Propast turizma

Piše Uglješa Mrdić

Turizam je već dugo najveća industrija na svetu, sa najbržim rastom od 7,4 odsto godišnje. Srpski turisti za putovanja godišnje potroše oko 900 miliona evra, dok je ukupan prihod od turizma u Srbiji daleko, daleko manji

 

Dosadašnjom politikom razvoja turizma, Srbija je postala zemlja u kojoj je prihod od turizma sveden na nivo statističke greške, sa svim poraznim pokazateljima od opadanja broja zaposlenih i firmi do progresivnog opadanja broja dolazaka i noćenja turista od 2007. godine do danas.
Prosečna poseta turista u Srbiji traje 2,2 do 2,3 dana, a najznačajniji broj stranih turista dolazi iz bivših jugoslovenskih republika. Udeo gostiju iz Evrope svodi se na goste koji, uglavnom, dolaze individualno.

SUMNJIVA ISPLATIVOST
Državna sredstva iz budžeta Republike Srbije su potrošena na izradu megalomanskih master planova, umesto da su uložena u skladan razvoj malih i srednjih preduzeća koja su osnov turističke aktivnosti u Evropi i svetu.
Milioni evra su uloženi u razvoj elitnih sezonskih kapaciteta sa sumnjivom isplativošću, dok su osnovni smeštajni kapaciteti u Srbiji u veoma lošem stanju.
U Srbiji turizam kao industrija ima negativan bilans, jer se zbog nepostojanja adekvatne ponude unutar Srbije velika sredstva odlivaju u inostranstvo, na taj način pomažući razvoj tuđih ekonomija. Srpski turisti za putovanja godišnje potroše oko 900 miliona evra, dok je ukupan prihod od turizma u Srbiji daleko manji.
Turizam je najveća industrija na svetu, a ujedno je i industrija sa najbržim rastom od 7,4 odsto godišnje. Potražnja za turističkim putovanjima u svetu generalno raste među svim starosnim i socijalnim grupama.
Srbija će na turističkom tržištu ponuditi proizvode bazirane na svojim prirodnim lepotama, kao i istorijskom i kulturnom nasleđu, ističući pri tom njihovu autentičnost, značaj i lepotu. Revitalizacija autentičnih seoskih zona i obnova istorijskih i kulturnih spomenika mora zahvaljujući turizmu da dovede do bržeg lokalnog razvoja, smanjenja siromaštva i nezaposlenosti. Turistička industrija kada bi bila dobro organizovana, prema procenama stručnjaka, mogla bi da obezbedi posao za oko 50.000 kvalifikovanih mladih ljudi u Srbiji.

IZGUBLJENI MILIONI

[restrictedarea]

Inače, Srbija je 2011. godine imala 992 miliona dolara prihoda od turizma, što je povećanje za 24 odsto, ali je deficit turističkog bilansa oko 120 miliona dolara. Građani Srbije su prošle godine potrošili 1,14 milijardi dolara za putovanja u inostranstvo, što je 17 odsto više nego 2010. godine.
Ovih nedelja smo svedoci da su po celoj Srbiji istaknuti, a naročito u Beogradu, bilbordi sa plakatima „Dobro došli u Hrvatsku“, gde se građani naše države pozivaju da uživaju u lepotama hrvatskog primorja. Jako je mali broj bilborda gde se građani pozivaju da uživaju u srpskim lepotama, planinama, jezerima i banjama širom naše Srbije.
Pri tom da istaknemo i bezbednosni aspekt. Hrvatska je nebezbedna turistička zemlja, što potvrđuju i statistike. Sve je veći broj incidenata gde su Srbi meta hrvatskih lokalnih huligana. Incidenti vezani uz goste iz Srbije brojčano odudaraju od broja incidenata vezanih uz goste iz Nemačke, Slovenije i drugih zemalja. Tako građani Srbije pune hrvatski budžet, a pri tom rizikuju bezbednost svojih porodica.
Podsetimo da se devedesetih godina zahvaljujući brojnim pozitivnim razvojnim trendovima turistička delatnost svrstala među najdinamičnije privredne grane, sa višestrukim efektima. U periodu od 1990. do 2000. godine međunarodni turistički promet povećan je za preko 50 odsto, dok su ukupni prihodi uvećani za skoro 80 odsto. To je turizmu davalo snažnu generatorsku funkciju u širokom spektru delatnosti, koji se sve više uključivao u prioritete privrednog razvoja. Strategijom razvoja turizma tada je u Srbiji utvrđen selektivni pristup, pri čemu se seoski turizam tretirao kao prioritetan u okviru onih vidova turizma koji su vezani za posebna interesovanja. Naročito se potencirao razvoj eko-turističkih sela na brdsko-planinskim područjima, koja nude zdravu sredinu, ekološku hranu, ugodan ambijent, aktivan odmor u prirodi, etnografske i druge kulturno-istorijske vrednosti. Ali u poslednjih 12 godina turizam je bio jedna od mnogih privrednih grana u Srbiji koji je bio sistematski uništavan.

IZVANREDAN POTENCIJAL SRBIJE
Srbija ima izvanredne uslove za razvoj seoskog turizma. Od seoskog turizma Srbija može godišnje da ostvari i nekoliko milijardi evra. Svetska turistička organizacija preporučuje Srbiji da razvija seoski turizam. Međutim, i pored toga, još uvek nema materijalnih uslova za dolazak velikog broja stranaca na odmor u srpskim selima. Poznata turistička sela u Srbiji su Sićevo, Sirogojno, Gostilje, Mokra Gora, Koštunići… Zahvaljujući bogatoj ruralnoj tradiciji, jedan od najbitnijih potencijala srpskog seoskog turizma je i razvoj etno sela. Najpoznatija etno sela u Srbiji su Staro selo u Sirogojnu, Drvengrad na Mokroj Gori i Koštuni. Srbija je bogata banjskim i klimatskim centrima koji prevashodno služe za prevenciju raznih bolesti, rekreaciju, bavljenje sportskim aktivnostima, pešačenje, odmor u prirodi i obiluju lekovitim biljem… Banje su odlično opremljene za održavanje većih sportskih skupova, za održavanje raznih kongresa. U samim banjama i u okolini mogu se naći razni verski objekti (crkve, manastiri, tvrđave) i kulturno-umetnički i istorijski objekti od državnog i svetskog značaja.
U Srbiji postoji preko 40 banjskih i klimatskih centara. Da nabrojimo samo najpoznatije poput Vrnjačke Banje, Sokobanje, Niške Banje, Ovčar Banje, Palića, Prolom Banje, Banje Vrujci…
Inače u Strategiji razvoja turizma Vlade Srbije pod stavkom „Postojeće stanje“ stoji:
„Republika Srbija je na istorijskoj raskrsnici gde se odvijaju intenzivna prilagođavanja evropskim integracijama i ispoljava snažan rast konkurentskog kapaciteta institucija, preduzeća i pojedinaca. Republika Srbija je na putu definisanja razvojnih ciljeva i privrednih sektora sa izgledima za uspeh, gde će samostalno i uz podršku međunarodne zajednice morati što pre da izgradi i realizuje konkurentske strategije rasta. Turizam se u tom kontekstu nameće kao nezaobilazan kompleks sa neiskorišćenim rastućim potencijalom. Srpski turistički potencijali nisu dosad dovoljno valorizovani, jer turizam nije nikad bio ozbiljna tema razvojne politike Srbije. S druge strane, mnoge države sa sličnim ili čak slabijim potencijalom su poslednjih godina učinile napore koji su ih doveli na mapu značajnih svetskih turističkih zemalja. Primeri Mađarske, Češke, Bugarske, Rumunije i Poljske to najbolje potvrđuju. Srbija danas ima samo komparativne prednosti u turizmu, jer poseduje raznovrsnu strukturu turističke ponude, nalazi se u blizini tradicionalnih i novih turističkih tržišta, ima dugu istoriju i opštu prepoznatljivost, očuvane prirodne resurse, srazmerno dobre komunikacije i poseduje veliki ljudski potencijal. Proces transformacije komparativnih u konkurentske prednosti u turizmu Srbije deo je ukupnih reformskih procesa, kao i političkog odnosa prema turizmu kao važnom stvaraocu nacionalnog blagostanja.
Pored mnogobrojnih turističkih potencijala, srpski turistički proizvodi nisu adekvatno razvijeni, niti komercijalizovani na svetskom turističkom tržištu. Sa sadašnjih oko 87.000 smeštajnih kapaciteta u zastarelim objektima, Srbija ne postiže poslovne rezultate ni približno kao konkurentske zemlje. Zbog zatvorenosti tržišta kasnio je proces restrukturiranja i privatizacije, nije bilo značajnih ulaganja iz zemlje i inostranstva, tako da nije došlo do razvoja novih oblika turističke ponude. Zbog visoke centralizacije izostale su investicije u infrastrukturno održavanje nasleđenih turističkih destinacija, jer lokalne zajednice nisu mogle finansijski da odgovore zahtevima njihovog održavanja i naročito novog razvoja.
Lanac vrednosti u turizmu Srbije, osim donekle u Beogradu, nije izgrađen. To otvara pitanje standarda, kvaliteta usluga i lojalnosti prema Srbiji kao turističkoj destinaciji.
Zbog visokog učešća sive ekonomije i nesređene statistike turističkog sektora, postoji problem objektivnog prikazivanja današnjih makroekonomskih učinaka turizma na ekonomiju Srbije. Prema postojećoj statistici turistički sektor učestvuje sa 2,5  odsto u nacionalnom bruto proizvodu i sa pet-šest odsto u ukupnoj zaposlenosti u Srbiji. Na osnovu izvedenih primarnih istraživanja utvrđeno je da prosečan hotel u Srbiji ima 105 soba, da je star 42 godine, da je poslednji put delimično obnovljen pre 13 godina i da dominiraju objekti sa dve i tri zvezdice. Tokom 2004. godine, prosečan hotel u Srbiji ostvarivao je oko 8.000 evra ukupnog prihoda po sobi, dok je za istu prosečnu kategoriju međunarodni standard najmanje 2,5 puta veći. Nema sumnje da Srbija mora bitno da ojača globalnu konkurentnost i globalnu atraktivnost turističkih proizvoda, uzimajući u obzir nova svetska iskustva, uz oslanjanje na sopstvenu inovativnost i proizvode u turizmu koji imaju perspektivu i pomoću kojih Srbija može da izgradi konkurentnost.“
Na kraju bi trebalo istaći da je više od polovine najsiromašnijih zemalja u svetu prepoznalo turizam kao značajnu delatnost, sa kojom mogu da uzmu učešće u svetskoj ekonomiji i smanje siromaštvo. Zbog toga je Svetska turistička organizacija UN sa još sedam agencija UN formirala Upravni komitet za podršku turizmu, kao značajnom elementu ekonomskog razvoja. UN su konstatovale da turizam povećava ekonomski rast, zaposlenost i prihode u mnogim zemljama u razvoju. Taj sektor je među glavnim izvorima prihoda za 20 od 48 najnerazvijenih zemalja, i pokazao je stabilan rast i u desetak drugih. Turizam je postao glavni pokretač socijalno ekonomskog napretka za mnoge nerazvijene zemlje i njegov razvoj postao je njihov prioritet.
U Srbiji je turizam jedna od uništenih privrednih grana…

[/restrictedarea]

2 komentara

  1. Zoran Đorđević

    Mislim da je ovo ključna rečenica: “Milioni evra su uloženi u razvoj elitnih sezonskih kapaciteta sa sumnjivom isplativošću, dok su osnovni smeštajni kapaciteti u Srbiji u veoma lošem stanju.” U elitni turizam mora sve u državi da bude upregnuto, od carinikovog osmeha na ulazu, od dobrih puteva do svih tih hotela i svega što služi uzimanju para od bogatih. Onih koji mogu da biraju između Srbije i Sejšela. Treba voditi potpuno drugu politiku i osloniti se dobrim delom na domaće goste.

  2. Treba prvo očistiti deponije i uvesti rigorozne kazne za one koji bacaju đubre gde stignu. Zamislite da neko sa strane dođe u Srbiju a ono deponije oko puteva. Po našim rekama i jezerima plutaju plastične flaše, pretvorili smo ih u đubrane umesto u turističke destinacije. Ni normalne nužnike nemamo a kamoli smeštajne kapacitete. Tamo gde je netaknuta priroda, čula sam informaciju, da amerikanci snimaju horor filmove. Legu se zmije i akrepi po napuštenim kućama. Ima se šta ponuditi, ali treba ulaganja. I bez velikih ulaganja mi sami možemo da ne zagađujemo naše prirodne resurse. Dovoljno je da uradimo ono što možemo, da budemo savesniji građani, osmeh i ljubaznost, dobra volja…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *