BRANKO PAVLOVIĆ: TEMELJNI LOMOVI U EU ILI ZAŠTO NAM TAMO NIJE MESTO

Pitanje ulaska Srbije u EU treba razmatrati u odnosu na tri celine – šta to znači za teritorijalni integritet Srbije (početno Kosovo i Metohija); zatim kakva makroekonomska poltika se nameće članici kandidatu od EU; i šta to dalje znači za razvoj Srbije i šta je to EU danas. Predloženi racionalni pristup razmatranju ovog pitanja bez bilo kakvog unapred zauzetog stava nužno nas vodi zaključku da Srbija nikako ne treba da ide ka EU.

Polazeći od pretpostavke da onima koji prate „Novi Standard“ ne treba posebno objašnjavati značaj Kosova i Metohije za Srbiju i Srbe, kao ni činjenicu da je lažna tvrdnja da je politika „EU i Kosovo“ moguća, ovim tekstom govorim o temeljnim vrednosnim problemima EU danas, bez obzira što je politička tema dana upravo Kosovo.

Sigurno ste bezbroj puta čuli kako je EU u stvari zajednica oko određenih vrednosti, pa sledi nabrajanje sve lepše od lepše vrednosti (obavezno pre početka nabrajanja narator pravi pauzu, kako bi nam stavio do znanja kako, baš sada dok izgovara te svete reči, njega samoga prožima nadahnuće otaca utemeljivača EU i mistična snaga izgovorenih vrednosti). Tako isto i u svakoj reklami koka-kole sve pršti od sreće i zadovoljstva, harmonije i uzbuđenja.

Mi, međutim, pouzdano znamo da je to piće štetno za jetru, zube, da vodi u opasnu gojaznost, naročito decu, i da uopšte ne može da vam stvarno utoli žeđ. To što se koka-kola fantastično prodaje nikako nas ne oslobađa odgovornosti da upozoravamo da je ne treba konzumirati.

Drugim rečima, moramo da uvidimo šta EU jeste, a ne šta EU priča za sebe da jeste (ili šta je bila).

DEČACI I BANKSTERI Evropska unija je ukinula odgovornost. Za sve koji su na vrhu piramide moći (uprošćeno, ali ne netačno rečeno – bankare) nema nikakve odgovornosti. Pokrali su hiljade milijardi evra (dolara, funti), zna se da su pokrali, zna se ko je pokrao i – ništa. To nikada ranije nije bilo tako.

Sa druge strane, za dečake od 10-12 godina koji su razbili izlog u socijalno-političkim nemirima u Londonu premijer Velike Britanije kaže: „Ako su dovoljno odrasli da razbijaju, dovoljno su odrasli da budu kažnjeni zatvorom kao punoletna lica“.

Dete za izlog – više godina robije. Bankar za milijarde i milijarde – ništa.

Kada nema odgovornosti za elitu, onda društvo nije više utemeljeno na moralu koji deli većina građana. Društvo utemeljeno samo na golom interesu zahteva ogromnu količinu primene sile da bi opstalo. Videćemo kasnije kuda to vodi.

Da bi sila uopšte dala rezultate, mora se medijima oduzeti svaki smisao. Ne sme se tematizovati problem neodgovornosti elite. Ne sme se tematizovati priroda krize, koja nije zemljotres, poplava, uragan, nego plansko pljačkanje svih i svakoga, a, kada računi dođu na naplatu, onda ta ista elita ceh prebaci na građane. Zaduživanje država, naglo i neumereno, nije ništa drugo nego prevaljivanje dospelih računa sa bogataša na građane. Da bi bogataši mogli da se i dalje bogate. S tim u vezi, u medijima se ne sme zahtev za masovnim smanjenjem kvaliteta života građana EU stavljati u jednačinu sa obezbeđivanjem interesa bogataških elita.

SILA I MEDIJI Mediji u EU (naravno, i u SAD) su potpuni mrak. Kao svetlo se pojavljuje samo osvetljavanje međusobnih prepucavanja na političkoj sceni, koja i služi tome da se građani ne bi dosetili da stvarnih tema nema i neće ih ni biti.

Istovremeno se dogodilo, prvi put nakon Drugog svetskog rata, da osnovna koheziona maksima „svaka generacija živi bolje od prethodne“ više ne važi. Moralnom slomu, uzrokovanom ukidanjem odgovornosti, pridodat je slom među generacijama. Mladi su bez posla, a roditelji sve teže dolaze do sredstava i ne mogu da deci pogledaju u oči. Egzistencija je bukvalno neizvesna i strah polako prelazi u bes. Pobune se valjaju ulicama EU. Sistem reaguje povećanjem represije.

Bogataška elita, izmeštena iz bilo kog društva, nužno traži državni aparat izmešten iz nacionalne države. Prvi put u EU se otvoreno govori o ukidanju nacionalnih država. Osvešćen i besan građanin može da sruši nacionalnu vladu i da izlaz potraži u novoj političkoj eliti, ali kako srušti Trojku? MMF, Brisel i ECB (Evropska centralna banka) uopšte nije moguće srušiti bilo kakvim protestom ili glasanjem na izborima. Otuda su izbori i ceo koncept demokratije, samo nepraktični teret koji opstoji kao surogat stvarnoj nacionalnoj državi i suverenitetu građanina.

To ukidanje suštinskog političkog života u EU zahteva dodatnu upotrebu sile. I sve to u uslovima velike razlike u ekonomskoj snazi unutar EU, što samo po sebi rađa dodatne tenzije i potrebu dodatne primene sile.

EU danas i naročito EU u skoroj budućnosti – to je ukidanje morala, ukidanje društvenog ugovora, ukidanje nacionalnih država, ukidanje političkih prava građana i sila, sila, sila i samo sila. U korist neodgovorne elite. Ako EU uopšte nastavi da postoji u narednih 3-5 godina.

Šta će nama takva EU? Nezavisno od pitanja Kosova i Metohije, nezavisno od ekonomskog okvira koji nam EU nameće, a koji znači sputavanje razvoja Srbije, Srbiji u ovakvoj amoralnoj, nedemokratskoj i sve više brutalno represivnoj EU nije mesto.

Izvor: http://www.standard.rs

4 komentara

  1. Diagnoza “bolesti” EUROPSKE UNIJE je konstatirana profesionalno, korektno, precizno, tacno…………. Cak i krajnji zakljucak je iskazan vrlo jasno …”Srbija treba odustati od ulaska u E.U”…..Tvrdim da to isto misle i razumiju barem 3/4 gradjana SRBIJE. Od autora teksta bilo bi pozeljnije cuti predlog, na koji nacin doci, od konstatacije “bolesti” do cilja -odustajanja od E.U.
    SRPSKI problem je VLADAJUCA ELITA, ona IZDAJNICKA koju su stvorili snagom dolara, potkupljivanjem, mitom, korupcijom,oni koji su bombardovali SRBIJU. Oni koji su organizirali rusenje MILOSEVICA sa vlasti i koji su poslije SLOBE birali VLAST u SRBIJI pod maskom “demokratskih izbora”. Dogadjaji sa KOSMETOM su normalan refleks ovakve NENARODNE vlasti u SRBIJI, koji apsolutno imaju obavezu prema onima koji su ih postavili na VLAST.Pokazalo se da su se “zapadnjaci” dobro obezbjedili po tom pitanju, tako da su stvorili i rezervnu postavu, pa kada je opozicija zamjenila poziciju, poslije izbora, u sustini, po kljucnim pitanjima NISTA SE NIJE PROMJENILO. I za ove nove izgleda E.U. nema alternative , a o KOSMETU se dogovara i pregovara TAJNO iza zatvorenih vrata.I dalje vazi otrcana i imbecilna floskula “i Kosmet i EU” Sve u svemu opet I Z D A J A.

    • Zorane,
      što uraditi da se otarasimo rezervnih postava i uopće takvih / njihovih / postava ?
      To je ključno pitanje, i kako doći do postave koja radi za narod i državu koju predstavljaju !
      Istupanje “onog” sinoć je prava lakrdija
      / On ima riješenje !?/.
      Zaista, kakvi dani i kakva sudbina ?
      Dijaspora

  2. P E T R E !
    svaki narod ima svoju INTELEKTUALNU ELITU . Po njima se mjeri i “PAMET” neke nacije. Svi mi smo veoma ponosni na NIKOLU TESLU,on je daleko najveci………….a ostale necu nabrajati da ne uvredim one koje nebih spomenuo jer ih ima stvarno puno.I danas bi trebala da postoji INTELEKTUALNA ELITA, u svim podrucijma zivota – umjetnici, pisci , pjesnici, naucnici, novinari, itd. itd. Oni su svjetlost narodu. Oni omogucavaju da narod vidi i razumije ono sto bez njih nebi vido. NA NJIMA JE DA PONUDE RIJSENJA ZA IZLAZAK IZ OVE MORALNE, POLITICKE, KULTURNE, EKONOMSKE I SVAKOLIKE KRIZE. NIJE DOVOLJNO DA “DIJAGNOSTICIRAJU BOLEST”! Za takvo nesto u ovom historiskom trenutku je potreban i HRABROST, ali upravo hrabrost i ljubav prema istini su karakteristike INTELEKTUALNE ELITE. Imamo li ju????????????? ili su zabili glavu u pjesta????????”

  3. Dobar tekst. Jedino ostaje pitanje – kad je autor shvatio da je to tako? On je, po sopstvenim rijecima, taj koji je jurisao pistoljem da rusi Milosevica i drzavu, njegov post-petooktobarski politicki angazman ukazuje na to da je morao znati da iza sloma ne stoji nikakav narod s ulice nego desetine miliona dolara, a nekoliko godina u zutoj vlasti, u kojoj, uglavnom, nije uspio sprovesti svoje mozda i dobre ideje, su mu sad sta.. otvorili oci, dali naknadnu pamet? Ovakav tekst (a i drugi od istog autora) meni lici najvise na pokusaj sopstvene abolicije, bez eksplicitnog preuzimanje odgovornosti. Pavlovic sve to tumaci svojom tadasnjom naivnoscu. To sto je ondasnji drzavni i vojni vrh zaglavio u Hagu (ponajvise zbog zbirne mase takvih “naivnosti”), ko te pita. Sad su vec ionako mrtvi ili na dugogodisnjim robijama. Nisu nikad stigli da budu naivni. Bas me zanima da li je ikad poslusao Milosevicev govor iz oktobra 2000-te, 3 dana pred hapsenje, kad je Sloba, u biti, rekao isto ono sto Pavlovic sad iznosi? Ako jeste, moze li dati komentar sta sad misli o tom govoru a sta je mislio onda (ako je ikad mislio)? Ako misli razlicito, da li se kaje sto je pistoljem jurisao da ga svrgne? Ako misli isto, otkud ovakav tekst?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *