PEČATOVA ELEKTRONSKA POŠTA

Homoseksualizam i Englezi

Poznati naučnopopularni pisac i evolucioni biolog, Kenijac engleskog porijekla, Ričard Dokins, u svojoj knjizi „Zabluda o Bogu“ iznio je neke interesantne činjenice vezane za homoseksualizam, koje ću vam prenijeti.
Svjedoci smo pritiska da se na sve moguće načine održi gej parada, koju pokušavaju da nam prikažu kao test civiliziranosti neke sredine, pa svakoga ko se protivi etiketiraju kao necivilizovanog, zaostalog, primitivnog i da ne nabrajam dalje sve goru od gorih osobina.
Gej (u originalu se piše „gay“) jeste skraćenica za „Got Aids yet?“, u prevodu „Još nemaš sidu?“, mada ta sama riječ u prevodu znači radostan, veseo, čio i sl, pa je sramotno da se ovako pozitivne osobine vezuju za tako negativnu pojavu po produženje čovječje vrste.
Kenijac Dokins objašnjava da je zvanična kazna za homoseksualizam u talibanskom Avganistanu bila zakopavanje homoseksualca živog u zemlju i obrušavanje na njega dovoljno velikog kamena da ga smlavi. Takođe spominje da je homoseksualizam bio kažnjiv u Engleskoj do čak 1967. godine.
Interesantna je i priča vezana za jednog od očeva računara – Tjuringa (kako to gejevski zvuči imati dva oca − Fon Nojmana i Tjuringa.)
Tjuring je osuđen u Engleskoj za svoj homoseksualizam, koji je tada tretiran kao mentalna bolest. Presuda je bila terapija injekcijama hormona. Na kraju se Tjuring ili ubio sam ili su ga ubili ubrizgavanjem cijanida u jabuku koju je pojeo. Otuda je računarski gigant „Epl“ uzeo za svoj logo nagriženu jabuku.
Tjuring je inače bio poznat i po tome što je dešifrovao njemački računar za šifrovanje, „Enigmu“, i tako olakšao saveznicima pobjeđivanje veoma ratoborne Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Dakle, Englezi nemaju moralno pravo da dijele nama nikakve lekcije u vezi sa tretiranjem homoseksualaca.

Duško Bošković

Naš stav o penzijama i platama

Povodom najavljenih reformskih poteza, a posebno u vezi sa najavljenim smanjenjem penzijskih primanja, Predsedništvo SUBNOR-a Srbije smatra da su te mere, u veoma teškoj ekonomskoj situaciji, izraz neophodne i neodložne budžetske konsolidacije. Bez njih Republika Srbija ne bi imala mogućnosti da blagovremeno ispunjava domaće finansijske obaveze i one prema inostranstvu
Predsedništvo SUBNOR-a ukazuje na neophodnost da se primena restriktivnih mera, posebno u vezi sa smanjenjem penzija i plata, vremenski oroči i izričito propiše njihov privremeni karakter. To pretpostavlja neophodnu obavezu da se finansijska konsolidacija, posle utvrđenog roka dosledno sprovede bez restriktivnih mera na teret uživalaca penzija, kao stečenog minulog rada, čije bi penzije ubuduće trebalo redovno usklađivati sa ekonomskim napretkom i u skladu sa kretanjem primanja zaposlenih.
Izražena socijalna odgovornost i najavljena solidarnost prema uživaocima minimalnih penzija, koji ne bi bili obuhvaćeni planiranim smanjenjem, trebalo bi da se prošire i na one čije su penzije ispod prosečnih primanja zaposlenih u Srbiji. To bi se odnosilo na znatno veći broj egzistencijalno ugroženih penzionera. U tom slučaju, smanjenje planiranih budžetskih rashoda trebalo bi nadoknaditi smanjenjem opšte budžetske potrošnje. Pre svega u okviru troškova javnih preduzeća monopolskog statusa, kao i povećanjem prihoda iz objekata izgrađenih nenamenskim višegodišnjim korišćenjem sredstava uplaćivanih u penzijske fondove.
Budžetske uštede bi se relativno brzo postigle i budućim isključenjem mogućnosti prijema posebnih višestrukih naknada po raznim osnovama na teret budžetskih sredstava, posebno u slučaju primanja mesečnih naknada u javnim preduzećima, pored redovnih ličnih primanja iz budžetskih sredstava, po osnovu radnog odnosa ili na osnovu obavljanja državnih funkcija. Takva koncepcija restriktivnih mera, radi neophodne budžetske konsolidacije, može imati širu društvenu podršku.
Podržavajući mere, ne možemo a da ne ukažemo da je država sredstva penzionog fonda, minuli rad zaposlenih, proizvoljno trošila i ulagala u objekte privrednog razvoja, društveni standard i u objekte kulturne, obrazovne i socijalne infrastrukture, a ne u povećanje standarda i životnog dostojanstva penzionera. Sistemskim promenama taj se proces nastavio.
Podaci o nenamenskom korišćenju penzionog fonda postoje, a objekti u koje je ulagano još u većini funkcionišu kao državna, ili privatna svojina korporacija, ustanova ili pojedinaca. Tražimo da se učešće u imovini penzionog fonda vrednosno revalorizuje i vrati penzionom fondu jer je to minuli rad generacija penzionera. Ako se ta imovina ne ugradi kao pravo penzionog fonda, onda se teret reforme prebacuje opet na penzionere i građane i rehabilituje proizvoljnost koju su država i političke partije učinile u korist pojedinca i privatnih poslovnih veza.
He može se amnestirati odgovornost onih koji su u ličnom interesu, zloupotrebom ovlašćenja i nesposobnošću, doveli Srbiju u ovu situaciju.
Pokrivanje za promašene i pogubne prethodne politike i ponašanja samo će umnožavati probleme i otežati izlazak iz opšte krize, koja nije samo naša, ali su je bivše vlasti pospešivale u grupnom i ličnom interesu.
He može se urušiti i opljačkati zemlja i onda podvući crta i krenuti iz početka. To je već odavno viđeno u tranziciji. I kod nas i u svetu. Moraju se ispraviti greške i namere iz prošlosti, odgovorni ne smeju biti zaštićeni.

Predsedništvo SUBNOR-a

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *