Zalutali „Parkić“

Premijera na BELEF-u

„PETI PARKIĆ“ PISAC I REDITELJ Boris Liješević SCENSKI PROSTOR Dvorište Kapetan Mišinog zdanja Beograd PRODUKCIJA Belef i Bitef-teatar
Piše Raško V. Jovanović
Uprkos posvećenosti poznatom beogradskom „slučaju“ u kojem su građani „dobili bitku“, ovoj predstavi nije bilo mesto u festivalskom programu. „Peti parkić“, u ovakvom obliku, ne zaslužuje da se nađe na redovnom repertoaru ijednog beogradskog pozorišta

Predstava „Peti parkić“ nastala je na principima dokumentarnog pozorišta, odnosno tekst koji izgovaraju glumci isključivo je zasnovan na autentičnim dokumentima. U ovom slučaju reč je o zapisima autora Borisa Liješevića, koji je beležio kazivanja građana jednog naselja na Zvezdari. Govorili su mu o tome kako su uspeli da „odbrane“ jedan prostor, zvani Peti park, što je starijima služio da se okupe i sedeći na klupama porazgovaraju, a mlađima da se igraju i zabavljaju. Pre nekoliko godina o tome je pisala štampa a bilo je reči i na radiju i televiziji. Parkić je uništen. Naime, jedan privatni investitor dobio je dozvolu da na ovom prostoru podigne višespratni stambeno-poslovni objekat zbog čega su se stanari okolnih zgrada pobunili i energično suprotstavili. Kada je investitor, inače i sam građevinar poreklom iz Crne Trave, doveo mašine, buldožere i kamione te uspeo da poseče drveće, građani su pokušali da osujete njegovu nameru pa su okupljanjem i isprečavajući se ispred mašina ometali rad. Međutim, u prvi mah nisu uspeli u nameri da onemoguće izvođača, koji je imao sve potrebne dozvole i čiji je projekat bio usaglašen sa generalnim urbanističkim planom. Peti parkić bio je sravnjen sa zemljom, ali su ljudi nastavili da protestuju. U toj akciji bili su ujedinjeni i energični, tako da su im nadležni opštinski organi dali za pravo, što je odvelo investitora u bolnicu, budući da se razboleo od raka.

[restrictedarea]

U komadu nekoliko glumaca govori iskaze stanara o peripetijama koje su doživeli u akciji „spasavanja“ svog parkića. Nisu se oslanjali ni na jednu političku stranku, ali su se morali suprotstaviti opštinskim organima, koji su se pozivali na generalni regulacioni plan, tvrdeći da se „branitelji“ parkića svojevremeno nisu oglasili u javnoj raspravi o planu. Na sceni se pojavljuje i izvođač radova, koga je bravurozno prikazao Mihailo Janketić sedeći u invalidskim kolicima, jer se zbog teške bolesti teško kreće. Njegova životna priča je zanimljiva i karakteristična za mnoge Crnotravce, koji su izgradili mnogobrojna beogradska zdanja. Pošteno radeći „od jutra do sutra“, kako se to obično kaže, on je uspeo i da se školuje pa i da postane direktor, a potom i vlasnik građevinskog preduzeća, te da legalno dobije lokaciju Petoga parka za svoj stambeno-poslovni objekat. Vlasti su se u ovom slučaju našle „u nebranom grožđu“, odnosno u nezavidnoj situaciji: nevoljno su morale priznati kako su građani u pravu pa su stoga objavile da će se parkić obnoviti, ali su, isto tako, investitoru morale pronaći drugu lokaciju. A onda su se stanari podelili, jer se nikako nisu mogli složiti oko toga gde zasaditi drveće, a gde postaviti objekte za dečju igru! Glumci Cvijeta Mesić, Dušanka Stojanović Glid, Svetozar Cvetković, Petar Benčina i Luka Mihailović neujednačeno su nastupili u ovoj predstavi u kojoj je trebalo kazivati tekstove ljudi iz Petoga parka. Nevolja je u tome što su pojedini pokušali te tekstove i da glume, a reditelj ih u tome nije sputavao. Svetozar Cvetković ubedljivo je dočaravao nesnalaženje i iščuđavanje zbog svega što se događa, da bi se u jednom trenutku „prelomio“ i zauzeo borbeni stav. Rečju, razvučen i dramaturški loše sagrađen komad, u kojem je bilo i nepotrebnih ponavljanja. U nekim prizorima reditelj i autor Boris Liješević nije uspevao da iznađe odgovarajuća mizanscenska rešenja. Uprkos tome što se govorilo o jednom beogradskom „slučaju“ u kojem su građani „dobili bitku“, ovoj predstavi nije bilo mesto u festivalskom programu. Zaista moramo postaviti pitanje ko je birao – ako je taj postupak uopšte i sproveden – tekstove i predstave za ovogodišnji Belef, pogotovo što „Peti parkić“ u ovakvom obliku ne zaslužuje da se nađe na redovnom repertoaru ijednog beogradskog pozorišta. Ako smo tačno obavešteni, „Peti park“ izvodiće se naredne sezone u Bitef-teatru. Blago našoj publici!

[/restrictedarea]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *