Govori srpski da te svaka TV zaobilazi

Piše Miodrag Zarković

Nasuprot Franku Fratiniju, koji je na B92 dočekan uz uobičajenu snishodljivost  televizijske kuće prema Zapadnjacima, zastupnici bojkota predstojećih lokalnih izbora na Kosovu i Metohiji nikako da dobiju prostor na nacionalnoj frekvenciji

Kampanja nagovaranja kosmetskih Srba da izađu na lokalne izbore, koje je Atifete Jahjaga zakazala za treći novembar, posebno se zahuktala tokom meseca oktobra. Da pogledamo kako se  zahuktavanje odrazilo na spisak zvanica u emisijama televizije B92 koje su se prvenstveno bavile kosmetskim pitanjem.

U ponedeljak, 7. oktobra, u „Kažiprstu“ je gostovao Krstimir Pantić, zamenik direktora Kancelarije za Kosovo i predvodnik jedne liste prijavljene za izbore. Sedam dana kasnije, u ponedeljak 14. oktobra, takođe u „Kažiprstu“ gledali smo Olivera Ivanovića, čelnika još jedne liste prijavljene za izbore. A onda je došao i poslednji „Utisak nedelje“, prikazan 20. oktobra, u kojem su gostovali – nećete verovati – Krstimir Pantić i Oliver Ivanović! (Pored njih, u emisiji je učestvovao i Živojin Rakočević, novinar i književnik iz Gračanice.)

Za sve to vreme, niti jednom na „devedeset dvojci“ gost nije bio niko od kosmetskih Srba koji se zalažu za bojkotovanje predstojećih izbora, iako stav o bojkotu deli ubedljiva većina stanovništva u četiri opštine. Prema svim procenama i istraživanjima, naime, raspoloženje tamošnjeg naroda je odlučno protiv učešća na izborima i pretpostavlja se da neće glasati ni deset odsto biračkog tela (Pantić i Ivanović su u pomenutom „Utisku nedelje“ rekli da njihova ispitivanja javnog mnjenja govore da će glasati 13-15 procenata birača na severu, što u stvarnosti, kada se oduzmu „tri na karte“ koja Pantićeve i Ivanovićeve ankete neminovno nose sa sobom, znači da će izlaznost verovatno biti jednocifrena); uz to, neizlazak na izbore predstavlja osnovno pravo svakog građanina, ili bi barem morao to da bude; a ipak, uprkos svemu tome, na B92 se pred kamerama nije pojavio niko ko zastupa taj većinski stav Srbiji odanog naroda na severu okupirane pokrajine.

[restrictedarea]

Naglasak je na B92 zarad jednog zanimljivog poređenja: prošle godine, uoči skupštinskih i predsedničkih izbora, na ovoj televiziji u bezmalo svakoj predizbornoj emisiji učestvovao je neko ko je prizivao famozne „bele listiće“, što je tada bio poziv na svojevrstan bojkot kandidata, ako ne i samog postupka glasanja. Taj bojkot je „devedeset dvojci“ bio izuzetno zanimljiv i u emisijama te televizije pridavana mu je vanredna pažnja, ali danas, kada Srbiji odano stanovništvo sa severa Kosova i Metohije vodi borbu za svoje „bele listiće“ – pri čemu je kod njih to pitanje života ili smrti – B92 ne pridaje toj borbi nikakav značaj.

Ni ostale TV stanice nisu išta drugačije u ovom smislu. U proteklim sedmicama, zaista nije primećeno da je na nacionalnoj frekvenciji priliku da učestvuje u otvorenoj raspravi dobio  bilo ko od onih koji se zalažu za bojkotovanje Jahjaginih izbora. Najuticajniji medijski prostor današnje Srbije praktično je zabranjen za većinsko opredeljenje ljudi koji su u prethodnih 14 godina preturili pakao preko svojih glava ne bi li očuvali srpsku državnost u južnoj pokrajini: u tom podatku krije se prava mera sunovrata današnjeg televizijskog novinarstva.

***

Doduše, Olja Bećković je na početku dotičnog „Utiska nedelje“, ovog u kojem su učestvovali Pantić, Ivanović i Rakočević, rekla da je bila zvala u emisiju i zastupnike bojkota, ali da se oni nisu odazvali. Ili možda, kako se upitala Olja Bećković na početku emisije, prosto nisu imali hrabrosti da prihvate poziv:

„Čega se plaše oni koji bojkotuju izbore a koje smo večeras zvali da dođu u emisiju, pa se nisu… dakle, moj je utisak: nisu se usudili da dođu; mada, to nije bilo obrazloženje.“

Voditeljka nije imenovala ko je to od bojkotaša odbio njen poziv. Zato se ne može pouzdano utvrditi koliko su ove reči istinite. Ali, vredi napomenuti da su se, dan posle emisije, preko društvenih mreža – jedinog elektronskog „medija“ koji im još nije zabranjen – oglasili svi oni na koje se navedena izjava mogla odnositi. I svi do jednog su poručili da im nikakav poziv da učestvuju u „Utisku nedelje“ nije bio upućen.

Dakle, možda nisu zagovornici bojkota ti koji se nisu usudili da prihvate javnu televizijsku raspravu o predstojećim Jahjaginim izborima. Možda se u stvari televizijski stvaraoci, poput Olje Bećković u ovom slučaju, nikako ne usuđuju da zagovornike bojkota uopšte pozovu u rasprave, ali se zato usuđuju da svoje neusuđivanje prikrivaju iza neutemeljenih (i neproverivih) tvrdnji kao što je ova izgovorena na početku poslednjeg „Utiska nedelje“.

***

Za razliku od kosmetskih Srba, ima ko je dobrodošao na sve televizije sa nacionalnom frekvencijom: Franko Fratini. Naročito je dobrodošao na B92, gde je, na dan kada je zvanično preuzeo ulogu savetnika u Vladi Srbije, bio gost popodnevnih vesti. Voditeljka koja je obavila razgovor sa Fratinijem, ovako ga je pozdravila:

„Dobar dan, dobrodošli na B92, ovo je vaša prva poseta našoj mreži i definitivno ste prvi savetnik koji dolazi u naš studio.“

Tolika ljubaznost, praćena širokim osmehom i prisutna u celokupnom desetominutnom razgovoru, u oštroj je suprotnosti sa uobičajenim stavom novinara kuće, koji se prema državnim činovnicima inače odnose grubo, islednički, pa i drsko (tako oni, školovani po bi-bi-sijevima, zamišljaju „istraživačko novinarstvo“, valjda). E sad, razlika je u tome što u uobičajenim okolnostima gostuju ovdašnji javni delatnici, prema kojima je novinarima B92 data sloboda da se ponašaju bez ikakvog obzira. Fratini je pristigao iz Evropske  unije, zbog čega na B92 može da uživa u jasno povlašćenom položaju, vidljivom iz aviona.

Nekoliko sati kasnije, razgovor sa Fratinijem obavila je i Radio-televizija Srbije, čija novinarka, istini za volju, prema Vladinom savetniku nije pokazala toliku snishodljivost. Barem ta snishodljivost nije bila vidljiva pred kamerama, tačnije, u konačnoj verziji snimka razgovora koji je prikazan u „Dnevniku“. Ali, šta što novinari RTS-a ne pate od snishodljivosti prema strancima, kada ceo RTS pati od izrazite snishodljivosti prema B92 – takođe vidljive iz aviona?!

[/restrictedarea]

Jedan komentar

  1. B92 je u biti srpski izdanak BBC i CNN televizije. Zivio je u domu za nezbrinutu djecu, BBC i CNN su ga prihvatili i odgojili u svom duhu. Mali B92 slabo prica srpski, idoli su mu svi koji govore strani jezik ukljucujuci i albanski. BBC i CNN od svojih vlada zato imaju olaksice pri placanju taksi i mjesecno im se uplacuje pozamasna suma za uzdrzavanje ovog retardiranog djeteta.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *