Preminuo Ugo Čaves

Venecuelanski predsednik Ugo Čaves (58) preminuo je danas posle dvogodišnje borbe sa kancerom, saopštio je potpredsednik Nikolas Maduro u televizijskom obraćanju. Socijalistički lider bio je 14 godina na čelu Venecuele. Ranije danas je saopšteno da se Čaves nalazi u bolnici u Karakasu zbog nove, teške infekcije i otežanog disanja, nakon čega su pristalice predsednika Venecuele, izašle na ulice u znak podrške. Čavesovo zdravstveno stanje zakomplikovalo se nakon operacije 11. decembra u Havani, kada je došlo do neočekivanog krvarenja i teške raspiratorne infekcije.  Potpredsednik Venecuele Nikolas Maduro okrivio je danas za Čavesovu bolest “istorijske neprijatelje” i dodao da će stručna komisija utvrditi da je “Čaves napadnut ovom bolešću”.

Čaves je 30. juna 2011. potvrdio da se oporavlja od operacije uklanjanja tumora, izvršene 10. juna u Havani. Vlada Venecuele je sledećeg meseca saopštila da tumor nije u potpunosti uklonjen, ističući da je Čaves na putu ka potpunom oporavku, da bi 17. jula mediji preneli da se predsednik vratio na Kubu zbog daljeg lečenja.

Čaves se obratio javnosti na svoj 57. rođendan, kada je rekao da ga je bolest naterala da radikalno promeni svoj život. On je 9. jula prošle godine objavio da se u potpunosti oporavio od raka, svega tri meseca pre predsedničkih izbora. Čaves je na izborima u oktobru pobedio kandidata opozicije Enrikea Kaprilesa i tako osvojio svoj četvrti mandat u trajanju od šest godina.

U novembru je saopštio da ponovo putuje na Kubu zbog lečenja raka, da bi sledećeg meseca lekari u Havani ponovo operisali Čavesa. Nakon te operacije predsednik je zadobio respiratornu infekciju, ali je njegovo stanje bilo pod kontrolom, da bi ubrzo potom potpredsednik Maduro objavio da je došlo do novih komplikacija.

Čaves je, kako je saopšteno, u januaru imao tešku infekciju pluća od koje oporavio, te da ide na “dodatne tretmane”. Predsednik se sredinom februara vratio u Venecuelu, nakon dvomesečnog lečenja na Kubi. Maduro je tada prvi put rekao da je Čaves na hemoterapiji u Venecueli i da nastavlja da se bori za svoj život, nakon operacije na Kubi. Početkom ovog meseca njegovo disanje se pogoršalo zbog nove respiratorne infekcije, nakon čega je objavljena smrt dugogodišnjeg lidera Venecuele.

Ugo Rafael Čavez Frias rođen je 1954. godine u mestu Sabaneta, u porodici prosvetnih radnika. 1975. godine završio je Akademiju vojnih nauka i služio kao oficir u padobranskoj jedinici.

1992. godine s grupom drugih oficira učestvovao je u neuspelom pokušaju obaranja vlade Karlosa Andresa Peresa. Osuđen je na zatvorsku kaznu, ali je pomilovan posle dve godine.

Samo pet godina po izlasku iz zatvora, 1999. godine izabran je za predsednika Venecuela i tu funkciju obavljao je sve do smrti. Odmah po stupanju na funkciju pokrenuo je ustavne promene i promenio ime zemlje u Bolivarska Republika Venecuela.

Posle brojnih protesta, u aprilu 2002. godine vojska ga je na kratko uklonila s vlasti, ali se ubrzo vratio na funkciju predsednika. Ugo Čavez ostaće zapamćen po konfiskaciji imovine velikih stranih naftnih kompanija, ali, pre svega, kao veliki protivnik zapada i dosledan socijalista.

4 komentara

  1. Nek je slava i pokoj duši
    velikom čovjeku i državniku.
    Nedostajaće cijelom čovječanstvu.

  2. Prijatelj svim dobrim ljudima. Bolivarska Revolucija samo je privremeno izgubila dah. Njegovi naslednici neće imati takvu podršku kakvu je Ugo imao. Nestanak Čaveza ništa ne donosi imparijalistima i eksploatatorima. Tri varijante raspleta a to su politička krizakojaneće biti dugotrajna, novi izbori gde pobeđuje kandidat levice, odnosno desnice ne donosi ništa suštinski novo. Velika očekivanja nekad izgladnelih i obespravljenih masa nameću budućem predsedniku nastavak Revolucije.
    Okončana je prva faza razvoja Venecuele. Da su imperijalisti jači možda bi im i vredelo da se pomuče oko kakvog udara ili građanskog rata, ali na pozornici svetskih zbivanja, kada su širom razmaknute zavese pre šest godina prikazuju nam nove Glembaje. Oni nisu bezazleni purgeri već krvoloci sa Istrivera. Ali završavaju jednako tragično kao i Ignjat i njegova tristogodišnja povorka ubojica i varalica.
    Hajde da analiziramo tragičan kraj prve etape razvoja Revolucije.
    Čavez je ubijen, zar ne?
    Oni koji su o lečenju Čaveza brinuli nisu dorasli zadatku. Oslanjanje na znanja i sposobnosti kubanskih lekara je bilo korisno, ali nije smelo da bude odlučujuće. To nije ratna hirurgija. Ovo je nešto mnogo opasnije. Stanje svesti da se na rak kreće hemoterapijom, jer tako nalažu lekari. Najbolesniji deo ljudske populacije, to je javna tajna koju svi znaju. Hemoterapija, postupak koji nikada nikog nije izlečio.
    Koliko će još Čaveza biti uhvaćeno u zamku zvanićne medicine? Milioni ljudi ginu od nedostatka informacija. I samo po neko vidi prevaru i podiže glas. Za sada ovo je samo etičko a mora postati i političko pitanje. Predrasude i zablude s tim u vezi sada plaća Venecuela i njen narod.
    U starom Egiptu se smatralo da čovek ne sme pogledati faraona. Ako ga pogleda umreče. A onda se neko usudio i pogledao ga. I preživeo. I kasnije su u njega gledali ne bojeći se.
    Car lekar zamajava obolele da je u belom lekarskom mantilu, simbolu znanja i veština potrebnih da se podanici oboleli od raka izleče. A u stvari je gologuzan. Imperijalista. Bankar. Tgovac oružjem. Lekovima. Ljudima. Imperijalistički svodnik. Mnogomnogomnogostruki ubica. Apotekar i lekar ( farmakija, farmakon na grčkom trovačnica i trovač ).
    Jedan kameleon koji se preobražava u stotine lica, ali je jedan i samo jedan. Gologuz.
    Ja pružam ruku, pokazujem i govorim “NAŠ CAR JE GO, tišina! smejemo se”.
    Da. Eto ga. Samo ga treba prepoznati. I izdvojiti. ( poema Branka Mljkovića, ne smem reći koja )

  3. Cavez je ceo svoj zivot posvetio dobru naroda. U njegovo vreme je Venecuela dozivela razantan uspon. Pobedila je nepismenost i siromastvo.Interesantan podatak: godine 2009 je Kuba poslala u Venecuelu privremenu zdravstvenu pomoc od 3.000 lekara. Primer izuzetne dobrosusedske solidarnosti!Tamo se na benzin ne placa porez i litar kosta, kad se preracuna pa jos i zaokruzio na gore: oko 2 evro centa. To znaci pun rezervoar za 1(jedan) evro! Iskreno tugujem za Cavezom, koji je bio pravi narodni predsednik i istrajao u svojim idejama,”pred nosom Amerike”!

  4. Nemojte se stideti, da priznate, da je i Milošević to hteo i dobrim delom i realizovao, a to znači da smo imali svog autohtonog PREDSEDNIKA koji je samo želeo RAVNOPRAVNOST na nivou država i naroda i da velikani ostaju iza nas! SLAVA ČAVESU I NJEGOVOM NARODU!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *