da EU nije ostrvo sreće na koje ekonomski davljenik (Srbija) treba samo nekako da dopliva, pa da svi privredni problemi budu rešeni. Naprotiv, Evropska unija se do sada češće dokazivala kao kočničar privrednog razvoja Srbije (npr. Južni tok), ili kao uzurpator i eksproprijator srpskih privrednih resursa (KiM), a često i kao promoter monopolizacije srpskog tržišta (IDEA i sl).

Ne želim ni da se setim nemilih događaja iz ne tako davne prošlosti, koji su odlučujuće uticali na ekonomski slom Srbije: izolacija zemlje, blokada, agresivna satanizacija države i naroda, izazivanje građanskog rata, bombardovanje… Rusija je, jedina, kada je mogla (i htela), branila interese Srbije od ekonomskog terora EU i NATO-a.

[restrictedarea]

STRAH OD OSVETE Druga vrsta „računa“ zasnovana je na strahu od osvete evroatlantskih prijatelja ukoliko ljubav Srbije prema EU i NATO-u ne bude na zadovoljavajućem nivou. Ko bi se usudio da Uniji kaže: „Hvala, ne mogu. Hajde da trgujemo, hajde da sarađujemo, hajde da se družimo, ali nismo mi za vas… Ni vi za nas… Možda neki drugi put…“? Verovatno bi osveta evroatlantskih prijatelja bila stravična.

Znamo da su oružja Imperije mnogobrojna i moćna: od sistematskog ponižavanja naroda i države, koje se već preventivno primenjuju protiv Srbije, do ekonomske izolacije, blokade, pa i izazivanja unutrašnjih tenzija, „obojenih“ revolucija i „prolećnih demokratizacija“. Nevladine organizacije (svetske, a naše) i novinari istraživači (Si-En-En) u stanju su permanentne pripravnosti, a NATO obučava komandose za sve terene i za sve uslove.

Svetska ekonomska pozornica prepuna je stravičnih prizora nasilja i terora, pod komandom Vol strita, nad onima koji nisu svim srcem podredili svoje interese finansijskim korporacijama. Najsvežiji primeri su Grčka, Ukrajina i Sirija.

Ljubav zasnovana na strahu od terora obično nije dugovečna, ali ipak traje duže nego što o tome piše u čitankama za osnovce. Naša vlast, izgleda, ume da „ispoštuje“ ovu istinu i da je „uzme u račun“.

 

OPSTANAK KOMPRADORA Treća vrsta „računa“ oslanja se na činjenicu da svetski oligarsi žele da u svakoj potčinjenoj zemlji imaju svoje „poslovođe“ – kompradore, koji rade „na terenu“ za interes Imperije. Najzgodnije je, razume se, kada su kompradori istovremeno nosioci vlasti.

Političke stranke koje su pristajale na ulogu kompradora dobijale su, posle 2000. godine, od EU „koalicioni kapacitet“, a stranke suprotstavljene interesima evroatlantskih prijatelja – to nisu dobijale, pa nisu mogle da uđu u vladu, čak ni kada su imale veliki broj glasova birača. Nisu imale dozvolu EU. Pokazalo se da je koalicioni kapacitet daleko važniji od broja glasova, pa su neke stranke u Srbiji u kratkom roku promenile „mentalni sklop“ i na taj način obezbedile da im EU dodeli „koalicioni kapacitet“, a sa njim i – vlast.

Nema sumnje, vlast može svojim nosiocima žestoko da zagorča život, ali se češće događa da ga učini lagodnijim. Pa recite i sami da li biste se bolje osećali da možete da jednima poklanjate građevinske lokacije, a da druge proganjate što su ih kupili, jedne unapređujete, druge otpuštate ili premeštate na lošije radno mesto… kao car Šahrijar iz „1001 noći“? Pa su tu, oko vas, telohranitelji, šoferi, da ne pominjem lepojke svih vrsta – uvek željne vaših blagih i mudrih reči! A onda treba sve to da izgubite, i to samo zato što je vaša stranka izgubila koalicioni kapacitet? I zato što vi ne volite EU? Eto još jednog razloga za ljubav, nezavisno od toga šta će u tom ljubavnom trouglu izgubiti, ili dobiti, srpski narod i država.

[/restrictedarea]

Jedan komentar

  1. Milena Njegovan

    U cilju zaštite životnih interesa građana i naroda, podizanja njihovog blagostanja i pravilnog iskorišćavanja svih privrednih mogućnosti i snaga, država treba da daje pravac privrednom životu i razvitku putem opšteg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor a ostvarujući opštu kontrolu nad privatnim sektorom privrede.

    U ostvarivanju opšteg privrednog plana i privredne kontrole, država treba da se oslanja na saradnju privrednih komora i sindikalnih organizacija radnika i nameštenika i drugih organizacija radnog naroda i svih njenih građana..

    Opštenarodna imovina glavni je oslonac države u razvitku sveobuhvatne privrede.
    Pošto opštenarodna imovina stoji pod naročitom zaštitom države, upravljanje i raspolaganje opštenarodnom imovinom, određeno je zakonom.

    Država treba da posvećuje naročitu pažnju i pruža pomoć i olakšice narodnim zadružnim organizacijama.

    U našoj državi dozvoljena je privatna svojina i privatna preduzimljivost u privredi i
    dozvoljava se nasleđivanje privatne svojine.

    Nikome se ne bi smelo dozvoliti, da upotrebljava pravo privatne svojine na štetu narodne – državne zajednice.

    Naša država je dozvolila postojanje privatnih monopolističkih organizacija i preduzeća, ali PRETHODNO NIJE dovoljno učinila, sve što je neophodno, da ograniči njihov monopolistički uticaj u cilju:

    Zaštite slabe domaće privrede;

    Zaštite slabog privrednog razvoja;

    Sprečavanja uticaja na državne institucije;

    Sprečavanja uticaja na diktiranje cena, na našem tržištu;

    Sprečavanja monopolisanja tržišta i oštećivanja interesa narodne-državne privrede;

    Ostvarivanja preduslova, da državne institucije mogu sprovesti u delo, da se privatna svojina može ograničiti ili eksproprisati, ako to traži opšti interes, ali samo na osnovu zakona;

    Ostvarivanja preduslova, da se zakonom može odrediti u kojim će se slučajevima i u kojoj visini dati naknada sopstveniku ograničene, nacionalizovane ili eksproprisane privatne svojine;

    Ostvarivanja preduslova, da se pod istim uslovima , zakonom mogu nacionalizovati pojedine privredne grane ili preduzeća, ako to traži opšti interes i slično;

    Ostvarivanja preduslova, da zakon odredi, može li i koliko zemlje imati ustanova i lice koje nije zemljoradnik;

    Ostvarivanja preduslova, da ne može biti jako velikih zemljišnih poseda u privatnim rukama, ni po kome osnovu;

    Ostvarivanja preduslova, da maksimum privatnog zemljišnog poseda, određuje zakon;

    Ostvarivanja preduslova, da država naročito zaštićuje i pomaže siromašnog i srednjeg seljaka, svojom opštom privrednom politikom, jevtinim kreditom i poreskim sistemom;

    Ostvarivanja preduslova, da privrednim i drugim merama, država pomaže radni narod, da se udružuje i organizuje u cilju odbrane od privredne eksploatacije;

    Ostvarivanja preduslova, da država zaštićuje lica u najamnom radnom odnosu, naročito obezbeđenjem prava udruživanja, ograničenjem radnog dana, obezbeđenjem prava na plaćeni godišnji odmor, kontrolom radnih uslova, brigom o stanbenim prilikama i socijalnim osiguranjem.

    Za sada toliko.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *