Neobični primeri i iskušenja

Dragomir Antonić 

Da li prvi put u istoriji na planeti Zemlji imamo dvojicu, dogmatski priznatih, bezgrešnih i nepogrešivih ljudi?

Bliži se kraj prve nedelje Časnog posta. U pravoslavnom kalendaru se zove Čista nedelja. U dane posta bi iza sebe valjalo da ostavimo nevolje, gnev, ružne misli, svakodnevne brige i posvetimo se blagorodnim  događajima. Tako piše u svetim knjigama i učenim zapisima o značaju posta za sve ljude pravoslavne, hrišćanske vere. Dok se čita, sve izgleda lepo i lako. Kad čovek odluči da posti, pojave se nenadano, prosto iskrsnu nekakvi problemi i čovek shvati da ništa u ovozemaljskom životu nije jednostavno, ni lako, ni bez razloga. Iskušenja se javljaju, zapisano je: „Četrdeset dana kuša ga đavo“  (Luka, 4, 2).

Lepota posta je upravo u borbi sa iskušenjima. Borba nije laka, nema laganih bojeva, ima trenutnih poraza i pobeda, ali ako se iskušenja savladaju, „kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vreme“ (Luka,4, 13) – čovek će dobiti snagu da se suoči sa svim iskušenjima koja život nosi. Zato se s pravom – post je podvig – svi koji izdrže post mogu zvati mali podvižnici.

 

MRAČNE SILE Nažalost, danas su zavladale – verujem privremeno – mračne sile koje ne biraju sredstva da svet skroje po svojoj meri, bez obzira na ljudske žrtve i materijalna razaranja što takvo prekrajanje donosi. Pažljivijem osmatraču ljudskog života na planeti je nemoguće da ne primeti neobične pojave koje su jako retke ili ih uopšte nije bilo u ljudskoj istoriji.

Jedan od primera je koncentracioni logor Gvantanamo, koji su stvorile Sjedinjene Američke Države 2002. godine. Logor, moderno mučilište za američke bivše prijatelje, a sadašnje neprijatelje, nalazi se na Kubi u američkoj bazi. Koga Amerikanci muče i bez ikakvog suđenja drže u logoru, samo oni znaju. Nema intervencija boraca za ljudska prava, nevladinih organizacija, Crvenog krsta, polumeseca ili bilo kog drugog. Jednostavno, pošto Vašington veruje da je izuzetan, to se i mučenje ljudi smatra izuzetnim, te nije razlog za brigu ostatka sveta. Možda logor i nije nešto neobično, uvek ih je bilo, ali je neobično što se država, izuzetna Amerika, predstavlja kao nosilac, lider, lučonoša borbe za ljudska prava na svakom mestu naše planete a ona sama već 13. godina drži u kazamatu, gorem od Hitlerovih, osobe koje su samo osumnjičene da su nešto uradile. Zašto, s kojim pravom oni to čine, ne može se razumno objasniti. Obest, Moć, Snaga, Zlo jesu reči uz pomoć kojih bi se lakše našlo objašnjenje neljudskih postupaka.

[restrictedarea]

Drugi primer, ili neobičnost, jeste ovozemaljsko postojanje u istom trenutku dvojice živih rimskih biskupa ili papa. Jedan je aktivan, drugi, navodno, nije. Papa Benedikt se pre tačno dve godine (28. 02. 2013.) povukao sa trona rimskog biskupa zbog teške bolesti. Bogu hvala, bolest nije tako teška kao što je u prvi mah izgledala te je papa živ i pokretan. Kako bilo da bilo, ostaje nesporna činjenica da danas hrišćanski svet rimokatoličke vere ima dvojicu papa. Zna se da je još uvek važeća dogma o nepogrešivosti i bezgrešnosti rimskog biskupa. Svi mogu grešiti, samo ne i rimski biskup jer je on pod zaštitom Svetoga Duha Životvornog. Ono što mene interesuje, a nisam u stanju da u ovom momentu pronađem, odgovor je pitanje: Da li prvi put u istoriji na planeti Zemlji imamo dvojicu, dogmatski priznatih, bezgrešnih i nepogrešivih ljudi? Ili je možda jednog od njih Sveti Duh napustio? Ili ako nije, šta ako se njih dvojica oko neke stvari ne slože? Ko je nepogrešiviji?

 

ISKRIVLJENA LOGIKA Treća neobičnost se može pronaći kod nas u Srbiji. Nekoliko nevladinih, po sopstvenom Statutu humanitarnih organizacija iz svih oruđa napada Vojsku Srbije, predsednika države, vladu države Srbije zbog navodnih ratnih zločina koje su pojedine jedinice počinile braneći ondašnju državu od napada NATO ubica i ratnih zločinaca. Po njima, zločine su činili oni koji su državu branili, za razliku od onih koji su državu napali!? Iskrivljena logika, ali imaju na nju pravo. Iz neznanja, zle namere, zbog dobre plate? Ćuti, to jest pričaj ono zašta te plaćamo. Neoliberalna, tržišna pravila. Poslodavac je uvek u pravu.

Neobično je, međutim, da su najglasniji za osudu navodnih zločina ujedno i najglasniji zagovornici ulaska države Srbije i Vojske Srbije u NATO, koji je evidentno najveća zločinačka i kriminalna organizacija. Ratuje svuda po svetu, nikakvo odobrenje Ujedinjenih nacija ne traži, otrovnim i zapaljivim bombama zasipa koga stigne i gde god Vašington kaže. Može im se. To što su moćni i jaki ne znači da nisu zločinci. Što danas ne postoji sud za njih, ne znači da takvog suda neće biti sutra. Kad-tad će im se suditi za zločine. Zato je nelogično da jednu vojsku optužujete da je činila zločine, koje nije činila, a da je terate da uđe u organizaciju koja je zločine evidentno činila i čini. Time se Vojska Srbije uništava i od odbrambene vojne formacije postaje, ulaskom u NATO, deo udruženog zločinačkog poduhvata. Sa svim posledicama koje takvo udruživanje nosi. Ima još neobičnih pojava. Razmišljajte sami i molite se da Gospod da snage našoj vladi i državi da se odupru evrounijaćenju i NATO mobilizaciji. Molitva pomaže. Verujte.

[/restrictedarea]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *