Crna Gora u boj kreće

Solidarišući se sa Srbijom, crnogorski kralj Nikola I Petrović Njegoš pozvao je 6. avgusta 1914. godine svoje sunarodnike u rat optuživši Austrougarsku da ometa srpski nacionalni razvoj i radi protiv interesa Južnih Slovena.

Crnogorci!

Još ne dospjeste da krv operete s vaših hrabrih mišica, a vaš stari kralj primoran je da ve i po treći put za nepune dvije godine dana pozove pod oružje, da ve i po treći put povede u rat – u sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva.

Crnogorci!

Sudbonosni čas je kucnuo! Crno-žuti barjak, koji od davnih vremena kao mora pritiska dušu jugoslovenskog naroda, razvio se da taj narod sad potpuno uništi, da njegove slobodne predstavnike, Srbiju i Crnu Goru, pregazi.

Uzmičući pred najezdom silnoga Osmanlije, Jugosloveni su se prilagođavali hrišćanskoj Austriji da se s njom zajedno opru najezdi sa Istoka. Oni su kod nje tražili spas života, a našli su grob svoje slobode. Nemilosna Austrija primala ih je ne kao pomagače za zajednički opstanak, već kao izmećare i uboge najamnike da njihovim mesom i krvlju njihovom štiti isključivo svoje sebične interese. Držala ih je kao bedem prema razjarenom Azijatu i gurala ih nemilosrdno na klanice njemačkih i italijanskih polja.

Heroji bitke na Baucenu, gdje je slavni švedski kralj poginuo, bili su Jugosloveni. Krvlju svojom prelili su bojna polja Holandije i zalili obale Sjevernog mora, Adriju su joj, zaludu, samo oni očuvali. Beč, iz kojeg se sada naredbe daju za uništenje Srpstva, očuvali su bedemi kostiju slovenskih.

Za sve to Austrija je zahvalila Jugoslovenstvu nepravdom, gonjenjem, robovanjem i pakosnim sijanjem razdora među braćom, za što je čak i crkvu kao sredstvo uzimala.

Dok su lanci robovanja stezali Slovence u zemljama Monarhije, dotle su nosioci crno-žute boje čupali i isčupali srce Srbinovo – divnu Bosnu i Hercegovinu.

Krvlju srpskom zaliveni Skadar i Drač oteli su nam svojim intrigama. A kad im sve to nije pomoglo – kad su se slobodne srpske zemlje, osnažene posljednjim ratovima, hvala budi bogu i junaštvu srpskom, spremale za novi kulturni život; kada su se slovenska braća našla zajedno u prostranoj crkvi sve Jugoslavije, sa amvona kojeg otpočela se pripovijedati sloga, bratstvo i jednakost – latili su se oružja da svoje zlobne namjere postignu, da nas unište.

Crnogorci!

Austrija je objavila rat našoj dragoj Srbiji, objavila ga je nama; objavila ga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu.

Našu pravednu stvar uzela je u zaštitu moćna Rusija, predstavnica velikog Slovenstva i naša vjekovna zaštitnica, sa svojim prosvijećenim saveznicima.

Crnogorci!

Krv se već lije na Dunavu, Savi i Drini; lije se na granicama naše moćne zaštitnice Rusije i njene saveznice Francuske, pa sad – ko je junak, na oružje, ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kralja: da ginemo i krv prolivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu.

Na našoj su strani bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće ve u svim našim podvizima.

Živjeli moji mili Crnogorci!
Živjelo naše milo Srpstvo!
Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici!

Cetinje, 25. VII/6. VIII 1914.

Kralj Nikola I Petrović

 

http://www.rts.rs