BEOGRAD, 19. mart 2013. (FoNet) – Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Irinej rekao je večeras da se mora naći pravedno rešenje za Kosovo ili će to biti bure baruta što neće doneti dobro ni jednom ni drugom narodu i istakao da je prvi uslov da se spasava Kosovo jedinstvo u Srbiji. To ne želimo, rekao je patrijarh na akademiji “Kosovo: najskuplja srpska reč”, koja je održana povodom martovskog pogroma na Pravnom fakultetu u Beogradu. Patrijarh je naglasio da nikakvo priznanje ne dolazi u obzir, kao ni podela Kosova.
“Šta da podelimo, pola svoje kuće”, rekao je patrijarh i istakao da ni jedan normalan čovek ne bi dao svoju kuću nekome, niti jedan narod deo svoje zemlje. To se ne može ni u kakvim prilikama i uslovima dati, rekao je patrijarh.
Kosovo je kamen temeljac svega što nazivamo našim i najsvetiji deo zemlje, rekao je poglavar SPC.
Irinej je rekao da je Kosovo bogata zemlja i da na njemu ima mesta i za Srbe i za Albance.
“Sadašnje stanje je stanje okupacije. Nadamo se da, kao i svaka okupacija, neće trajati večno”, rekao je Irinej.
Patrijarh je podsetio da je 17. marta 2004. godine na Kosovu uništeno 150 crkava i manastira i 950 srpskih kuća.
“Kosovo je bilo i mora ostati naše”, rekao je Irinej i istakao da je potrebno pronaći pravedno rešenje, jer će u suprotnom, kako je naveo, Kosovo i Metohija biti bure baruta koje neće doneti dobro ni Srbima ni Albancima.
“Nismo mi Kosovo izgubili, mi se za Kosovo i Metohiju borimo i nadamo se da ćemo se izboriti. Prvi uslov za očuvanje Kosova i Metohije je da budemo jedinstveni”, rekao je Irinej.
Irinej je, takođe, ukazao da su na Kosovu i Metohiji 17. marta 2004. godine preorana groblja i ocenio da je razaranje grobova vrhunac nekulture i zločinstva.
“Žele da nam unište tragove, da ne ostavimo ništa iza sebe”, rekao je Irinej i dodao da se sve to dešava u “pred očima i sa blagoslovom kulturne Evrope”.
Izaslanik predsednika Srbije Oliver Antić rekao je da predsednik Tomislav Nikolić “duboko čuva u srcu ideju o slobodi Kosova” i da neće dopustiti da se ta ideja ugasi. Antić je dodao da se Nikolić bori za Kosovo i da u te svrhe putuje po svetu.
Akademiji, povodom godišnjice nasilja nad Srbima na Kosovu, prisustvovali su i akademik Matija Bećković, Veselin Šljivančanin i drugi.
Preosvesteni patrijarh Irinej,
iz Vasih usta uvek ide u Bozije uvo, uz to stojimo, to nam je nada i zivot, nase parce svete zemlje Srbije.
Kosovo i Metohija – Malo o činjenicama:
Država Srbija je priznata, suverena država, u granicama
po Ustavu (i priznanju), pa je teritorija KiM deo
terotorije Srbije. Pokušaji da se legalizuje oružana
agresija (kao pljačka) i silom oteta teritorija (gde je
i svo stanovništvo-Srbi. Albanci (i ostali) su
protiv međunarodnog prava, protiv R.1244 i Povelje UN.
Dužnost je Predsednika Republike, Skupštine,Vlade,
i naroda da ne dozvoli ozakonjenje kriminala i praksu
nasilnog i oružanog menjanja država.
Pokušaj otmice KiM je i protiv interesa Albanaca, pa
je, utoliko važija, dužnost i obaveza. Posebno, Srbiju
ucenjuju uvalačeći nekompetentnu EZ u veštački sukob.
Zahtev za priznanje „NDK“ nema pravne osnove, a još
manje „Miloševićev izgubljeni rat“.
Niko na svetu (još manje u Evropi) ne bi podržao
zahtev naoružanog kriminalca, koji je oružjem osvojio
deo poseda, da vlasnik to prihvati i preda dokument
za neophodnu leaglizaciju promene vlasništva.
U SAD, bi se takav, našao protiv teško naoružanih
Komšija (povrh policije).
Nema nikakve razlike (a još manje nekakve, nove
realnosti) izmedju iznetog primera i pokušaja otmice
Kosova i Metohije.
Iako je veoma mnogo činjenica, evo samo dela (iznetih
unazad).
1.Iako je 22 država EZ priznalo “NDK”, EZ, NIJE.
2.Da su sve drž. EZ proznale, nije UN, pa “NDK” NIJE
(niti može biti priznata) država.
3.Pritisak SAD, i kroz EZ, je činjenica, teža i od 1. i 2.
SAD nisu i neće ujediniti „NDK“ i Albaniju, pa su zato,
i kreirali zastavu „NDK“ i nametnuli EZ „borbu“.
4.R. 1244 o KiM je (i dalje puno)važeći dokumet.
(R. priznaje suverenitet Srbije nad KiM, predviđa
postepeni povratak vojske i policije, …).
5.Bez odobrenja SB UN, NATO je vršio specifičnu vojnu
agresiju, bombardovanjem vojnih – vojne formacije,
opremu i objekte) i civilnih (stanovništva, objekata
i infrastrukture) ciljeva. Angažovane snage i sredstva
daleko su prevazilazile snage odbrane, i svaku meru
„prekomerne sile“.
6.Kopnene snage NATO (SAD) su ušle (sa ruskim) u KiM
po i pod oznakama i mandatom UN(MIK), kao mirovne
snage. Formalno, Srbija nije ni mogla da izgubi
teritoriju, jer je pravno, agresija bila jednaka
(pokušaju) oružane pljačke.
7.Pod pritiskom i u strahu (više nego opravdanom-
ubistva i pred kamearma svetskih TV stanica) sa KiM
je otišlo i proterano preko 200.000 Srba i pripadnika
drugih naroda (kojima je onemogućen povratak).
8.Posle početka bombardovanja, Albanske žene, deca i
stariji (muški članovi ostali) organizovano su izbegli
u logore okolnih zemalja (Makedoniju i Albaniju, prv.)
odakle su se vratili kućama u roku od nedelju dana.
9.NATO (i SAD) su izvršile oružanu agresiju protiv
Srbije (ostatka J.), koja je formalno okončana
“Kumanovskim sporazumom”. Mir nije mogao biti
zaključen, jer je i oružani napad bio kriminalan.
10.Oružani sukobi na KiM, pre 1999, su oružana
pobuna (terorističke, UČK) odbrana od nje (što je i
pravo i dužnost suverene države).
11.U periodu 1974, intenzivnije posle 1980, Albanci
sprovode poseban teror nad Srbima, primoravajući
ih da se odsele. Držeći lokalne vlasti, podsticali
su imigraciju iz Albanije. Evidentna je drastična
promena etničkog sastava (iznad razlike u priraštaju).
12.Prava Albanaca na KiM su u mnogim aspektima bila
iznad prava ostalih građana Jugoslavije i standarda EZ.
13.Izuzetnim ulaganjima i investicijama Jugoslavija i
Srbija su, veoma značajno, podigli privredu, prosvetu
i kulturu, u nastojanju da se svom stanovništvu omogući
ubrzan razvoj, od posledica vekovne zaostalosti.
Albanci, većina stanovništva, najviše su zaposleni.
14.U toku 2-og sv. rata, KiM su, preko Albanije bili deo
Kraljevine Italije, a Albanci bili angažovani u
vojnim formacijama sila osovine aSrbi uz
15.Od 1918 do 1934 (svega 15 g.) evidentni su napori
Kraljevine da ulaganjima u poljoprivredi i prosveti,
podigne opšti nivo stanovništva.
16.Od 1912 do 1919, periodu Balkanskih i 1-om sv. ratu,
celo područje KiM ostaje na nivou prethodnih vekova.
Srbi u ratovima i od ratnih posledica i bolesti
enormno stradaju, pa se i etnički sastav menja.
17.Srbija je u 1-om Balkanskom ratu oslobodila još
jedan deo okupirane teritorije. Sporazumom o miru,
Srbiji je priznato pravo na oslobođenu teritoriju,
a nikad kasnije, osporeno.
18.U periodu od 1450 do kraja 19-og veka (450 godina)
Srbi dobrovoljno i prisilno emigriraju, dok se
imigracija Arbanasa (tada nije bilo Albanaca)
intenzivira, voljno i podstrekom turskih vlasti.
19. Oblast KiM (pored drugih) dodatno strada u
nasilnim smrtima i razaranjima tokom oružanih
sukoba u celom periodu turske okupacije, i od
tzv. oslobodioca i od Turske imperije.
20. Do turskih osvajanja na Balkanu su Srpske,
Bugarske, Arbanaške, Mađarske i Grčke države i
Državice, kao i uceloj Evropi, tog doba.
21. Srbi su na prostoru Balkana, veliki narod,
a toponimi )planine, reke, sela i gradovi, …) na
celom prostoru bivše Jugoslavije su srpski.
Broj crkava i manastira na prostoru Metohije
(posebno) i Kosova, dokaz su i brojnosti Srba.
Svi današnji ostaci dokazuju srpsko, potom
tursko prisustvo (kroz mostove, džamije, kule, ..).
Na celom prostoru, nema značajnih objekata Arbanasa
(za razliku od bogatog nasleđa u današnjoj Albaniji).
Svakako, ima još mnogo ovakvih činjenica, a nijedna
koja može da opovrgne suštinu-pravo Srbije na KiM.
Srboljub Savić