Veliki rat planiran pre atentata u Sarajevu

U do sada prećutkivanom pismu Oskara Poćoreka postoje planovi za Prvi svetski rat i to više od godinu dana pre atentata u Sarajevu. Dokument, objavljen još 1928. godine, nije korišćen u naučnim radovima, jer se nije uklapao u stereotip o istoriji početka rata. Pismo Arhiv Srbije predstavio u Andrićgradu.

Planovi za početak Prvog svetskog rata postojali su 13 meseci pre sarajevskog atentata i 14 meseci pre austrougarske objave rata Srbiji, proizlazi iz do sada prećutkivanog pisma koje je u Andrićgradu predstavio direktor Arhiva Srbije Miroslav Perišić.

To pismo je guverner BiH Oskar Poćorek uputio tadašnjem ministru Austrougarske monarhije Bilinskom, 28. maja 1913. godine, a prepis je danas predstavljen u odeljenju za istoriju Kamengrada.

Perišić je rekao da je to pismo višestruko značajno za sve one koji se bave proučavanjem Prvog svetskog rata, jer otkriva ne samo namere ratnih krugova Beča da ga povedu, već i stavove vladajući krugova prema Srbima, Hrvatima i muslimanima i njihove međusobne odnose, a posebno na politiku Beča prema Srbima u Bosni i Srbiji, kao i prema pobornicima ideje ujedinjenja Južnih Slovena.

“Poćorekovo pismo je dokument koji spada u primarne istorijske izvore, jer je nastalo onog momenta kada se događaj desio i ono je jedan od najznačajnijih istorijskih izvora za izučavanje pitanja krivice i odgovornosti za početak Prvog svetskog rata”, rekao je Perišić.

“Pismo se završava jednim delom da se ne sme dozvoliti da dođe do približavanja Zagreba i Beograda, odnosno da Zagreb trba da predstavlja protivtežu Beogradu”, naveo je Perišić.

Naveo je da razlozi za prećutkivanje ovog dokumenta nije teško otkriti, jer se njegov sadržaj nije uklapao u željenu, odnosno konstruisanu nenaučnu sliku predistorije i istorije početka Prvog svetskog rata.

Ovaj izuzetno važan dokument do sada nije bio dostupan istoričarima niti je korišćen u naučnim radovima, iako je prvi put objavljen 1928. godine u listu Večernja pošta u Sarajevu i bio čuvan u tzv. crnom kabinetu, gde se skriva najpoverljivija pošta, istakao je Perišić.

Prepis ovog dragocenog istorijskog dokumenta za rasvetljavanje povoda i uzroka početka Prvog svetskog rata čuva se danas u Ahrivu Srbije, dok se za originalom još traga.

Član Odbora Andrićevog instituta za obeležavanje godišnjice Prvog svetskog rata Miroslav Jovanović je rekao da sarajevski atentat nije bio presudan, nego je bio samo povod za izbijanje velikog svetskog krvoprolića u kome je stradalo devet miliona vojnika i pet miliona civila.

Krivica za rat – na Rusiju i Srbiju

“Austroguarska je povod za početak Prvog svetskog rata stavila na teret Srbije i Rusije, što su kasnije podržali brojni poznati istoričari kao što su Kris Klark i Šon Mekejn”, naveo je Jovanović.

Proslavljeni reditelj i idejni tvorac Kamengrada Emir Kusturica rekao je da ponovno objavljivanje ovog pisma u “Istorijskim sveskama” Andrićevog instituta treba da popravi istorijsku i medijsku sliku o početku rata.

“Brojni su antitiranski atentati koji su obeležili istoriju, a u novije vreme oni se dešavaju i pred televijskim kamerama. Sarajevski atentat je istorijski zloupotrebljen i iskorišćen za progon srpskog naroda i za početak Velikog rata”, rekao je Kusturica.

On kaže je da je Gavrilo Princip ubio okupatora Franca Ferdinanda, “rasistu i antisemitu, na kućnom pragu, u zemlji Gavrila Principa, a ne u Beču ili nekom Ferdinandovom letnjikovcu u Austrougarskoj monarhiji”.

“Kada je Gavrilo Princip ubio austrijskog prestolonaslednika u okupiranom Sarajevu, njegov stric Franjo Josip je, prema navodima memoarske literature, rekao:”Ispunjena je božja pravda”. Njegova reakcija nije bila samo izraz netrpeljivosti strica prema bratiću, nego i stanje stvari u jednom od najmoćnijih carstava u istoriji ljudskog roda”, smatra Kusturica, pišu banjalučki mediji, a prenosi Tanjug .

Naglasio je da je objavljivanje ovog dokumenta početak nastojanja Andrićevog instituta da javnosti stavi na uvid dokumente koji skreću pažnju javnosti sa koloseka propagande, ali i organizovanog zaborava “u kome danas učestvuju i oni koji su slavili pobedu Prvog svetskog rata”.

“U svakom slučaju biće korisno da se pročita šta je Poćorek rekao Bilinskom godinu dana pre nego što je Austrija objavila rat Srbiji i tako uvukla Evropu i svet u plamen u kome je izgorelo, prema Olegu Ajrapetovu, devet i po miliona vojnika i pet miliona civila”, naveo je poznati reditelj.

Kusturica je potvrdio da će povodom godišnjice Prvog svetskog rata snimiti dokumentarni film, a Andrićev institut će organizovati i brojne manifestacije, promocije dokumenata i knjiga, kao i predstavljanje istine o tom ratu na međunarodnim forumima.

5 komentara

  1. Jedno mi nije jasno, kada ce se Srbi konacno opametiti i prema tom tako slatkom zapadu udariti zid. Pa zar konacno nije jasno da od te silne ,,slatkoce,, kao narod dobismo dijabetes. U ovo nase vreme nije potrebno nikakvo pismo da se vidi sta to radi sadasnja vlast. Ona je sve samo ne srpska. Obaveza je svih slobodoumnih Srba da se protivu pomahnitale nemani bore svim raspolozivim sredstvima. Ove sadasnje generacije spravom ce nositi prezir svojih potomaka sto nisu sacuvali otadzbinu koju su im ostavili preci krvareci vekovima za nju.

  2. Ova generacija nije generacija SOLUNSKIH boraca, ovo je generacija koka kole i svih droga pa i one sa Zapada o demokratiji. Srpska nacija nestaje sa političke karte jer postajemo sve osim Srba. Gos, Gogljeviću nema više ko da uzdigne barjak slobode i vikne zamnom do pobede!!

  3. Ova vest ima veliku manu: ne sadrži ni jednu jedinu reč iz Poćorekovog pisma. Druga ozbiljna zamerka je da je faksimil nečitak iz njega se ne može razabrati nijedno slovo – a kamo li naslutiti sadržaj tog pisma. Ali – najozbiljnija zamerka je ova (navodim citat iz vesti): “ Prepis ovog dragocenog istorijskog dokumenta za rasvetljavanje povoda i uzroka početka Prvog svetskog rata čuva se danas u Arhivu Srbije dok se za originalom još traga.“ Čime se onda potvrđuje autentičnost ovog prepisa sa originalom za kojim se još traga???? Ukoliko je ova vest tačna, smatram da je nedopustivo i neprihvatljivo da se dvojica diplomiranih istoričara – i uz to još i doktora nauka oslanjaju na tako neprovereni izvor! Takve poteze treba izbegavati, jer to samo daje besplatnu municiju protivniku. Ako se ovakav papir, ukoliko zaista prepis nema nikakve potvrde identičnosti sa originalom, želi predstaviti međunarodnoj (naučnoj) javnosti kao neko važno otkriće, to može izazvati samo prezir i podsmeh. Pa – čak i da je to pismo original (a nije, treba imati na umu da je Poćorek bio samo jedna periferna ličnost u austrougarskoj hijerarhiji, a poznato je da je i sam šef austrougarskog generalštaba prethodno desetinama puta zahtevao otpočinjanje rata sa Srbijom. Prema tome – ništa novo, a kome je bila potrebna ova predstava? Kusturici, koji nije naučno obrazovan, to se može oprostiti – ali istoričarima – nikako!

  4. Nisu svi na Zapadu antisrpski nastrojeni, niti su svi istoricari skloni da prihvate
    lazi politicara dnevne politicke upotrebe radi. (Primer Klintona koji je optuzio Srbe kao
    krivce za izbijanje i Prvog, i Drugog svetskog rata kako bi opravdao NATO bombardovanje Srba i Srbije!).
    U nemackoj enciklopediji WAS IST WAS Band 126 Deutschland u tekstu Rolanda Rosenbauera navodi se da je “jos deset godina pre atentata u Sarajevu, koji vazi za izazivaca l sv rata, bilo indicija o izbijanju sukoba. Naime, vec 1905 razradio je Nemac Alfred von Schlieffen plan za osvajanje Francuske… sto je bio razlog za stvaranje Antante…
    WAS IST WAS Band 126 Deutschland. Text: Roland Rosenbauer

  5. Velika euforija danas ili bravo “novinari”!
    Od reci – veliki rat, pisac” je video “Veliki .. (kako neki jos,
    nazivaju Prvi svetski rat.
    Austro-Ugarska je, posle aneksije Bosne i Hercegovine, planirala
    prodor u Srbiju, a pre pokretanja vojnog, oruzanog, cinila je
    mnoge pritiske i vodila carinske ratove prema Srbiji. Navedeno
    Pocorekovo pismo, niti izuzetno, a ni najava Prvog sv. rata.
    Iako je taj “veliki” rat za Srbiju bio ogroman, po svim stradanjima, on je bio samo bocna grana evropske velike “klanice”.
    Nase stradanje je utoliko bilo vece jer smo stradali i od neprijatelja (gde je Nemacka imala veliku ulogu) i od “prijatelja”
    -zapadnih “saveznika”.
    Bilo ili ne, Velikog, rat je Srbiji pripreman. Ono sto ne zelimo da istrazujemo i sto sistematski zabasurujemo, to je uloga Velike
    Britanije (i delom Francuske) u pripremi perfidnog scenarija.
    Iako su osnovane kao organizacije slobodarske i za podizanje ideja
    oslobodjenja srpskih krajeva, i Mlada Bosna i Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka) bile su pod kontrolom britanske centrale, MI6 u Cirihu (kao i Lenjin i boljsevici).
    Velikoj Britaniji su planovi i delovanje Austro-Ugarske odgovarali
    jer je iza nje bila Nemacka, a Rusija iza Srbije. Sukob Nemacke
    i Rusije, dve imperije (sa dva cara-brata) koje dotle nikad nisu
    ratovale, bio je njen glavni cilj. U tom sukobu, treba da strada i
    Frncuska (vec “duzna” Nemackoj, za osvojene teritorije). Nemacku,
    u bujanju, posle ujedinjenja (i Prusima, “sumnjivim” Slovenima),
    treba zaustaviti. Kroz ove, glavne sukobe, dobija se angazovanje
    i stradanje svih slovenskih naroda, nize rase (kako su to Britanci
    tvrdili, pre Hitlera), a najbrojnije u Evropi. U “ujdurisanju”
    Velikog rata, Velika Britanija, nije planirala direktno ucesce,
    osim poslovanja sa obema zaracenim stranama (sto je sredila preko SAD) i ne malim profitima.
    Za direktno ucesce, imala je “topovsko meso”-Irce, Skotlandane,
    Novo-Zelandjane, Australijance, Indijce, Kanadjane (pogotovo,
    voljene Francuskog porekla).
    Dok je Cirih kontroliso Balkan i ruske boljsevike, London je
    vodio (finu) diplomatsku igru, da uvuce bracu i Veliki rat.
    U “igri”, uveravao je i Nemce i Ruse u svoju neutralnost i “zle”
    namere neprisutnih diplomata. Kako je jezik diplomatije u stilu,
    “moz’ da bidne, al’ …” to je MI6 bio eksplicitan, udesavajui
    zvanicni nemacki list, objavi laz o punoj mobilizaciji Rusije,
    i zadrzi najvazniji telegra, demanti koji je ruski mabasador
    slao ruskom caru. Direktni kontakti dva brata i pokusaji da se
    obuzdaju krvozedne i slavodobitne vojne masinerije i spreci rat,
    nisu uspeli, jer laz i vreme to nisu dozvolili.
    Tako je Nemacka “pritisla dva dugmeta”, objave rata Rusiji i
    Francuskoj istog dana, a posle objave rata Austro-Ugarske, Srbiji. U toku sledece dve nedelje, objave rata su se nizale (i Crna Gora je objavila rat Nemackoj)
    Dok je Rusija namearvala, da delimicnom mobilizacijom, odvrati
    Austriju od napada na Srbiju, Nemacka je uz nameru da zarati sa
    Francuskom (i povrati izgubljeno), izmanipulisna da objavi rat
    Rusiji. Vekika Briatnija je, zbog “obraza” (i ugovora) usla u
    rat sa Nemackom u odbarnu Francuske. Na to su se nadovezali i
    drugi (pa je Italija vodila mnoge bitke na granci sa Austrijom)
    ukljucujuci Tursku, Japan, …
    Poseban “kuriozitet” Velikog, je “epizoda” Galipolje, gde su
    Turci odbranili svoju teritoriju, uz vrlo velike zrtve i velike
    gubitke agresora, zdruzenih britanskih (pomenutog “topovskog mesa’) i francuskih snaga.
    Kao dalja posledica, Turska je postala (i do dans ostala) “saveznik”, kao arhi-neprijatelj Rusije. Za “gesku” oko Galipolja,
    V.B. se iskupila, brzo posle Prvog sv. rata, uvukavsi Grcku u
    rat sa Turkom. Po zavrsetku rata, Turci su imali “ociscenu” Malu
    Aziju, prosirli teritoriju u Trakiji (od Bosfora ka Bugarskoj)
    a Grcka dobila 3 miliona beskucnika, ogroman dug i etiketu-
    “duzan k’o Grcka”, izgubivsi sve sto je turska osvojila.
    Srbiju su “saveznici” zaduzili, vise nego sto je Pocorek mogao
    da uradi. Posle prve, slavne pobede 1914-te, “saveznici” su
    omogucili da Bugarska presece dolinu Juzne Morave, i odstupnicu
    vojske (sa svim naoruzanjem) i naroda, dolimom Vardara.
    Kako nisu racunali na srpsku tvrdoglavost i gotovo samoubilacki
    put preko Prokletija i Albanije, cini li su sve da vojska i narod, sto vise stradaju (i nestanu). Zahvaljujuci ruskom caru,
    sprecena je jos veca tragedija. Medjutim, on nije mogao vise,
    (pogotovo sto nije proslo vise od godine, do prisiljene abdikacije
    i streljanja), pa je vojska (bespomocno) tavorila, do pred kraj 1918-te (zato se nije oklevalo sa likvidacijom nezgodnih svedoka
    “saveznistva”, Apisa na Solunskom frontu i Gacinovica u Nemackoj
    1917).
    Tako, predstavljeno pismo nije “otkrovenje” iako ima nesumnjivu vrednost dokumenta.
    Strboljub Savic

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *