Dani državnosti

Piše Nikola Vrzić

Kakav su dogovor ove srede o gašenju Srbije na Kosovu i Metohiji u Briselu postigli Ivica Dačić i Hašim Tači, a šta im je još ostalo da se dogovore kada se ponovo budu sreli, u ponedeljak 4. marta? I kakvi su to stari uslovi postavljeni u Berlinu? U najkraćem, daju im Kosovo za datum…

Bilo je to u vreme podnošenja predsedničke kandidature. Grmeo je tada Tomislav Nikolić sa bine na Trgu Šumadija, u Kosovskoj Mitrovici koju je, uz pregršt namerne simbolike, odabrao za svoj prvi zvanični kandidatski nastup: „Kosovo nije moje, nije mi ga ostavio otac, nisam ga kupio, ne mogu da ga prodam, ne mogu nikome da ga poklonim, pripada svima vama – celoj Srbiji, svakom njenom građaninu pojedinačno, pa kako građani žele tako će i da bude. U Ustavu piše da žele da bude – Srbija, i biće Srbija dok poslednji Srbin hoda zemljom Srbijom!“ Bila je to njegova strašna kosovska zakletva, koja ga je strašno obavezala. I postao je predsednik Srbije.
Da bi veče pred svoj prvi predsednički Dan državnosti, inače, veče pred svoj rođendan, naciju obavestio da namerava da ukine paralelne, to jest institucije države Srbije na Kosovu i Metohiji, baš kako to Priština, Brisel i Vašington zahtevaju, nazivajući ih paralelnim kao što je to, odjednom, i predsednik Srbije počeo da čini: „To je stvaranje novih kosovskih institucija, ali segmenta institucija koje bi vodili Srbi. I tu prestaju paralelne institucije. Ako kažu da je Srbija regulisala školstvo, zdravstvo, i, ako kažu da imamo sud u Kosovskoj Mitrovici i da imamo neke policijske snage na severu Kosova i Metohije, odjednom ovim našim predlogom – koji mora da se reši kroz Ustav Kosova, ali, ne zaboravite, i kroz Ustav Srbije – srpske institucije postaju kosovske institucije i njima upravljaju Srbi.“ Dodao je, štaviše, i da je već odustao od zahteva da „mi regulišemo zdravstvo u srpskoj nacionalnoj zajednici“, a da se Ivica Dačić, premijer Srbije, još nije ni susreo sa zahtevima svog kolege iz Prištine Hašima Tačija. Ivica Dačić, pak, najavljujući predstojeće razgovore o „funkcionisanju institucija na Kosovu, odnosu između srpskih i prištinskih institucija“, razgovore o „rešavanju ‚paralize i paralelizma‘“ – u skladu sa najavom svog predsednika da će te paralizovane i paralelne institucije države kojom rukovode biti ugašene – najavljuje da „ćemo pokušati da definišemo autonomiju Srba na Kosovu, odnosno autonomiju u autonomiji. Zajednica srpskih opština trebalo bi da ima jasne nadležnosti u obrazovanju, prosveti, pravosuđu u prvom i drugom stepenu. A policija bi održavala veze sa Prištinom, ali i sa Beogradom… Srbija neće priznati nezavisnost Kosova. Ali zato ćemo prihvatiti da se Srbi na KiM organizuju tako da mogu zaštititi svoje interese i prava.“

AHTISARIJEVE IDEJE Sa svoje strane, pak, uoči odlaska na dvodnevne (utorak i sreda) razgovore u Brisel, pošto su u Prištini proslavili petu godišnjicu svoje državnosti, Hašim Tači je članovima svog kabineta najavio postizanje dogovora o ukidanju „srpskih paralelnih struktura na severu“ i prostiranje vlasti Prištine na čitavoj teritoriji Kosova, u skladu sa ustavom i zakonima njihove nezavisne države. Pri čemu je njegov zamenik, vicepremijer Hajredin Kuči rekao i da „ima signala iz Beograda da će nelegalne bezbednosne strukture, koje je uspostavila Srbija, biti ukinute“, što, dodao je, „podržavaju i naši međunarodni partneri – EU i SAD“.
Šta je najgore u svim ovim najavama? To što i Hašim Tači i Hajredin Kuči, ali i Tomislav Nikolić i Ivica Dačić, iako naoko deluje da se nalaze na suprotstavljenim pozicijama, zapravo najavljuju jedno te isto: da svi zajedno nameravaju da do kraja sprovedu Ahtisarijev plan za komadanje Srbije i uspostavljanje nezavisnosti Kosova, plan na kojem je i zasnovan ustav nezavisnog Kosova…
Zajednica srpskih opština, o kojoj Dačić i Nikolić govore kao o svom veliku dostignuću u borbi za prava Srba na Kosmetu, naime, predviđena je upravo Ahtisarijevim planom (član 9, tačke 1 i 2 Aneksa 3, „Decentralizacija“): „Opštine će imati pravo da sarađuju i sklapaju partnerstva sa drugim opštinama na Kosovu… Opštine imaju pravo da obrazuju i učestvuju u udruženjima opština Kosova.“ Ova zajednica, iliti udruženje opština, navodi dalje ovaj aneks Ahtisarijevog plana, moći će i direktno da sarađuju sa institucijama države Srbije, i da od njih primaju finansijsku pomoć („preko računa u poslovnim bankama, koje overava Centralna bankarska uprava Kosova“ – tačka 11.1.2), s tim što sve to mora da se prijavi Ministarstvu lokalne samouprave (nezavisnog) Kosova (tačka 10.2), a može i da bude (tačka 10.4) „podvrgnuto reviziji“ ovog ministarstva… Ali, Nikolić i Dačić tvrde i da će se iz sve snage boriti da srpske opštine dobiju velike nadležnosti u obrazovanju, pravosuđu, policiji…? Da, boriće se da Srbima na Kosmetu obezbede ono što im je već dato u Ahtisarijevom planu za nezavisno Kosovo; za nadležnosti u „obezbeđivanju javnog predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja“ (3.1.h), „obezbeđivanju javne primarne zdravstvene zaštite“ (3.1.i), za „nadležnost za visoko obrazovanje“ (4.1.1), sekundarnu zdravstvenu zaštitu, „veća prava da učestvuju u imenovanju komandira policijskih stanica“ (4.1.3.b), prikupljanje lokalnih poreza i taksi, formiranje osnovnih sudova…
Što će reći da im je namera da svoju predaju Kosova i Metohije, kosovskih i metohijskih Srba u krvave ruke Hašima Tačija i Martija Ahtisarija, predstave kao sopstveni veliki uspeh u borbi za zaštitu prava kosmetskih Srba. Fantastično.
Uostalom, baš kao što reče Bekim Čolaku, politički savetnik Hašima Tačija, njihovi „međunarodni partneri“, EU i SAD, ne pritiskaju Prištinu da Srbima ponudi išta što izlazi „izvan Ahtisarijevog paketa“…
Ipak, najavljuje se i da će Srbija doneti svoj ustavni zakon, zakon o suštinskoj autonomiji AP KiM koji će urediti sve ovo što nam, kada ovako sagledamo, zaudara na potpunu izdaju Kosova i Metohije. E, pa, taj će ustavni zakon Srbiji i Srbima na Kosmetu značiti koliko bi i Anđelini Džoli značila Tviter poruka ovog novinara, u kojoj je obaveštava da je postala njegova žena; koliko bi, tim tvitom, ona bila obavezana da se zaista ponaša kao njegova žena, toliko će i ovakvim zakonom – donetim bez pristanka Prištine da Kosovo bude definisano kao suštinski autonomna srpska pokrajina, umesto kao nezavisna država – i Kosovo biti obavezano da se ponaša kao pokrajina sa suštinskom autonomijom u sastavu Srbije. Dakle, nimalo. Drugim rečima, bez takvog recipročnog dogovora, bez pristanka Prištine da bude u sastavu Srbije, najavljeno formiranje zajednice srpskih opština (umesto sadašnjih opština koje funkcionišu u ustavnom i zakonskom poretku Republike Srbije) značiće da se Srbija na Kosmetu ugasila, a da je uz to sve tamošnje Srbe potčinila ustavu i zakonima nezavisnog Kosova.

KLJUČNI BRISELSKI SASTANAK I sa takvim su idejama i planovima Ivica Dačić i Hašim Tači otputovali ovog utorka u Brisel, da sednu sa Ketrin Ešton, EU diplomatskom komesarkom, i dogovore se o sudbini Srba i Srbije.
Nisu se dogovorili, glasila je u sredu popodne udarna vest u srpskim medijima, posle drugog dana pete runde razgovora Dačića i Tačija, posle razgovora koji su potrajali četiri sata. Da li je zaista, i baš tako, ili je reč o bednom medijskom spinu, o još jednoj od laži kojima smo izloženi na našem evropskom putu? Sumnja je utoliko opravdanija što su razgovori – o ključnom državnom i nacionalnom pitanju, o sudbini kosmetskih Srba da i ne govorimo – netransparentniji, zaključani iza zatvorenih vrata kancelarije Ketrin Ešton, iza zlih namera saučesnika u tim sedeljkama, radnim ručkovima i večerama.
Najpre, trebalo bi naglasiti da su i Evropska unija, i Sjedinjene Američke Države – ti graditelji kosovske nezavisnosti, uzurpatori srpske državnosti – od ovonedeljne runde Dačića i Tačija imali velika očekivanja. U Vašingtonu je 14. februara (na Dan zaljubljenih, kad smo već kod dana, državnosti i datuma) novopostavljeni američki državni sekretar Džon Keri – među samo nekoliko rečenica koje je izgovorio pre sastanka sa Ketrin Ešton – odlučio baš da joj čestita na „izvanrednom naporu“ koji je uložila da bi Srbija i Kosovo došli do „konačnog rešenja“, na šta mu je komesarka uzvratila da je u Vašington doputovala da bi sa njim razgovarala i o „najvažnijem delu dijaloga Srbije i Kosova“. I Žoze Manuel Barozo, predsednik Evropske komisije, ovu je nedelju, posle sastanka sa Tačijem, nazvao „ključnom nedeljom u ovoj važnoj godini“. A u Brisel je samo zbog sastanka Dačića i Tačija, a da to nije učinio ni u jednoj od prethodne četiri runde, ove nedelje doputovao i Filip Riker, zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara, i razgovarao sa obojicom…
Očigledno, velika očekivanja od ovonedeljnog sastanka, i sa tim očekivanjima merljivi pritisci da sastanak donese rezultate po njihovoj meri. Veruje li, iko, da je Dačić, ionako opterećen Bananom i Šarićem, imao ikakve snage da se takvom pritisku odupre? I da im ne pruži ono što su od njega tražili – srpsku državnost na tacni.
Naravno da nije imao snage, popustio je, kako je uostalom i najavio i pre nego što je otputovao u Brisel. Da je zaista popustio, svedoči i saopštenje Ketrin Ešton, izdato posle sastanka: „Premijeri su zadovoljni značajnim napretkom koji su učinili, kao što sam i ja.“ I sam Dačić reče da je „ostvaren izvestan napredak“, te da je na sto stavljen „predlog o zajednici srpskih opština“, podvlačeći da je, uglavnom, spreman na gašenje institucija države Srbije na Kosovu i Metohiji. Formulisao je to ovako, da se Vlasi ne dosete: „Mi nećemo dozvoliti nikakvo demontiranje institucija, dok se ne dogovorimo šta će ih zameniti.“ I još je dodao, s tim u vezi, da „pitanje zajednice srpskih opština uključuje brojna složena pitanja – sudstvo, bezbednost, zdravstvo i obrazovanje“. Isto to je, samo malo eksplicitnije, posle sastanka rekao i Hašim Tači: „Postoji spremnost da se pronađe prihvatljivo rešenje za normalizaciju odnosa na severu Kosova u skladu sa Ustavom Kosova, da se ukinu paralelne strukture, i uvedu red, zakoni i pravosudni sistem u sklopu kosovskog zakonodavstva (…) Bezbednosne strukture biće rasformirane, a pronaći ćemo način kako da se obrazovni, zdravstveni sistem i službenici opštinske administracije uklope u kosovski sistem ili transformišu.“
Ukratko, da sumiramo: dogovorili su se da institucije države Srbije, srpski Ustav i zakone, na Kosovu i Metohiji ukinu, da i na sever Kosova uvedu ustav i zakone njihove nezavisne države, i ostalo im je još samo da razrade detalje onoga što su se dogovorili da (nam) učine.
Ali, ako je zaista tako, ako je Dačić zaista popustio i ovakav dogovor, makar i okvirni, napravio, zašto nam to nije i saopšteno? Nego je Ketrin Ešton objavila da se Dačić i Tači „vraćaju u svoje prestonice na konsultacije, i vratiće se u Brisel 4. marta, na dalji sastanak“.
Moguće objašnjenje ovog odlaganja, preko „Tvitera“, pružio je izvesni Artan Haračija, saradnik Kosovskog centra za istraživačko novinarstvo: „Moji izvori u Vladi Kosova kažu mi da je Dačić zamolio za još vremena. Priština je zadovoljna dogovorom.“ Uostalom, videćemo.

NEMAČKI KRITERIJUMI Ali ni to nije sve. Ni za ovu pomoć Kosovu da svoju državnost rasprostre skroz do Jarinja i Brnjaka, preko krvi, pobune i izvađenih organa naših sunarodnika, našeg roda, datum za početak pregovora o učlanjenju u Evropsku uniju neće im dati.
To je ove srede, u Berlinu, saopšteno Aleksandru Vučiću, prvom potpredsedniku Dačićeve vlade. Čak je i javno, na konferenciji za novinare, to rekao Gvido Vestervele, šef nemačke diplomatije: „Nemačka neće postavljati nove zahteve, ali neće ni odustati od postavljenih kriterijuma.“
A znamo koje su to kriterijume Nemci postavili, ma koliko se mediji i ovdašnji euROPSKI nastrojeni političari trudili da to zaboravimo; kriterijume je, sećate se, minulog septembra u Beograd donela nemačka parlamentarna delegacija koju je predvodio Andreas Šokenhof, funkcioner vladajuće CDU. Među tim kriterijumima, uslovima, naredbama – a bilo ih je sedam, i svi su govorili o onome što Srbija mora da učini da bi dobila datum – jeste i „početak kontinuiranog ukidanja paralelnih struktura u bezbednosnom aparatu i upravi, kao i njihovog finansiranja“ (to je i zvanično formulisani uslov Evropske unije, o kojem Dačić i Tači sad i razgovaraju), ali su tu i neki od specifično nemačkih uslova, kakav je onaj o rasvetljavanju napada na nemačku ambasadu u februaru 2008. godine (polupano nekoliko prozora), ali i onaj najstrašniji, sedmi uslov, sedma naredba, da Srbija „pre pregovora mora da pokaže vidljivu volju da je spremna da postigne pravno-obavezujuću normalizaciju odnosa sa Kosovom“.
Da, ovo potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma sa nezavisnim Kosovom zaista nije novi zahtev, već je jedan od onih već postavljenih kriterijuma (u Berlinu, ne u Briselu) od kojih, kako obećava Vestervele, Nemačka odustati neće, ako Beograd hoće taj prokleti datum. Da za datum moramo da ispunimo i neke od uslova kojih nema u dokumentima Evropske komisije potvrdio je, avaj, ove srede i Aleksandar Vučić: „Dijalog Beograda i Prištine će se nastaviti 4. marta, i uveren sam da će se rešavati i neke ključne stvari kojih nema u izveštaju Evropske komisije.“
A šta nam sledi kad potpišemo ovaj pravno-obavezujući sporazum, kojim ćemo legalizovati njihovu agresiju i otimačinu Kosova, i istovremeno ilegalnim načiniti svako naše buduće nastojanje da Kosovo i Metohiju vratimo tamo gde i pripada, pod okrilje Srbije? Na osnovu ovog sporazuma uslediće zahtev da umolimo Rusiju da u Savetu bezbednosti ne uloži veto, i time Kosovu omogući da postane članica Ujedinjenih nacija; kao što je to Istočna Nemačka postala posle „sporazuma dve Nemačke“.
Pri tom, sve to mora da se završi do 15. aprila, najavljuje Sonja Biserko. Jer sledećeg dana, 16. aprila, Evropska komisija trebalo bi da preporuči da se Srbiji (ne) dodeli datum, i to baš na Vidovdan, 28. juna.
A posle toga, Srbija će morati i da promeni svoj Ustav, naravno, zbog preambule koja Kosovo i Metohiju tvrdoglavo definiše kao sastavni deo Srbije, i koja Dačićevu, Vučićevu i Nikolićevu vladu sprečava da već sada ispuni i sledeći EUslov: da Srbija i formalno prizna nezavisnost države Kosovo. Predsednica Odbora za evropske poslove francuskog parlamenta Danijela Oroa pridružila se ovih dana horu evropskih zvaničnika koji nam to otvoreno i direktno poručuju („Nije napismeno“, rekla je, takav zahtev formulisan u Briselu, „ali jeste usmeno! Za nas će to biti uslov ‚sine qua non’“), a isto je, boraveći u Prištini, nedavno poručio i jedan od berlinskih sagovornika ovonedeljne Vučićeve delegacije, Ginter Krihbaum, predsedavajući Komiteta za poslove EU nemačkog Bundestaga, rekavši da će „na kraju pregovora o članstvu u EU, Srbija morati da pruži jasan odgovor o nezavisnosti i priznanju Kosova“. Verica Kalanović, ministarka regionalnog razvoja i lokalne samouprave, promenu Ustava Srbije već je najavila…
A kad dođu sledeći predsednički izbori, sa bine na Trgu Šumadija u Kosovskoj Mitrovici glasačima će se, gromkim glasom, obratiti Hašim Tači ili Ramuš Haradinaj, Aljbin Kurti, ili već neki od njihovih predsedničkih kandidata. Zahvaljujući prethodnom predsedničkom kandidatu koji se sa tog mesta obraćao Mitrovčanima… A taj će, sve sa svojim premijerom, i dalje biti zaglavljen na svom putu euROPSKIH integracija. Hoće li se, kad dobije datum, setiti da je zbog tog datuma pogazio svoju zakletvu da Kosovo neće prodati, jer je Kosovo Srbija dok poslednji Srbin hoda zemljom Srbijom, i izneverio sve koji su mu, željni nade, u to poverovali?

 

11 komentara

  1. Opet “trojni pakt”.
    Kraljevina Jugoslavija je 25.marta 1941.g.,potpisala “trojni pakt”,o nenapadanju…i tada joj je garantovan suverenitet i teritorijalni integritet…a da ostanemo neutralni u ratu koji je bio izvestan…Dalje znamo sta je bilo.
    Danas opet,traze “trojni pakt”,ali sada nam ne garantuju teritorijalni integritet na Kosovu,a vrlo je cudno ponasanje Nemacke i u vezi samog suvereniteta Srbije,u celini.

    Traze da mi sami ucestvujemo u odvajanju Kosova od Srbije?
    Ja zaista ne znam sta je motiv jednog srpskog politicara da ucestvuje u tome???

    • @Majk
      Pa mozes li pretpostaviti Majk sta bi mogao biti “motiv jednog srpskog politicara da ucestvuje u tome”
      Nazalost nije jednog nego malo vise a motivi mogu biti razni: lova, vlast a mozda i ucene.

      • “Ludo burazere”…
        Nisu Milane ni pare,ni vlast,ni ucene…Ne plasi se Srbin ucena,a i ko ce politicaru dokazati krivicnu odgovornost?
        Radi se o “burazerskom” shvatanju medjunarodnih odnosa.
        Nema tu ni Drzava,ni Unija…ali ima Burazera.
        Vidis da su tu “licni kontakti” vazniji od medjudrzavnih.
        Sve “burazer do burazera”.

        Posto je odluka doneta…predlazem vrlo ozbiljno, da se Srbima sa Kosova i Metohije,daju americki pasosi.
        Ako je Kosovo “licno pitanje” porodice Klinton,dakle,”burazersko pitanje”…onda to i nije tesko izdejstvovati.
        Svedoci smo “burazerske prepiske ili diplomatije”,ovih dana…
        Americki pasos bi Srbima koristio i da ostanu gde su,ali i da odu gde hoce.
        To bi bio minimum “burazerske brige”,nasih politicara prema svom narodu.

  2. Beše to vreme uspona na tron ANDRIĆEVOK VENCA. Grmeo Toma ” verni” na trgu EJ ŠUMADIJA došao Šumadinac dase zakune da neće?
    izdati Kosmetske Srbe.Posle grmljavine naiđoše crni oblaci i ili
    se 14 Februar uoč Sretenja poplavi EJ predsednička izja o ukidanju
    paralenih DRŽAVNIH INSTITUCIJA NA KOSMETU.Šok,zanemeše Srbi VERNI
    posta NEVERNI i to baš na Sretenje, kada je jedan DRUGI ŠUMADINAC
    POZVAO ŠUMADINCE u BOJ za slobodu OTADŽBINE velika je vremenska
    razlika o ova dva događaja.Gde se mi Srbi sad nalazimo kome da
    verujemo koje su snage NACIONALNE NA VIDIKU da očistimo sve
    neverne preobražene u EU-NATO IMPERIJU. Fala Pečatu ako objavi.

  3. Ovo sto se desava u SRBIJI danas, identicno je sezdesetim godinama. Tada su AMERIKANCI (opet oni) organizirali drzavne udare u zemljama JUZNE AMERIKE i ARFIKE gdje bi podoficiri – postajali sefovi drzava i radili sve kako im “gazde” narede. Ukoliko bi netko postao nedovoljno poslusan, bivao je zamjenjen sa nekim drugim “vodnikom”!
    Do dana danasnjeg to se na EUROPSKOM TLU nije dogodilo. Ovo je jos veci iskorak, sada je navodna politicka elita “kooperativna”, ona u poziciji i ona u opoziciji (rezervna varijanta) kao sto je to trenutno u SRBIJI. Zajednicka im je bezprijekorna poslusnost! Ukoliko nepismeni afrikanci i neorganizirani juznoamerikanci NAROD)
    nije mogao ili smio nista da ucini, sta je sa srpskim NARODOM, gdje
    su PATRIOTE, INTELEKTUALCI ,CRKVA, NACIONALISTI, ……………..
    sta se ceka, svi znamo da se na KOSMETU nece zaustaviti rastakanje SRBIJE, i stoga se treba boriti za KOSMET da bi se spasila i VOJVODINA i RASKA i sve ostalo do samog BEOGRADA!!!!!!

    • gdje
      su PATRIOTE, INTELEKTUALCI ,CRKVA, NACIONALISTI?
      I ja se pitam Zorane za to isto pitanje. Ako neko slucajno zna neka nam to kaze, stvarno bi mi to mnogo znacilo.
      Hvala

  4. Zanimljivo je da je ovo mozda i prvi tekst na petriotskoj blogosferi koji je direktno potkacio i Nikolica. Do sada, svi sajtovi slicne orijentacije, po pravilu (kao po komandi) kacili su Vucica i Dacica, ali bas ni u jednom tekstu niko da direktno krene na Tomu. Kao da smo mala deca, pa neko treba da nam prica bajke da je Toma nesto kao drugaciji od ostatka izdajnicke bulumente.

  5. Dačić/Vučić,
    Držte lopove dok mi predamo KIM…
    Kasnije ćemo po starom, onako kako je BOTA uveo EULEX i kako je utvrdio pitanje o KIM na međunarodnom sudu pravde !?
    Narod ništa ne treba pitati, jer da nešto razumije ne bi za nas ni glasao !?
    Kad se osvjesti šta smo mu uradili, može samo na mjesec da laje !?
    Dijaspora

  6. Ako sve ostane ovako kako je danas, onda je sasvim sigurno da ćemo izgubiti državu i da će Srbi zaista i nestati. Srbija, kao eksperiment, je dobar primer kako se jedna nacija može razbijati, ne samo kroz instrumentalizovan separatizam manjina, već i sistematskim stvaranjem novih naroda od tkiva same te nacije. Stvaranje Crnogoraca, muslimana i delom Hrvata,a u bliskoj perspektivi Vojvođana, kao posebnog naroda, je taj primer. To ukazuje da je moguće razbijati srpsku naciju do tačke njenog nepostojanja. Po teoriji domino efekta, svaka odcepljena grupa, koja se odvaja od Srba preuzima na sebe zadatak podrivanja preostale srpske teritorije, jer se njihov novi identitet psihološki zasniva na negaciji starog.Time ti novi narodi postaju sveži regruti za zapadne interese, koje slede sa velikim oduševljenjem.Odavno govorim da nam Zapad sprema nestanak kao naroda , jer se već naslućuje stvaranje Vojvođana kao naroda koji će uz blagoslov ove vlasti to i postati. Naravno, da bi se to postiglo, moraju se naći neprijatelji Vojvođana i stalno stvarati osećaj ugroženosti od nekoga. To su naravno Srbi. Već se to uveliko radi uz podršku Zapada.Egzibicionista Nenad Čanak stvara vojvođansku naciju, državu i jezik. Folksdojčeri traže milijarde evra da im Srbija isplati, kao da to sve nije već završeno sporazumom Tito-Brant, naravno, na štetu nas Srba.Čak je i premijer Mađarske Viktor Orban prihvatio poziv predsednika Saveza vojvođanskih Mađara Ištvana Pastora da lično učestvuje u izbornoj kampanji te stranke. Narode moj, može li to po srpskom Ustavu?Statut Vojvodine kojim se uvodi država u državi najbolje govori o duhu vremena i politici da EU nema alternativu.Statutom je ukinut srpski narod kao ustavna kategorija.Pod imenom nacionalne zajednice srpski narod je u svojoj državi izjednačen sa nacionalnim manjinama. Šteta koja je sa Statutom napravljena neprocenjiva je.Statut otkriva koje su prave namere i šta su stvarni planovi s Vojvodinom posle Kosova.Nema istorijskih razloga za autonomiju Vojvodine, jer je 1848. godine nastala u okviru tuđe države radi zaštite srpskog identiteta, nema ni etničkih razloga, jer Srbi u Vojvodini imaju nadmoćnu većinu, a to nije ni evropska vrednost, jer nema autonomija u Francuskoj, Švedskoj, Norveškoj ,Mađarskoj, a ni u Hrvatskoj…EU autonomiju Vojvodine koristi kao sredstvo za razbijanje srpskog nacionalnog korpusa.Jedan od najvažnijih razloga za autonomiju Vojvodine da se Srbi, a ne manjine u Vojvodini, pretvore u Vojvođane ili Vojvođanere, slično onome što je urađeno sa Srbima u Crnoj Gori i Makedoniji.Pravi razlog uspostavljanja vojvođanske autonomije je političko i teritorijalno razdvajanje Srba. Pomahnitali muftija Zukorlić otvoreno zagovara stvaranje bošnjačke autonomije koja će, kako to u nas biva, postati država u državi. Pritisci koji se pojavljuju u Raškoj (Sandžaku) i Vojvodini su najverovatnije najava onog što nas čeka, kad Kosovo bude potpuno „pacifikovano“, imajući u vidu spomenuti „domino efekat“. Kad već mogu da nam uzmu sve bez ikakvog otpora sa naše strane, što ne bi uzeli i ostatak?Politika kojom se Srbija odriče Kosmeta zarad neke kandidature za člana EU, ne da nije državnička, pogrešna, već pogubna,izdajnička i zbog koje bi mnogi morali krivično da odgovaraju.

  7. Nacisti i fasisti su idejni tvorci Evropske Unije…Projekt ujedinjene Europe nije plod liberalne misli već totalitarnih ideologija i njihovih raznih varijanti, ali hajde da vidimo tko su praoci i apostoli europske ideje.Počnimo od Gebelsa – bio je ministar propagande Trećeg rajha, ličnost za čije se ime vežu zločinačke inicijative, spaljivanje knjiga, kampanja protiv Jevreja.Tehnologija transporta i telekomunikacija smanjuje udaljenosti između naroda i to će neminovno dovesti do europske integracije, veliki njemački rajh će reorganizirati Evropu, srušiti granice koje još razdvajaju evropske narode i omogućiti im da lakše žive zajedno; za 50 godina ljudi više neće razmišljati u kategorijama nacije “, govorio je Gebels 1940. godine.Propagandna retorika, klasičan paravan za agresiju: dobro znamo što je zlikovac Gebels imao tada na umu. No, Hitler je u Nirnbergu 1937. rekao i ovo: “Nas više interesuje ujedinjena Europa kao harmonična porodica naroda od bilo koje države”.Nije baš inteligentno zamišljati da tako napučena kuća kao što je Evropa, zajednica naroda, može još dugo održati različite pravne sustave i različite koncepcije zakona.” A onda je pokrenuo svoje tenkove. Međutim, najartikulisanija nacistička misao po ovom pitanju će se iskristalisati 1942. na velikoj konferenciji u Berlinu na temu “Europaische Wirtschaftsgemeinschaft”, ili doslovno “Europska ekonomska zajednica”. Zaključak konferencije: jedinstveno tržište sa rajhsmarkom kao referentnom valutom. San različit od sna Bundesbanke devedesetih godina?Mussolinijev ministar finansija od 1922. do 1925. Alberto de Stefani napisao je 1941. godine “da nacije ne mogu biti čvrsta osnova za projekt novog poretka zbog svoje raznolikosti i tradicionalne nepomirljivosti i da Evropska unija možda ne bi bila podložna oscilacijama unutrasnjih politika koje karakteriziraju liberalne režime”. Dakle, raznolikost predstavlja nered, a red zahtijeva uniformnost. Zajednički neprijatelj je nacionalna država, koja je prijetnja za mir i previše skučen prostor za ekonomiju planetarnih dimenzija.“Čak i 1941. godine.Ministar ekonomije Trećeg rajha Valter Funk, koji je ujedno bio i predsednik centralne banke Trećeg rajha, izjavio je 1942. godine da se što pre mora postići jedinstveno evropsko tržište, da se ne može tolerisati Evropa sa bezbroj malih država, svaka sa svojom valutom…. “Mislim da bismo, kako je već prije Führeru predloženo u mojim zapisnicima, trebali što prije, čim postignemo značajan vojni uspjeh, proglasiti evropsku konfederaciju u posebnom obliku”. (Ribbentrop, European Confederation, 21.III.1943., reprint Lipgens, str. 122-123.)…U prilogu dokumentima sa suđenja u Nirnbergu za ratne zločine nalazi se i pismo kojeg je direktor glasovitog koncerna IG Farben (temelj nacističke industrije smrti kojeg je, inače, finansirao i Preskot Šeldon Buš, bankar, senator i otac GHVBusha te djed GVBusha) August von Knieriem poslao nacističkoj vladi 20. jula 1940. U tom su pismu navedena sredstva pomoću kojih IG Farben namjerava učvrstiti svoju vodeću ulogu u Europi, pa se u tu svrhu navode: zajednička evropska valuta, zajedničko evropsko zakonodavstvo, čak i evropski sudski sustav, razumije se – sve pod kontrolom IG Farbena, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najmoćnijih svjetskih monopola. ……EU je u suštini vješto zamaskirani Rajh – ovog puta napravljen bez rata, ali s istom svrhom da se dobiju sirovine, jeftina radna snaga i tržišta, što su po definiciji kolonije. Takođe, EU neodoljivo podseća na Austrougarsku kao strašno birokratizovana višenacionalna struktura u kojoj je nekoliko naroda povlašteno, a mnogo više podvlašćeno. Jasan argument za sve ovo je politika EU u jugoistočnoj Europi, gdje su njenu podršku dobili svi koji su bili na strani Hitlera. Srbi su podvrgnuti reviziji rezultata dva svjetska rata sa jasnim ciljem da srpski narod bude razbijen i primoran da živi u 5-6 balkanskih država, neprijateljski nastrojenim prema njima.Kao sto svi znamo, početkom devedesetih ponovili su se dogadjaji iz četrdesetih, kada su krajinski Srbi, jos jednom, predati brutalnom zagrebackom rezimu; Srbi iz BiH bivaju gurani pod vlast muslimanima, a Srbi sa Kosova i Metohije predati su Albancima na milost i nemilost, da budu pljačkani, proterivani i ubijani.Nezavisna Hrvatska,Slovenija su več tu,a sada se radi na Velikoj Albaniji.…Kada se podvuče linija i svedu računi ispada da Nemci nisu izgubili rat, samo je pobeda odlozena za bolja vremena, opljackani kapital iz WWII vešto skrivan u Juznoj Americi, koji je otvoreno legalizovan i ulozen u interesantne projekte…. …….http://www.relay-of-life.org/nazi-roots/chapter.html

  8. Od početka obična farsa. Lažna obećanja, za konkretne ustupke. Izabrani neradnici, totalni egoisti, lakoisleći, skorojevići i neznalice. Rasprodaja Istorije naroda za udoban život licemera.Ni jedan od „izabranih“ nema konkretan uspeh u bilo kakvom poslu. Niko ne zna da ukuju ekser u hrastovu dasku. Dobro režirana negativna selekcija – izbor zombiranih jedinki – uspešno obavljen posao. To je proverena strategija Okupatora.

    Izprovocirani sukobi. Na silu oteta teritorija – presedan za dalju otimačinu na planeti. Ameri dobili bazu, Nemci resurse, a Šitari radioakrivnu teritoriju. Kada izumru Šiptari, dolaze drugi korisnici.Traže se isusne Duše koje znaju o čemu se radi. Bez emocija, jake i stare ličnosti. Dali Srbija ima takve pojedince, posle pola veka ispiranja mozga ?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *